Je li Princeza Diana ubijena?

Autor/ica 26.2.2012. u 12:01

Je li Princeza Diana ubijena?

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Nakon mnogobrojnih upita naših čitatelja da se pozabavimo toliko spominjanom nesrećom „Narodne princeze“ Diane, nije mi preostalo ništa drugo već pokušati otkriti što se zaista dogodilo 31.08.1997.

Upozorenje: u tekstu se nalaze izrazito potresne slike umiruće Diane.

Bez obzira što je od Dianine smrti prošlo gotovo 15 godina, nepoznanica je više nego li odgovora. Mnogi od nas se još uvijek pitaju zašto je nesretnoj Diani trebalo da dođe do bolnice gotovo dva sata iako se najbliža bolnica nalazila na manje od 600 metara od mjesta nesreće, zbog čega je zastrašivana, zašto je mrtvozorniku trebao šest mjeseci da napravi izvješće o smrti i što je ova duboko nesretna žena mogla učiniti da joj netko naudi?

12.03.2010., Mail Online je objavio tekst sa slijedećim naslovom: „Princeza Diana je ubijena nakon što je plan zastrašivanja pošao u pogrješnom smjeru!

Naslov sam po sebi je više nego uznemiravajući, osim toga dolazi sa stranica ugledne britanske web tiskovine. U istom tekstu stoji:

Princeza Diana je umrla nakon pokušaja zastrašivanja, da bi ostavila Dodija al Fayeda i kako bi prekinula sa svojim anti-establišment aktivnostima, i nakon što je taj pokušaj pošao u potpuno pogrešnom smjeru. Tu izjavu je objavio poznati advokat Michael Mansfiled.

Fotografija vlasništvo PA. Michael Mansfield s Mohammedom al Fayedom.

On tvrdi kako Dianine „ubojice nisu imali namjeru skončati njen život u Pariškom tunelu u kolovozu 1997., već da su je jednostavno željeli preplašiti zbog njenih konstantnih kritika na račun Britanske vlade i prodaje oružja (naročito nagaznih mina) u inozemstvo.

Gospodin Mansfield je zastupao oca pokojnog Dodija al Fayeda 2007., za vrijeme istraživanja o Dianine smrti, koja je otvorena zbog mnogih kontradiktornih informacija tijekom ranijih istraga i zbog, u najmanju ruku, spore i neozbiljne istrage koja se vodila neposredno nakon Dianine smrti.

Dodi i Diana. Fotografija vlasništvo AP.

Mansfield je jasno rekao novinarima: „Mislim da je plan bio da sabotiraju njenu vezu s Dodijem i da promijene stil njena života, te da zaustave sve njene javne aktivnosti.“

Ovaj radikalni advokat ima u svom životopisu dugačku listu briljantnih slučajeva parnica koje je dobio, uključujući takozvanu „Bloody Sunday“ ili „Krvavu nedjelju“ u kojoj je uspio obraniti prava Iraca u Sjevernoj Irskoj, na koje je vojska Britanije bez ikakva razloga zapucala 30.01.1972. ubivši pri tom 26 nenaoružanih civila. Mansfield je tako uspio dokazati krivnju Britanske vojske, vlade i politike, stvarajući put ka konačnom i oficijelnom priznanju o ovome zločinu.

Mansfield je stajališta o Dianinoj smrti otkrio u svojim memoarima, dodatno odgovarajući na pitanja novinara za vrijeme posjete Barceloni 2010.

Dvije godine ranije 2008., porota je donijela presudu da je Diana ubijena iz nehata, za donošenje presude poroti je trebalo punih šest mjeseci, direktno je za to optužen Dianin i Dodijev šofer Henri Paul i paparazzi i novinari koji su ih jurili.

Diana snimljena nadzornim kamerama nekoliko sati prije pogibje. Fotografija vlasništvo AP.

Mohamed Al Fajed, otac pokojnog Dodija s kojim je Diana bila u vezi, je u istom suđenju izjavio kako ubojstvo Diane i njegova sina uključuje zavjeru u koju je umješan Tony Blair, MI5 i MI6 i Britanski veleposlanik u Francuskoj i tada je Fajed odbio prihvatiti presudu.

U intervjuu koji je Mansfield dao za katalonsku tiskovinu El Periodico stoji, kako su britanske vlasti osporile nekoliko aspekata Dianina privatnog i javnog života.

On je tada rekao:

„Držim kako je Dianina veza s Dodijem al Fayednom uvelike zabrinula vlasti. Unatoč svemu što je Mohamed al Fayed dao i učinio za djecu i bolnice u Britaniji, on je bio i ostao „persona non grata“ (neželjena osoba) u Velikoj Britaniji. Što se pak Diane tiče, ona je davala intervjue u kojima je napadala kraljevsku obitelj zbog načina na koji se s njom ponašali no smatram kako im je najviše smetala njena aktivnost i kampanja protiv nagaznih mina. Prodaja oružja Velike Britanije je ogromna, točnije Britanija je treća izvoznica oružja u svijetu. Istraga je pokazala kako se Diana spremala objaviti učestvovanje Britanije u prodaji oružja zemljama koje ne poštuju ljudska prava.“

Minute prije nesreće. Fotografija vlasništvo AP.

Koliko se Mansfield zalaže za istinu i pravdu se vidi iz njegova zadnjeg napora i učestvovanja u Russellovog Tribunala o Palestini, građanske inicijative koja kroz Brisel želi uključiti primat internacionalnog prava kako bi riješili prava Palestine i završili konflikt između Izraela i Palestine.

Njegovi kritičari su ga optužili da zarađuje jako puno kao vodeći advokat u Britaniji, ali zaboravljaju kako je jedan od rijetkih koji zastupa i one koji nemaju novca, kao što je slučaj s Ircima u Sjevernoj Britaniji koji su mahom iz siromašnih obitelji.

U svojim memoarima Mansfield je naveo slijedeće:

„Uvijek sam vjerovao kako smrt Diane i Dodija nije bila slučajna nesreća. Diana se bojala za svoju sigurnost i s pravom je bila preokupirana s nadzorom i tjelohraniteljima, kada pogledamo što joj se dogodilo, njeni strahovi i sumnje su bili potpuno opravdani.“

2009. godine CBS News je objavio test s naslovom: „Diana: Tajni dokumenti.“

U tom tekstu stoji:

Za vrijeme života Dianin glamur i energija je privlačio pažnju javnosti, danas pažnju svijeta privlači misterija oko njene smrti. Diana je osobnom prijatelju argentinskom poduzetniku Robertu Deveriku izjavila kako je uvjerena da će je ubiti, on se sjeća svih njenih navoda o konspiracijama koje se prave kako bi se ona umorila. Deverik je direktno priznao Dianine riječi:

„Kada im postanem smetnja oni će me raznijeti ili u automobilu ili u helikopteru.“

Teorije zavjere su se nastavile širiti svijetom najviše zbog činjenice da se nalazi i istraga francuske policije nikada nisu do 2009. otkrili javnosti. U četiri tisuće stranica tajnih policijskih dokumenata, znanstvenih analiza i fotografija podrobno se opisuje što se događalo s Dianom počevši od noći kada je umrla.

Kako je dr. Maillez mogao tvrditi da Diana nije bila ozljeđena po licu i glavi?

Doktor Frederick Maillez je policiji naveo slijedeće: „Kada sam se približio uništenom Mercedesu vidio sam ozbiljno povrijeđenu princezu, njeno lice je još uvijek bilo lijepo na njemu nije bilo ozbiljnih ozljeda. Bila je u nesvijesti. Nije pričala uopće.“

Ali mi tako nešto ne vidimo na fotografijama nesreće???

Na web stranici Truthquake News je objavljen tekst s fotografijama koje pokazuju upravo drugačiju situaciju od onoga o čemu se piše u dokumentima koje je analizirao CBS.

U tekstu izdanog 12.05.2011. pod nazivom: „U novom dokumentarcu o smrti princeze Diane, redatelj tvrdi kako je mračna zavjera započela nakon što se ona srušila automobilom.“

Keith Allen redatelj novog dokumentarca „Unlawfull Killing“ je napisao otvoreno pismo koje je poslao Daily Mailu u kojemu objašnjava njegove razloge objave Dianinih slika nakon nesreće i zbog čega je to načinilo javnu sablazan.

On vjeruje kao se moglo spasiti princezu Dianu i Dodija al Fayeda, no da su im zavjerenici osigurali sigurnu smrt nakon nesreće. Keith Allen je otac pjevačice Lily Allen, počeo je prikazivanje filma na Kanskom festivalu tada je izjavio slijedeće:

„Fotografija teško ozlijeđene princeze Diane i filmu, ne služi kako bi šokirala publiku, već je dio dokaza i pokazuje kako je bez obzira na velike povrijede bila živa i kako je komunicirala s ljudima oko sebe, to nije bila osoba na samrti. Kako se vidi iz dokaza i kako naše istraživanje pokazuje, princeza Diana se mogla spasiti da je Dr. Jean Marc Martino brzo odveo u bolnicu. Umjesto toga uslijedili su nizovi odugovlačenja koji se nikada nisu objasnili, trebalo im je pune sat i 43 minute kako bi ozlijeđenu princezu doveli u modernu bolnicu koja se nalazi samo nekoliko kilometara od mjesta nesreće (najbliža bolnica je duplo bliže), što se događalo s kolima hitne pomoći u kojima je ozlijeđena princeza ostala više od sat vremena? Zbog čega izjave dr. Martina uvelike variraju od poznatih podataka? I zbog čega vlasti nikada zvanično nisu ispitale osoblje bolnice i automobila hitne pomoći?

Fotografija vlasništvo AP. Snimak Mercedesa u kojem su umrli: Diana, Dodi i njihov šofer, dok se Dianin tjelohranitelj na koncu oporavio od ozljeda.

U zvaničnom priopćenju stoji kako su vlasti i liječnici uradili sve što su mogli da spase umiruću princezu. Moj film ne govori o zavjeri prije smrti princeze Diane, već o zavjeri koja nastala nakon nesreće, a koja je u potpunosti kulminirala šest mjeseci nakon događaja s rezultatima istrage koji su toliko magloviti i mutni da u stvari malo što otkrivaju. Ne znam da li sam vam uspio pokazati sve što se događalo i da li će vas film uvjeriti i moje navode ali se nadam da ćete do zaključka doći sami i da ćete sami shvatiti odgovore.

Keith Allen redatelj filma: Unlawful Killing. Sneak peks filma možete pogledati ovdjeovdje.

Užasno je što je film zabranjen u Velikoj Britaniji, najviše zbog toga jer preispitujem navode policije i mrtvozornika i zbog toga što bi me film mogao odvesti u zatvor, no uskoro će se moći vidjeti širom svijeta, pa neka ljudi sami presude. Mnogi su me osudili da zarađujem novac na smrti voljene i poštovane žene, to nije istina, ovo su jeftine optužbe i u potpunosti neistinite. Znao sam da će mi se ovo dogoditi ako objavim film i istraživanja, napravio sam film jer sam vjerovao kako će britanska javnost otkriti da su se oko Dianine smrti događale neke vrlo sumnjive stvari, i da ćemo tako svi zajedno od vlasti moći zatražiti istinu. Iskreno nije stvar u novcu, proveo sam tri godine praveći dokumetarac, ovo nije neki lukrativni Hollywoodski film već potresan dokumetarac.”

2003. BBC News je objavio tekst s naslovom: „Diana se bojala da će je ubiti u namještenoj automobilskoj nesreći

U njemu stoji sljedeće:

Princeza Diana se bojala da će joj kočnice njena automobila biti sabotirane, to je otkrila 10 mjeseci prije nego li se umrla u automobilskoj nesreći u Parizu. Ona je navodno u pismu koje je poslala Paulu Burellu napisala kao će je pokušati ubiti tako što će namjestiti automobilsku nesreću i falsificirati ozbiljnu ozljedu glave.“

The Telegraph je 20.12.2007. objavio tekst s naslovom: „Pismo princeze Dijane: ‘Charlesov plan da me ubije‘“

U njemu stoji:

Rukom pisano pismo u kojem Diana. Princeza od Walesa, tvrdi kako će Princ od Walesa kuje urotu da je ubije kako bi mogao vjenčati Tiggy Legge-Bourke, bivšu dadilju prinčeva Williama i Harryja, je dodatno bacilo svjetlo na njenu smrt.

Snimka Dianinog pisma.

Diana je u pismu napisala;

Dok sjedim za svojim stolom danas u listopadu, žudeći za nekim tko bi me mogao zagrliti i ohrabriti kako bi ostala jaka i kako bi mogla glavu držati visoko. Ovo je najopasniji period u mom životu – moj muž planira „nezgodu s mojim autom“ otkazivanje kočnica ili ozbiljnu povrjedu glave sve s željom da me se oslobodi i da ima slobodnu mogućnost da se oženi s Tiggy. Camila je običan mamac koji navodi na krivi trag, nas iskorištava taj čovjek u svakom smislu te riječi.“ Ovo pismo je pokazano kao dokaz na sudu u Londonu u toku suđenja o Dianinoj smrti, nakon što su svjedoci tvrdili da se Diana nije bojala za svoju sigurnost.

Oni koji su tvrdili kako se princeza Diana nije bojala za svoju sigurnost su poludjeli s pismom tvrdeći da je flasifikat, iako je potvrđeno da se radi o njenom rukopisu. Na sudu se također ispitan Dianin advokat Lord Mischon koji je otkrio da je još 1995. Princeza Diana saznala iz „sigurnih izvora“ da se planira način kako bi se „ona i Camila mogle srediti ako bude potrebno.“

Diana kao 19-dišnja djevojka koju su odmah nakon zaruka s princom Charlesom počeli proganjati mediji.

U intervjuu koji je Diana dala BBC1 u studenom 1995. stoji nekoliko interesntnih navoda:

Diana: Nakon što su me optužili za navodne „prljave telefonske razgovore“ s mojim navodnim ljubavnikom ja sam u jako kratkom vremenu napravila preko 300 telefonskih poziva u kojima pričam intimne stvari o svom životu…. Ja sam po tome bila nevjerojatno radišna žena… Ja takve razgovore nisam vodila. Ali naravno ako me netko želi diskreditirati lako je sastaviti takvo što i prezentirati u javnosti kada treba.

Bashir: Vjerujete li da se protiv vas zaista vodila kampanja?

Diana: Da, apsolutno jeste.

Bashir: Zašto?

Diana:  Ja sam tada bila rastavljena žena od princa od Walesa, ja sam bila problem, prepreka. Takvo što se nikada nije dogodilo. Mišljenje je bilo što da se uradi sa mnom?

Bashir: Zar oni to nisu mogli uraditi na miran način, tiho?

Diana: Ali oni su misli da ja neću to uraditi tiho i mirno, to je problem. Oni su znali da ću se ja boriti do kraja, jer znaju da ja imam ulogu koju želim odraditi do kraja i da imam dvoje djece koju želim odgojiti.

….

Bashir: Tko je bio vaš neprijatelj?

Diana: Pa, neprijatelj je bio odjel mog muža, jer sam ja uvijek bila više izložena javnosti, o mom radu se u javnosti puno više diskutiralo nego o njegovom.

I znate s te strane ja to potpuno razumijem. Ali ja sam radila dobre stvari i željela sam raditi dobre stvari. Nikada nisam željela bilo koga povrijediti, i nikoga ne želim iznevjeriti.

Bashir: Vi zaista mislite da su vas željeli diskreditirati na svakom polju?

Diana: Mislim da me se boje, jer kada snažna žena radi nešto dobro, od kuda dobiva snagu da nastavi dalje, iz svog rada.

Bashir: Osječalite se odgovornom za način kako se tisak i mediji ponašaju prema vama?

Diana: Nikada nisam okuraživala medije za takve postupke. Prije sam to donekle mogla trpiti, ali sada su postali prenapadni i maltretiraju me. Ne želim se sažalijevati jer nisam takva osoba, shvaćam da i oni moraju obaviti svoj posao ali ne da se taj odnos pretvara u sapunicu, i da to konstantno traje i nikada ne završava. Svaki put kada počnem uživati to se pretvori u maltretiranje, ljudi me počnu kritizirati što dolazi i s packom, ali ja sam slobodan duh – što očigledno nekima jako smeta.

….

Bashir: Kako vidite sebe u budućnosti?

Diana: Željela bih biti veleposlanik ove zemlje, željela bih predstavljati ovu zemlju u inostranstvu. Kad god odem iz zemlje za mnom ide 60-90 novinara, uradimo nešto dobro od toga, napravimo to na produktivan način.

Bashir: Mislite li da bi ljudi Britanije bili zadovoljni s vama u takvoj ulozi?

Diana: Mislim da je ljudima Britanije potreban netko u javnom životu tko suosjeća s njima, tko shvaća njihovu važnost i tko ih može poduprijeti i dati im malo svijetla u tamnom tunelu. S godinama sam naučila kako je nositi se s problemima i teškoćama, uspjela sam skupiti pomoć ljudima kojima je ona potrebna, zašto to ne bih mogla nastaviti raditi?

Bashir: Mislite li da to možete?

Diana: Da mislim.

Diana s djevojčicom iz Angole žrtvom nagazne mine.

Dijana je bila izrazito voljena od strane ljudi u Velikoj Britaniji i svijetu zbog svog humanitarnog rada, pomagala je oboljeloj djeci, zalagala se za školovanje i podršku siromašnoj djeci i djeci bez roditelja, djeci invalidima i ženama iz najugroženijih slojeva društva, ali je svoj najviše zapaženi rad ostvarila u radu sa žrtvama nagaznih mina širom svijeta i u zalaganju da se takvo oružje prestane koristiti i prodavati jer od njega najviše nastradaju civili čak i decenijama nakon ratnih operacija.

Ne znam da li vam je imalo pomogao ovaj tekst u otkrivanju istine oko Dianinog života i smrti, nitko od nas ne može sagledati sve djeliće slagalice, vjerojatno je da će mnogi djelići site ostati potpuno skriveni od mojih i vaših očiju još dugo vremena.

Mnoštvo za vrijeme Dianinog pogreba.

Ovaj tekst završila bih malenom digresijom vezanom za još jednu tragično nastradalu heroinu, princezu Graciju Patriciju od Monaka – Grace Kelly koja je umrla malo nakon automobilske nesreće iznad Monaka 14.09.1982, na jednim susretu između princeze Diane, i princeze Gracije njih dvije su razgovarale.

Diana je upitala Graciju slijedeće:

„Je li uvijek ovako užasno?“ (Vezano za pritisak monarhije, medija i dužnosti. Op. Ur.)

Princeza Gracija je na to odgovorila: „Ne postat će još gore!“

Autor/ica 26.2.2012. u 12:01