ZENIČKI TRIO ASOVA

Povezani članci

• „U Bibliji ima više nasilja nego u Kuranu“
• Kronika intelektualnog rada kao svjedočanstvo života
• Mostarski Srbi nekad i sad
• Novi album “Mostovi” Darke Rundeka / Rundek Cargo Tria – Priča istinskog povezivanja među ljudima
• ZIMSKI DEČIJI BAL
• Predstavljanje knjige prof.dr. Esada Bajtala u Mostaru

Ili kako se kalio dramski čelik, zenički

Zdravko Martinović, Radovan Marušić i Zoran Ristović stvarali su i svojevremeno stvorili zeničko teatarsko čudo…

Predratni potpredsjednik Skupšine opštine Zenica, Martinović u isto doba je obnašao i dužnost upravitelja Narodnog pozorišta Zenica; Marušić je, pak bio dugogodišnji scenograf i kostimograf, a nakon toga i uspješan direktor Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici (upravo je Marušić tijekom agresije na BiH bio inicijatorom dodavanja prefiksa: Bosansko u naslov zeničkoga Talijina središta!!!), dok je Zoran Ristović bio dramaturg, u nekim periodima i umjetnički rukovoditelj zeničkog teatra…

Homogenost u kreativnom djelovanju i slaganje u planiranju umjetničke akcionosti krasile su ovaj neobični stvaralački trio. Zajednički su planirali i radili na ostvarivanju za zeničke tadašnje prilike iznimno ambicioznog i nadasve zahtjevnoga repertoara. To je doba kada zeničku teatarsku permanentno istraživačku teatarsku radionicu krase redateljska ostvarenja Jovana Bate Putnika, Ljubiše Georgievskog, Tomislava Durbešića, Jana Mačejovskog, Ivice Kunčevića, Sulejmana Kupusovića…, kada izlaze kao na traci istinski teatarski nezaboravi.

Predstave Derviš i smrt, Vox humana, Vir, Neko vreme u Salzburgu, Krčmarica samo su neka od ostvarenja kojima je ovaj iznimno sposobni i spretni menadžersko-umjetnički trio udahnuo kazališnu dušu…

To je i doba gradnje suvremene multifunkcionalne teatarske zgrade, koja se radom ovog sposobnog, teatarski krajnje osvještenog trija pretvarala u golemi kulturni centar.

Imao sam sreću da iz blizine gledam kako je ta trojna pamet i invencija stvarala zenička kazališna čuda…

Martinović je bio apsolutni autoritet i u komunikacijama van teatra, ali i u samom kazališnom kolektivu; Marušić je imao ulogu pronicljivog donositelja novine u svakom pogledu, a Ristović se brinuo o literarno-dramaturškom profilu teatra.

Daleko prije nego je na naše prostore došao pojam teatarskog menadžera Martinović, Marušić i Ristović to su bili svojim kompletnim ljudskim i umjetničkim habitom. To je zadugo bio ubjedljivo najotvoreniji i najpropulzivniji teatarski kolektiv ne samo u Bosni i Hercegovini, a brojna istaknuta glumačka imena poput Božidara Bobana, Žarka Lauševića, Nede Arnerić, Zdenka Jelčića i drugih gostovali su i svoju glumačku raskoš darivali scenskim ostvarenjima zeničkog više nego ambicioznog teatra…

Rad Martinovića, Marušića i Ristovića postao je modelom za teatarsku uspješnost na jugoslavenskim prostorima, a gostovanja na festivalima i smotrama u zemlji i inozemstvu potvrđivali su uspješnost rukovodnog zeničkog trojca.

Proći će još dosta vremena dok se, eventualno, pojavi bar sličan trio u južnoslavenskim teatarskim sredinama?!!?