ŽENA U CRVENOJ HALJINI

Ivo Anić
Autor/ica 14.2.2017. u 15:00

ŽENA U CRVENOJ HALJINI

Od svih gluposti koje su nametnuli nama, djeci Jugoslavije, početkom devedesetih do danas zasigurno su najgluplji praznici i to oni za koje mi pojma nismo imali da uopće postoje. Sveopćom kulturnom amerikanizacijom društva tako smo mi gorljivi sljedbenici Malog rendžera i Duha sa sekirom saznali da bledoliki neobično drže do nekih datuma nama savršeno nepoznatih jer smo pogađate u kolektivnu svijest zarezali one u kalendaru koji su nama, sa ove strane Atlantika bili kudikamo važniji od šta ja znam Valentinova. Deficitom valjda naših novopečenih važnih datuma iz kolektivnog nam rođenja u svibnju devedesete tako smo počeli uvoziti zajedno s maslacom od kikirikija i sličnim pizdarijama i američke praznike.

No stvari nisu išle baš tako glatko, posebno kod nas odgojenih na Max Bunkerovim stripovima i filmovima u kojima Walter brani Sarajevo. Samo Valentinovo, nama klincima odraslima na Roto Reviji i Lunovom Magnus stripu dan Svetog Valentina imao je kudikamo krvaviji i brutalniji predznak, naime onima koji nisu odrasli na gangsterskim filmovima da malo pojasnim tog je dana Alphonse Gabriel poznatiji kao Al Capone sa svojim Frankom Nittiem poznatijim kao „Machine gun Nitti“ i Tonyem „Joe Batters“ Accardom preobučenim u policajce brutalno sačmaricama i automatima masakrirao mafijašku konkurenciju koju je predvodio zloglasni Bugs Moran.

Sa samo 26 godina Al Capone je tako sa kubanskom cigarom u kutu usana i šeretski nakrivljenim šeširom, besprijekornog mafijaškog odijela i strojnicom sa okruglim spremnikom u rukama, postao jednom od ikona nas dječaka iz Jugoslavije koji su od velikog svijeta imali samo trafike i kriminalističke stripove koje smo doslovno „gutali.“ Tako je taj nesretni dan, dan Svetog Valentina u našoj svijesti ostao usko povezan uz jedno krvoproliće i nismo razumjeli zašto bi baš tog dana trebali svojim boljim polovicama nositi cvijeće, a ne recimo izrešetati protivničku bandu iz susjednog „kvarta“ koja nas je poprilično nervirala.

Samu Jugoslaviju, Al Caponea i kriminalističke stripove prekrio je veo zaborava, Valentinovo je u kolektivnoj svijesti naših naroda i narodnosti postalo romantični praznik i na taj dan Hrvati svojim boljim polovicama daruju cvijeće i nerviraju se zbog restorana koji su rezervirani već danima i pizzerija u kojima mjesta nema ni za lijeka. Valentines Day postao je tako jedan nježan dan u kojem zapažate parove kako se ljube i muškarce sa blesavim izrazom na licu kako troše pozamašne sume na cvijeće i bombonjere. No neke stvari je iz čovjeka poprilično teško iskorijeniti, tako da sam tražeći romansu prikladnu da svojim damama čestitam taj praznik ljubavi pronašao i priču za sebe te još jednom potvrdio sam sebi da je ljubav zapanjujuća stvar i da je slaviti treba kroz cijelu godinu naravno i da jedan takav dan ima smisla iako je nametnut od strane kapitalističke mašinerije konzumerizma.

A moja romantična priča za Valentinovo inspirirana mojom ljubavlju za gangsterskim filmovima počela je baš na Valentinovo u Garden baru u 1930. godine u koji je ušla mlada i naočita crvenokosa Bonnie Parker u crvenoj haljini sa francuskom kapicom na glavi. Bonnie je imala 19 godina i bila je udana žena što je u to vrijeme više bilo pravilo nego iznimka, no bilo je Valentinovo i kada joj je prišao dvije godine  stariji Clyde Champion Barrow  noge su joj se odsjekle kako je sutradan ispričala svojoj najboljoj prijateljici Peggy Moreland. Clyd je bio naočit muškarac i odskakao od svih drugih koje je upoznala do tada. Bonnie je odrasla u siromašnoj obitelji no bila je uzorna i dobra učenica, u kreativnom pisanju nenadmašna u svojoj generaciji i ni po čemu nije odavala da će jednom postati najtraženija žena Amerike, žena koju će kroz dvije godine progoniti policija osam saveznih država uključujući i netom utemeljeni FBI – evi istražiteljski timovi.

Ono što će uslijediti najromantičnija je gangsterska priča stoljeća, doznavši da je Clyde uhićen i da leži u okružnom zatvoru u Texasu Bonnie je ostavila muža i pomoću pištolja kojeg je prošvercala u kaznionicu pomogla mu je da razoruža čuvare i da pobjegne kroz prozor kaznionice. Clyda je Bonnie opisivala kao neopisivo zgodnog i smionog čovjeka zbog kojega bi dala svoj život, a Clyde je nije iznevjerio. Kao vođa Barrow bande u kojoj je bio i njegov stariji brat Marvin Buck i njegova žena Blanche u narednim mjesecima Clyde će sebi i Bonnie priskrbiti vječnu slavu kao jedan od najpoznatijih gangstera Amerike. Specijalnost su im bile pljačke manjih dućana, benzinskih crpki ali i saveznih banaka iz kojih su iznosili pozamašne svote da bi im se izgubio svaki trag.

Članovi bande kako su živjeli na cesti i bili pod konstantnom potjerom izmjenjivali su se kroz godinu pa su tužitelji konačnu sliku o slavnom paru iskonstruirali tek nakon njihove smrti intervjuirajući članove bande koji su putem otpali. William Daniel Jones tako je državnom tužiocu dao iscrpan iskaz o ljubavi i privrženosti para koji se nije razdvajao ni nakon najopasnijih potjera ni rizičnih situacija, William je detaljno opisao događaj u saveznoj državi Illinois kada se Clyde kroz kišu metaka vratio po ranjenu Bonnie u banku u kojoj je zaostala. Clyde i Bonnie živjeli su kao sretan par trošeći novac od pljački na skupe turističke kampove i restorane, kamere i najfinija odijela koje bi Bonnie opljačkala od lokalnih krojača uz izgovor da je njen Clyde kao stvoren za njih, uglađen i veliki kavalir. No William je kazao tužiteljima da je upravo većinu ubojstava uradila upravo Bonnie koja je izvanredno rukovala pištoljem i uvijek sjedila na stražnjem sjedištu s kojeg bi pucala na bilo koga tko bi se usudio napasti ih za vrijeme oružanih pljački.

U pucnjavi 19. srpnja 1933. nakon neuspješne zasjede Marvin Barrow i njegova žena su uhićeni nakon dvosatne opsade koju su branili sa četiri Browning automatske puške. Clyde i Bonnie uspjeli su se izvući. Bonnie Parker je tada, u srpnju bila već u poodmakloj trudnoći i spas su potražili na majčinoj farmi. U dvije godine par je prešao osam država kradući automobile, uzimajući taoce, ubijajući policajce i slučajne očevice, kroz osam država pljačkali su sve što se pljačkati dalo u suludom ritmu koji se zaustavio u jutro rano u zoru 23. svibnja 1934. godine. Šesteročlana potjera policajaca sakrila se u grmlju u Louisiani. Čekali su najtraženije bjegunce svog vremena za koje su saznali dojavom anonimne građanke.

U devet sati i petnaest minuta naišao je ukradeni sivi Ford V-8, a u njemu zaljubljeni kriminalci. U šesnaest sekundi u njih je ispaljeno 150 metaka, automobil je ostao izrešetan. Bonnie Parker imala je 24 godine. Kriknula je kad je počela rafalna paljba, a Clyde je pokušao zaštititi svojim tijelom od kiše metaka koji su kroz njega na koncu ubili i nju. Bonnie Parker pala je u posljednji smrtni zagrljaj svom Clydeu  Champion Barowu. Zanimljivo je da je tog dana obukla crvenu haljinu koju je nosila kada su se upoznali u baru u Texasu za Valentinovo.

Od svih gluposti koje su nametnuli nama, djeci Jugoslavije, početkom devedesetih do danas zasigurno su najgluplji praznici i to oni za koje mi pojma nismo imali da uopće postoje. Za Bonnie i Clayda saznao sam prvi puta gledajući istoimeni film sa nenadmašnim Warenom Beatyem i iako vam ova priča možda neće sjesti kao priča za romantično Valentinovo morate priznati da ste je s posebnim uživanjem pročitali do kraja. Ljubav je divna stvar i ljubav treba slaviti, ljubav često dolazi iz najčudnijih priča i događaja, a nerijetko su najljepše nekako i najkrvavije, najpotresnije i najtužnije kao recimo ona o Romeu i Julietti.

Poantu izvucite kako hoćete i kako vam paše, nekima će zasmetati i sam spomen Jugoslavije i ljubavi, neki će ustvrditi da žene jednostavno vole opasne tipove, a ja ću ostati pri svojoj verziji Valentinova i što ona meni predstavlja kroz život. Moja verzija je tipično gangsterska i tipična za gangstera odraslog na stripovima, za ljubav onu pravu, onu koja te ostavi bez daha i pomakne ti tlo pod nogama treba riskirati, treba krenuti za njom i treba je prihvatiti ma kako ona čudna bila.

Ljubav je rijetka i ljubav je opasna stvar. Ne vjerujete mi? Upitajte policiju iz osam država i specijalne agente istih, upitajte sve koji su pokušali da joj stanu na put, jednoj ljubavi  koja nikada nije imala šansu.

Ivo Anić
Autor/ica 14.2.2017. u 15:00