ENG
Mislim da imam rak pluća
Autor/ica
Povezani članci
- Jutarnji seks – zašto je toliko dobar?
- Windows 10 od danas dostupan u 190 zemalja kao besplatna nadogradnja
- Za parove u današnjim vezama prijelomna je treća godišnjica!
- STUDENT DAY FESTIVAL PREDSTAVLJA CULTURE WEEK!
- Basel: Tisuće ljudi na cvjetanju “cvijeta leša”
- Prirodne metode protiv viroza i prehlade
Plutajući balans mirnoće mistične zore šunjao se nekako mrsko, ravno meni ispod nogu, gegao se i prizivao ugašene civilizacije,na nekih stotinjak metara udaljena je plaža zaboravljena od Boga i šum mora najavljivao je dan za još jedan zaborav. Kašljem, kišem, šmrčem i slinim, mislim da imam rak pluća. U stvari, sto posto sam siguran da imam rak pluća, on je već metastazirao, vrag zna gdje su mu svi ti krakovi završili po mom krhkom tijelu. Kod doktora ne idem, jer sa karcinomom pluća mogu samo kontaktirati pogrebnika ili advokata da napišem testament. Pikija ostavljam majci, a sinu ostavljam pepeljaru od slonove kosti, onu iz Zambije,pentium, skener, nokiju, tri albuma rijetkih poštanskih maraka i pilotsku jaknu od kravlje kože. Nije nešto, mislim, ali bila su to čupava vremena. Moje društvo zna za moje zdrastveno stanje, sa tom praksom počeli smo prije petnaestak godina i ta naoko sumanuta ideja širila se brzo, u koncetričnim krugovima stvarajući pravi sociološki minikozmos,uvrnuti univerzum sa samo sebi svojstvenim poretkom nebitnih stvari.
Nisam dobre volje, jučer sam se opet posvađao sa depresijom, bradavicom na stopalu i brightovom bolešću jer je ona virozi, upali jajnika i anemiji izjavila kako ja- karcinom pluća – planiram sa epilepsijom i aritmijom, te šarlahom, amnezom i gastritisom ići u kino gledati Kraljev govor, samo zato kako bi spremno dočekali mucavca, kojeg trenutno nemamo.
Veliko je pitanje naše veze u futuru, jer depresija, bradavica na stopalu i brightova bolest ima naprasitu narav, moguće da ima i neurozu, opsesivno-kompulzivni poremećaj, što je ona sakrila, a to je protiv pravila naše zajednice.
U principu, mi smo sretna komuna, kad se upoznamo, kad primimo novog člana, odmah kažemo naše bolesti, nema stida, straha, nelagode, sve je to ljudski, a plus toga u skladu sa ljudskim pravima i modernim shvaćanjima medicine. Sjedam za kompjutor, listam poruke i vidim da Adela, tetanus, tuberkuloza, skolioza i reuma, plus blaga skleroza, nešto proširene vene i povremena migrena, predlaže neke nove drugove na facebooku.
U kancelariju uđe sklonost infarktu, jedna noga nešto kraća, spondiloza, išijas i prolazna gripa.
– Ne prekidaj me, vidiš da radim, šta je ?
– Jeli danas dolaze oni na večeru ?
– Tko ?
– Leukoza, sifilis, dijabetes i astma, rekao si u srijedu.
Odvrtim poklopac limene, crvenkaste, okrugle kutijice na kojoj piše Kalfany,cola, bonbons-candies, i ubacim jednu malu prevaricu u usta. Da, večera, istina, spremi nešto tamo negdje oko sedam uvečer.
Sklonost infarktu, jedna noga kraća, spondiloza, išijas i prolazna gripa nevojko napusti sobu.
Razmišljam o upravo novouvedenim varijacijama našeg druženja i predstavljanja. Ima li smisla dodavati politički stav ? Na početku me to malo zamaralo. Na kavi sa down sindromom, parkinsonom i herpesom, iz čista mira je uletio alzheimer i dodao da je on anarholiberal,blagi autonomaš sa osjećajem za socijalizam. Ta se novotarija proširila.
Imao sam aferu sa Jadrankom, oboje smo razvedeni. Sreli smo se u parku, dok sam ja starački hranio golubove, a ona u dugom, crnom mantilu šetala odvratnog pekinezera.
Nasmijala se.
Tuko jedna, šta se smiješ, pomislio sam u sebi, jel voliš golubove ili pekinezere ?
Prolazila je pokraj mene nekoliko puta i ja konačno dobacim :
– Lijep dan, zar ne ? Encefalitis, mijelitis i encefalomijelitis, pretpostavljam ? Jehovin svjedok,ekolog ? Možda kaposijev sindrom, meticilin rezistentni stafilokoki aureus,ljevičarka,nacionalsocijalista, slutim ?
– Ne, ni blizu.
– Ospice, karijes,gonoreja,nacionalista,religiozni fanatik ?
– Slobodno ? – pokaže rukom na klupu,a potom sjedne tik uz mene, tako da dugački mantil otkrije čarape sa nekim idiotskim rombovima. Kakav jebeni dezen, pomislim, iz iskustva znam da taj styling imaju šizofrenija, anoreksija,kleptomanija, eventualno kauzalgija ili mioklonus.
– Jadranka, fali bubreg, reiterov sindrom II i III stupnja, bovina spongiformna encefalopatija,nihilista, makjavelista,realista, ponekad partijski pluralista,antitehnokrata i globalista,
– Aha, lijepo, lijepo…
– Vi ?
– Pilodinalna cista sa apscesom i akutni limfadenitis ruku, anorektalno krvarenje, amnazija, apatija, laka duševna zaostalost,mazohizam i efektivni mutizam, inače sam klerofašista,rojalista,monarhista u duši.
– Imate djece, ženu ?
– Imao sam salmonelu, atrofiju i konjuktivitis, razveli smo se u miru prije pet godina. Bila je klasični komunista. Od djece imam šarlah i hipetrofiju nosnih školjki, snalazim se.
Rekla mi je da u susjedstvu ima leukemiju, down sindrom, daltonizam, hemofiliju i hepatitis, dok sam joj govorio o svom najužem krugu prijatelja : avitaminozi, paraplegiji i buloznoj epidermolizi.
Završili smo u ljubavi, kratko je to trajalo, jer je bipolarni afektivni poremećaj, njen bivši, inače,institucionalni birokrata, želio obnoviti vezu sa njom.
Da, da, mislim, nekako mi teško bude, preteško,valja opet hodati, govoriti i obrnuto, a danas sam nekako svojeglav, kao da imam svrab, psorijazu,tko zna šta još i budućnost nema veze sa ovim jutrom, ni tim šumom mora sa nekih stotinjak metara udaljene plaže zaboravljene od Boga. Svi smo mi bolesni.
Ipak, valja tako nastaviti, dobro smo mi to započeli. Reci prvo bolest i političko opredijeljenje, za ostalo ćemo lako. Ili nikako.
Ili svejedno.
Veliko je pitanje naše veze u futuru, jer depresija, bradavica na stopalu i brightova bolest ima naprasitu narav, moguće da ima i neurozu, opsesivno-kompulzivni poremećaj, što je ona sakrila, a to je protiv pravila naše zajednice.
U principu, mi smo sretna komuna, kad se upoznamo, kad primimo novog člana, odmah kažemo naše bolesti, nema stida, straha, nelagode, sve je to ljudski, a plus toga u skladu sa ljudskim pravima i modernim shvaćanjima medicine. Sjedam za kompjutor, listam poruke i vidim da Adela, tetanus, tuberkuloza, skolioza i reuma, plus blaga skleroza, nešto proširene vene i povremena migrena, predlaže neke nove drugove na facebooku.
U kancelariju uđe sklonost infarktu, jedna noga nešto kraća, spondiloza, išijas i prolazna gripa.
– Ne prekidaj me, vidiš da radim, šta je ?
– Jeli danas dolaze oni na večeru ?
– Tko ?
– Leukoza, sifilis, dijabetes i astma, rekao si u srijedu.
Odvrtim poklopac limene, crvenkaste, okrugle kutijice na kojoj piše Kalfany,cola, bonbons-candies, i ubacim jednu malu prevaricu u usta. Da, večera, istina, spremi nešto tamo negdje oko sedam uvečer.
Sklonost infarktu, jedna noga kraća, spondiloza, išijas i prolazna gripa nevojko napusti sobu.
Razmišljam o upravo novouvedenim varijacijama našeg druženja i predstavljanja. Ima li smisla dodavati politički stav ? Na početku me to malo zamaralo. Na kavi sa down sindromom, parkinsonom i herpesom, iz čista mira je uletio alzheimer i dodao da je on anarholiberal,blagi autonomaš sa osjećajem za socijalizam. Ta se novotarija proširila.
Imao sam aferu sa Jadrankom, oboje smo razvedeni. Sreli smo se u parku, dok sam ja starački hranio golubove, a ona u dugom, crnom mantilu šetala odvratnog pekinezera.
Nasmijala se.
Tuko jedna, šta se smiješ, pomislio sam u sebi, jel voliš golubove ili pekinezere ?
Prolazila je pokraj mene nekoliko puta i ja konačno dobacim :
– Lijep dan, zar ne ? Encefalitis, mijelitis i encefalomijelitis, pretpostavljam ? Jehovin svjedok,ekolog ? Možda kaposijev sindrom, meticilin rezistentni stafilokoki aureus,ljevičarka,nacionalsocijalista, slutim ?
– Ne, ni blizu.
– Ospice, karijes,gonoreja,nacionalista,religiozni fanatik ?
– Slobodno ? – pokaže rukom na klupu,a potom sjedne tik uz mene, tako da dugački mantil otkrije čarape sa nekim idiotskim rombovima. Kakav jebeni dezen, pomislim, iz iskustva znam da taj styling imaju šizofrenija, anoreksija,kleptomanija, eventualno kauzalgija ili mioklonus.
– Jadranka, fali bubreg, reiterov sindrom II i III stupnja, bovina spongiformna encefalopatija,nihilista, makjavelista,realista, ponekad partijski pluralista,antitehnokrata i globalista,
– Aha, lijepo, lijepo…
– Vi ?
– Pilodinalna cista sa apscesom i akutni limfadenitis ruku, anorektalno krvarenje, amnazija, apatija, laka duševna zaostalost,mazohizam i efektivni mutizam, inače sam klerofašista,rojalista,monarhista u duši.
– Imate djece, ženu ?
– Imao sam salmonelu, atrofiju i konjuktivitis, razveli smo se u miru prije pet godina. Bila je klasični komunista. Od djece imam šarlah i hipetrofiju nosnih školjki, snalazim se.
Rekla mi je da u susjedstvu ima leukemiju, down sindrom, daltonizam, hemofiliju i hepatitis, dok sam joj govorio o svom najužem krugu prijatelja : avitaminozi, paraplegiji i buloznoj epidermolizi.
Završili smo u ljubavi, kratko je to trajalo, jer je bipolarni afektivni poremećaj, njen bivši, inače,institucionalni birokrata, želio obnoviti vezu sa njom.
Da, da, mislim, nekako mi teško bude, preteško,valja opet hodati, govoriti i obrnuto, a danas sam nekako svojeglav, kao da imam svrab, psorijazu,tko zna šta još i budućnost nema veze sa ovim jutrom, ni tim šumom mora sa nekih stotinjak metara udaljene plaže zaboravljene od Boga. Svi smo mi bolesni.
Ipak, valja tako nastaviti, dobro smo mi to započeli. Reci prvo bolest i političko opredijeljenje, za ostalo ćemo lako. Ili nikako.
Ili svejedno.
Autor/ica
