Kako nas san čini kreativnijim

tačno.net
Autor/ica 9.12.2013. u 12:51

Kako nas san čini kreativnijim

Tom Stafford (BBC)

06,06 je sati ujutro i ovo pišem u pidžami. Probudio sam se u 06,04, izišao iz spavaće sobe i prešao u radnu, uključio računar i odmah počeo raditi. Ovo je neobično ponašanje za mene. Međutim, u pitanju je isprobana tehnika za pojačanje kreativnosti koju dugo koriste pisci, pjesnici i drugi, uključujući i izumitelja Benjamina Frenklina. I psihološka istraživanja podupiru ovu teoriju i daju objašnjenje za pitanje kako to da smo najkreativniji kada se naš um tek budi iz sna.

Najbolji dokaz o našem mentalnom stanju kada spavamo jeste neobični fenomen nazvan sanjanje. Još uvijek je mnogo toga oko snova nepoznato, ali je jedna stvar jasna: čudni su. Slušajući druge ljude kako opisuju svoje snove može biti dosadno.

Uporno govore o tome kako su bili u vozu, ali nije voz nego je u pitanju večera i njihov brat je bio tamo, kao i djevojka s kojom nisu razgovarali otkako im je bilo devet godina, zijev. Snivaču se sve to čini veoma bitnim i povezanim na neki način. Nama zvuči kao besmislica, dosadna besmislica.

Ipak, ovi bizarni monolozi naglašavaju jedan interesantan aspekt svijeta snova: stvaranje konekcija između stvari koje ranije nisu imale nikavu vezu. Kada razmislite o tome, ne razlikuje se toliko od opisa onoga što kreativni ljudi rade – povezuju ideje i koncepte koje niko nije pomislio povezati na način koji ima smisla.

Nije ni čudo da neki ljudi cijene stanje mozga slično snu odmah nakon buđenja – poznato kao inercija sna ili stanje hipnopomije. Ono im omogućava da svoje misli začine magijom svijeta snova. Kasnije u toku dana, svjesno preuzmemo kontrolu nad umom, što je dobra stvar jer nam omogućava da provedemo dan praveći procjene, planove i težimo ka ciljevima rješavajući svakodnevne probleme racionalno. Život bi zaista bio izazov ako bismo konstantno halucinirali i vjerovali u nemoguće, gubeći osjećaj onoga što radimo kao što se dešava kada sanjamo. Možda je racionanost dnevne svjesnosti ponekad prejak, posebno ako naš posao može imati koristi od slabe, nekonzistentne i manične, ali ponekad inspirirajuće naravi pospanog blizanca.

Naučne metode – metodične i precizne po potrebi – se možda ne smatraju najboljim alatom za istraživanje svijesti sna. Ipak, 2007-. godine Matthew Walker koji sada predaje na Univerzitetu Californije u Berkeleyu, i njegove kolege su proveli studiju koja pomaže ilustrirati moć sna da napravi neobične konekcije ili „daljinske veze“ kako ih psiholozi nazivaju.

Zaključivanje

Subjektima testiranja je predstavljeno šest apstraktnih obrazaca A, B, C, D, E i F. Tokom procesa pogađanja im je objašnjenja osnovna hijerarhija prema kojoj je trebalo da odaberu A umjesto B, B umjesto C, C umjesto D, D umjesto E i E umjesto F.

Istraživači su ovo nazivali „parovima premisa“. Dok su učesnici učili tokom perioda treniranja, nije im isključivo rečeno da zato što je A bolje od B i B bolje od C, treba da zaključe da je A bolje od C. Ovaj skriveni redosljed je implicirao odnose koje je Walker opisao kao „parove zaključivanja“, je dizajniran da bi imitirao daljinske veze koje pokreću kreativnost.

Učesnici koji su testirani 20 minuta nakon treninga su pogodili 90% premisa, ali samo 50% parova zaključivanja – što je isti postotak koji biste dobili postupkom pogađanja.

Oni koji su testirani 12 sati nakon treniranja su pogodili 90% premisa, ali i 75% parova zaključivanja, što je pokazalo da je dodatno vrijeme omogućilo prirodno povezivanje i pojasnilo skriveni poredak u njihovim umovima.

Stvarni uspjeh eksperimenta je ustvari bio kontrast u izvedbi jedne grupe trenirane ujutro i testirane 12 sati kasnije uvečer i druge grupe trenirane uvečer i testirane sutradan ujutro nakon što su odspavali. Obje grupe su jednako uspješno otkrile premise. Istraživači su definirali zaključke do kojih je bilo jednostavno doći koristeći premise i one koji su bili komplikovaniji i zahtijevali tri ili više premisa. Naprimjer, ako je A bolje od C, onda je to označeno jednostavnim jer su učesnici trebali da zapamte da je A bolje od B i da je B bolje od C. Međutim, shvatanje da je A bolje od B je značilo da se treba sjetiti da je A bolje od B i da je B bolje od C, a C bolje od D.

Kada su u pitanju teži zaključci, ljudi koji su odspavali nakon treninga su ostvarili uspjeh od 93%, a oni koji su bili zaposleni tokom čitavog dana su ostvarili samo 70%.

Eksperiment ilustrira da kombinovanje onoga što znamo da bismo ostvarili novi uvid u stvari zahtijeva vrijeme, što su i mnogi mogli pretpostaviti. Možda je veće otkriće to što smo naučili da nam san pomaže da ostvarimo udaljene konekcije. Povezivanje dijelova informacije koje naš racionalni um smatra odvojenima je najlakše kada smo ‘offline’ u svijetu snova.

Da li ovo može objasniti zašto smo kreativniji kada se tek probudimo? Snovi su možda čudni, ali samo zato što nemaju smisla racionalnom umu, ne znači da su beskorisni. Dvije minute nakon buđenja sam sjeo za tastaturu u pokušaju da iskoristim snove za kreativnost koja mi je bila potrebna da napišem ovu kolumnu – snove o pljačci banke sa starim nastavnikom hemije, o tome kako igram tenisa reketom napravljenom od špageta.

Prevela: D.F. RSE

Tagovi:
tačno.net
Autor/ica 9.12.2013. u 12:51