1+1 = 3

Povezani članci

• Most solidarnosti
• Građani i narodi Federacije, da li se možemo otrijezniti do listopada
• HDZ 1990 bez stida i obraza
• Stjepan Mesić: Kada bi Hrvati dobili treći entitet, to bi bio njihov kraj u BiH
• 4. GITARIJADA „NA PUTU ZA JUG“ MOSTAR – TAKMIČENJE ZA VRIJEDNE NAGRADE –
• Počinju prijave za 20. Festival dječijeg teatra Bosne i Hercegovine

Gotovo se može konstatovati da je ključ uspjeha u njihovim rukama. Pa hajde onda mlada gospodo, ako treba da vas zamolimo da vam bude bolje. Jer u suprotnom, nedaj Bože, teško bi nam i on mogao pomoći.

U životu, kao u igrama na sreću, teško je naći dobitnu kombinaciju. U politici to i nije teško naročito ako se hoće i ako vlada razum. Brojni primjeri za to su u zemljama EU naročito u Nordijskim zemljama, zemljama Beneluksa i Njemačkoj. Dole južnije malo teže, na Balkanu još teže, a u Bosni i Hercegovini gotovo nemoguće.

Bosna i Hercegovina liči na voz koji je jedva krenuo sa polazne stanice pa onda zastoji, sporost, iskliznuća, iskakanja i nije odmakao dugo od polazne stanice. A do cilja je daleko, mnogi tvrde i nemoguće doći. Problem naravno nije u njenim ljudima, prirodnim resursima već isključivo u neorganiziranosti države i politici ili bolje reći u političkim strankama. To i nije ništa novo ali nažalost teško će se promijeniti i poslije ovih izbora. Posljednje februarske demonstracije građana širom BiH u kojima su paljene zgrade institucija jasno su to pokazale. Najbolji primjer je Unsko-Sanski kanton gdje je poslije najvećeg bunta protiv Hamdije Lipovače, dotadašnjeg premijera, dotični ostao na vlasti pa čak i na izbornoj listi. Kao da SDP plazi jezik građanima i želi im pokazati ko je pravi gazda. Ništa bolje nije ni na drugim mjestima. Jer problem nije u institucijama nego isključivo u političkim strankama. Svi smo protiv paljevina, valjda nam ih je dosta. Ali ako je išta trebalo goriti to su valjda sjedišta tih oligarhija i oligarha.

Sva moć u ovoj zemlji počiva isključivo u strankama na vlasti. Zato je uvijek aktuelna francuska izreka da je prvi mandat uzimanje (pljačka) a drugi imunitet. U Bosni i Hercegovini izborna pobjeda je ustvari ratni plijen. A plijen su naravno državna i javna preduzeća, institucije, raznorazne direkcije na svim nivoima. Zamislite samo kada nam se za borbu protiv kriminala i korupcije zaklinju Dragan Čović, Zlatko Lagumdžija, Bakir Izetbegović ili Milorad Dodik. To ne da je cinizam i ponižavanje već poniženih građana nego kao kad bi vam vaš zubar garantovao da će vam usput uspješno i srce presaditi. Zato gotovo očajnički izgledaju spotovi američkih vladinih i nevladinih organizacija sa jasnom porukom da se ne glasa za te protuhe i njihove privatne stranke. A oni uvrijeđeni udarili histerično po Amerikancima gotovo kao ISIL. Ko išta zna o politici zna da Amerikanci o njima imaju dosjee od kojih bi se dale napraviti poprilične biblioteke i prava je šteta što će dosjei biti objavljeni tek nakon 30 godina što je i njihova uobičajena praksa.

Pa šta je to teško u ovoj jadnoj Bosni i Hercegovini da je osuđena na tiho i sigurno umiranje? Tek nekoliko običnih sitnica koje bi svaki iole razuman čovjek lako riješio. Primjer. Ukinuti budžetsko finansiranje svih političkih stranaka. Ukinuti apsolutnu vladavinu stranaka na vlasti nad javnim preduzećima, raznim agencijama, direkcijama, fondovima i drugim institucijama. Kroz institucije konkursa birati ljude sa najboljim ocjenama i poštovati tako dobivene rezultate bez ikakvih namještaljki kao i navodni intervjuu koji daje prednost nad svim ostalim. Kažnjavati i krivično goniti sve one koji su lošim radom ili neradom oštetili bilo koji nivo vlasti ili budžet naročito najstrožije kažnjavati one zbog kojih država gubi stotine milione eura pomoći EU IPA fondovi. Za sve na svim nivoima zakonodavne vlasti (Parlament) uvesti osnovno primanje u visini jedne prosječne plate u državi a ostatak benificirati za uspješnost u odnosu na zadate planove sa maksimalnom naknadom do tri prosječne plate. One u izvršnoj vlasti vezati za porast BDP-a i standarda građana. Naravno ima još mnogo logičnih opravdanih i gotovo neizbježnih reformi, javne i neefikasne uprave i kao korov narasle administracije. Drugim riječima natjerati ih i stimulisati da uspješno rade svoj posao na jedini mogući način.

Pa kako onda?

Prvi potez građana su izbori. Ako izaberemo iste biti će nam gore. Ako izaberemo drugačije možda bude bolje. Primjer za to je Predsjedništvo BiH. Ono je bila najneuspješnija institucija i gotovo na granici incidenta sa formulom uporno 2 protiv 1. Jedina uspješna matematička formula je 3 prema 0 ili jednostavno rečeno konsenzus oko svih bitnih pitanja. A do 3 prema 0 se može doći izbornim rezultatom koji nije matematički ali je moguć a to je 1+1 = 3 ili bolje reći Ivanić + Raguž + neko = 3.

Jednostavno i praktično. Ivanić je tvrd igrač. Jači i pametniji je od brutalnog Dodika. Jer Željka Cvijanović će se pitati koliko i Dodikova pudlica. Ivanić je političar sa pedigreom i znanjem. Branit će Republiku Srpsku. Branit će je i jače od Dodika. Ali će i braniti sve ono što ide u korist Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. E u tome je fazon. Što je i logično bolje od blijedog, propalog Dodikovog potparola Radmanovića. Hit ovih izbora je naravno Martin Raguž. Ovaj gospodski političar za kojim se ne vuku nikaki repovi je ključ rješenja za BiH. Kao prvo kida do sada neraskidivu antidejtonsku antibosansku kriminalnu vezu Dodik-Čović. Kao drugo uspješniji je i efikasnije će se za razliku od Čovića, boriti za prava svih Hrvata u BiH kako kolektivno tako i za pojedinačna ljudska prava. Nikad neće ići na štetu Hrvata ali neće ni raditi i ići na štetu Bosne i Hercegovine kao Čović. Naprotiv, slično Ivaniću, boriti će se za interese Hrvata ali i za uspješnu, demokratsku i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu. Bez namjere da minimiziramo člana Predsjedništva iz Bošnjačkog naroda. Dobitna kombinacija ipak ostaje 1 +1 = 3.

Odluka je u našim rukama. Ako bude dovoljno pameti i razuma u ovih iscrpljenih, frustriranih i omalovaženih ljudi, moguć je preokret nabolje. Ovo se naročito odnosi na sve mlađe ljude od 18 do 30 godina, kojih je najviše na biroima za zapošljavanje ali nažalost i najmanje na izbornim mjestima. Gotovo se može konstatovati da je ključ uspjeha u njihovim rukama. Pa hajde onda mlada gospodo, ako treba da vas zamolimo da vam bude bolje. Jer u suprotnom, nedaj Bože, teško bi nam i on mogao pomoći.

Birač

Ps. Birač nikada nije bio ni na jednom stranačkom spisku niti će biti