Aluminijske, prljave i politikantske ujdurme se nastavlaju

tačno.net
Autor 9.4.2014. u 10:56

Aluminijske, prljave i politikantske ujdurme se nastavlaju

Premijer  Nikšić izjavljuje: “Na čelo kompanije, nakon ostavke direktora Željka Kordića, treba doći čovjek dovoljno stručan i pošten i s jasnom željom da doprinese spašavanju „Aluminija”. Dosadašnji menadžmenti su “Aluminij” doveli u nezavidan položaj sklapanjem brojnih loših ugovora s dobavljačima sirovina i drugim partnerima zbog čega najviše, ni krivi ni dužni, sada ispaštaju radnici”,/ novinski citat /.Pitamo premijera Nikšića da li to znači da gospodin Kordić niti je dovoljno stručan niti je pošten. Postavlja se opravdano i pitanje čije je čovjek gospodin Kordić, da li Lijanovića ministra u Vladi ili HDZ-a odnosno Dragana Čovića ili u krajnjoj mogućnosti SDP-a i premijera Nikšića. Bez obzira na sve, činjenica je da je direktor  Kordić nečiji rezervni igrač, koji igra po principu jednoga  poslušnika i neozbiljnoga veznjaka, kao kolaterarna šteta na relaciji stranačkih i državne cirkuske predstave, jer da nije takav ne bi davao pa povlačio svoju ostavku. Činjenica, da je prilikom odlučivanja u NO ove firme o ostavci direktora Kordića, nastupio raskol jer su tri člana od strane Vlade glasali  za podržavanje ostavke, dok su mali dioničari bili za direktora Kordića da ostane na ovoj funkciji. Dakle, svi dogovori u Vladi i planovi premijera Nikšića, a vjerujemo i ministra Lijanovića sa njim nisu se ostvarili, tako  da nisu mogli stvoriti upražnjeno mjesto za svoga predstavnika ili za sindikalca Nikicu Ljubića.

Učesnik sastanka u Vladi izjavljuje:  „ Premijer Nikšić igra podlo i očito da su ga iz „Primorke „ kupili „ / novinski citat /, a očitovalo se i u toku glasanja za ostavkom direktora Kordića. Poznato nam je da, premijer Nikšić  nije ni prvi niti posljednji kupljeni i korumpirani vlastodržac, upravo mnogo toga je mogao i naučiti od svoga ministra Lijanovića i saradnika Dragana Čovića, koji uspijevaju već godinama izbjeći sudsko- tužilaške zamke. Za neupućene čitaoce, firma „Primorka „ iz Širokoga Brijega je inače i glavni snabdjevač plina u firmi Aluminij i jedan od vjerovnika koji je među prvima i blokirala račune Aluminiju, kao i EPHB, kako poznavaoci tvrde sa pipcima hobotnice po zapadnoj Hercegovini i Mostaru, enormno obogaćene na „ pošteni  način „ porodice Lijanović.

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je u ponedjeljak u Mostaru kako se iza Aluminija d.d. mora stati i da on mora preživjeti te da sve političke igre oko mostarskog kombinata moraju prestati. Gle čuda da osoba i stranački čelnik HDZ-a koji je sve ove godine od Dejtona do današnjih dana, kreirao, pljačkao i uzurpirao i imovinu i sva radnička prava, glavni scenarista sveukupne cirkuske predstave i nosilac svih negativnosti i prljavih radnji u firmi Aluminij, a putem svojih isturenih hobotničkih pipaka i kriminalaca Brajkovića, Bradvice i inih njihovih čimbenika, nagovještava potrebu završetka ovih političkih igara. Vjerovatno poučen iskustvom na uspješnoj okupaciji i rasturanju firme Soko, kao i brojnim svojim krivičnim postupcima iz kojih je u ovoj korumpiranoj sudskoj i tužilačkoj institucionalnoj bijedi uvijek uspjevao da se izvuče kao neulovljeni pacov iz mišije rupe, nešto bi mu slično moglo uspjeti i u firmi Aluminij, gdje je isto tako vukao glavne konce. Sigurno računa i na svoje saveznike, od premijera Nikšića do gospodina Bakira Izetbegovića, jer su i jedan i drugi uspjeli eleminisati srpsku populaciju i iz firme Aluminij, a prema dogovorima HDZ-a i SDA-a svi su izgledi i iz grada Mostara. Dok je premijer Nikšić već odradio svoje u firmi Aluminij, dotle Bakir sa svojim istomišljenikom Draganom Čovićem kroji sudbinu grada Mostara, a što je i evidentno bez predstavnika srpskoga korpusa. Jedino što je simptomatično i vidljivo bilo, bar u slici, na sajam je došao i sjedio u prvome redu i onaj „blećak„ iz Laktaša, lijepi Mića, kako bi i podržao svoga pajdaša Dragana, a baš ga briga za svoje sunarodnjake iz firme Aluminij, jer su oni inače i njegovi rezervni Srbi ili nesrbi. Neka mu dragi Bog i njegov Vladika podare razuma i dobrih zamisli, bar u ime ovih napaćenih porodica radnika srpskoga roda, koji jedva preživljavaju po terenima njegovoga „srpskoga carstva „ od Aluminija i Mostara, preko Nevesinja, Gacka, Bileće, Trebinja do manastira Tvrdoša. U višegodišnjoj nemoći da ostvare i svoja prava u ovome „ Hercegovačkom divu „ sa šahovnicom.

“Treba sve učiniti da to poduzeće bude nositelj razvoja čitave Hercegovine i BiH”, izjavio je Čović, naglasivši pritom kako na problem Aluminija ne treba zašutjeti već se ponašati odgovorno, te da o pitanju Aluminija nema izgovora kako što to neki pokušavaju pozivajući se na neke dosadašnje nekorektnosti ili neprofesionalnost u radu.“ / novinski citat /.Treba se zaista dobro preispitati, šta li je to Aluminij u dosadašnjem periodu razvio u Hercegovini, te na osnovu čega se može stalno vjerovati i ponavljati o „ Hercegovačkom divu „ kao generatoru razvoja Hercegovine, kako to tvrdi neupućeni ministar Trhulj i lukavi politikant Dragan Čović.

                           

Sl. Sve u stilu hoću – neću, ka..ću, piš..ću, za široke zaludjele mase

Evo, upravo se sa svojim izjavama pridružuje i političar i čelnik stranke HSP, gospodin Zvonko Jurišić obraćajući se premijeru Nikšiću sa molbom “da se iznađe rješenje u najvećem poduzeću u Hercegovini  za tešku ekonomsku situaciju, koja u sebi nosi veliko socijalno i političko breme„. Isti dalje uvjereno konstatuje “Nije mi namjera u ime lažnoga  hrvatstva od Vas tražiti da se amnestiraju oni koji su, po svoj prilici, više od jednoga desetljeća bili uzurpatori i koji su na kriminalan i koruptivan način vodili poduzeće u propast„ naprotiv tvrdeći  „da se svi koji su uništili i opljačkali Aluminij dovedu pred lice pravde i zasluženo kazne te obešteti poduzeće za iznos koji su otuđili„.

Kako lijepo i slikovito rečeno, ali nažalost gdje je ovaj isti političar sjedio i šta je gledao i čitao, možda je trebao bar djelić mojih kazivanja već  20 godina da oslušne ili sazna, a ne samo moja  već i hiljade mojih radnih kolega, Bošnjaka i Srba, obespravljenih  radnika ove opljačkane i uzurpirane firme Aluminij. Velika hvala ovome gospodinu, na istinitim riječima i potvrđivanju moga već hiljadama puta iznešenoga u javnost stava, međutim nije mali broj tih kriminalaca počevši od svih premijera Vlade Federacije i njihovih ministara, preko premijera Nikšića, kojem se i obraća i njegovoga ministra Trhulja, do Brajkovića, Bradvice, Galića, Lasića, Božića i inih njihovih saradnika iz rukovodstva firme Aluminij. Svi su oni odgovorni za stanje u firmi, vlastodršci za svo neučinjeno u njihovoj nadležnosti, a čimbenike u firmi  za metode diskriminacije i očite pljačke imovine i radničkih prava. Na našu veliku žalost nisu  nam još uvijek u ovoj našoj surogat državi  niti  tužilaštvo a ni  sudstvo dovoljno stasalo i sazrelo, da stanu u kraj ovim kriminalcima i lopovima. Isto tako, radi čitalaca ovoga moga članka niti ovaj gospodin iz HSP-a niti njegova stranka, nisu pri svim ovim stavovima mislili i na radnike srpske nacionalnosti, što je evidentno a posjedujem lično proglas HSP-a iz ratnih događanja u Mostaru, gdje isti ovi pozivaju na istrebljenje građana srpske nacionalnosti i da izvinu psi, jer ih upoređuju sa njima. Ovaj proglas sam, kao Predsjednik Gradskoga vijeća grada Mostara, lično predao i tužiteljici iz Haga, gospođi Karli de Ponte prilikom njene posjete Mostaru, sa napomenom da u ovome gradu i u ime srpskoga korpusa nema nikoga ko bi mogao pokrenuti bilo kakav postupak u Hagu.

Suština cjelovite rašomonijade u i oko Aluminija, je svakako u lukavome davno napisanom scenariju od strane njegovih uzurpatora, da u zajednici sa hrvatskim firmama poput TLM –a iz Šibenika i Elektroprivrede HB, kao i drugim poput „Primorke „ iz Širokoga brijega, snadbjevača plina i vjerovnika, kroz neke više fiktivne račune i dugove, konačno obezvrijede firmu Aluminij, da postanu njeni vlasnici i da u zajednici sa „lijepom njihovom„ Hrvatskom i ovu firmu i totalno oduzmu iz nadležnosti države Bosne i Hercegovine. Nije slučajna i posjeta i obraćanje, sa štanda Aluminija na mostarskome sajmu, predsjednika Josipovića, ali je  jasno  kao dan, da im u svim ovim rabotama obilato pomažu Vlada Federacije, sa premijerom Nikšićem i ministrom Trhuljem, a evo im se pridružuje i gospodin Bakir Izetbegović. Čelnici Vlade  tako nonšalantno daju  izjave kako ista ta Vlada i nije zainteresovana da bude većinski vlasnik firme, a zašto bi i bila kada je već sa svojim kriminalnim radnjama otuđila  56 % vrijednosti kapitala ove firme i na taj način ukazala na sve svoje perfidne poteze i namjere. Gospodin Bakir Izetbegović izjavljuje, da on sa Draganom Čovićem iznalazi rješenja na način da im oni / mislio je na SDA / čine podršku i ustupke na višim nivoima, a HDZ i Dragan će im činiti ustupke na nivou grada Mostara, pa i firma Aluminij kao što je odletio i Soko, kao ptica, treba da bude hrvatska. Ovo je ujedno i njihov sveukupni doprinos i „državi i čovjeku„ za koje se zalažu u vlasti Federacije, ukoliko ova država i njeni građani i mognu sve izdržati do oktobra, kao golaći i stradalnici ovakve politike.

Siguran sam u činjenici da našim građanima u Bosni i Hercegovini i nije tako poznata istina o Aluminiju, jer su svakodnevne slavopojke, obmane i laži i u medijima i u raznim intervjuima privrednika i političara, usmjeravala u pravcu totalno pogrešne percepcije postojanja jedne pokradene firme, kakav je istinski Aluminj iz Mostara. Što bi rekao naš pametni stari narod „Ako laže koza, ne laže rog„, kao bivši radnik ove firme, veoma stručna osoba  iz  domena  djelatnosti firme, kao bivši privrednik i političar, uvijek sam se trudio da iznosim i prezentiram javnosti   samo konkretne i istinite  činjenice i pokazatelje, kako bi se opametili naši vlastodršci koji odlučuju o ovim pitanjima ili kako bi se raskrinkala cjelokupna prljava rabota u ovoj firmi. Kako to preko noći ovaj   „Hercegovački div„ tako  pada na tlo poput patuljka ili žabe kreketuše, koja eto sada iz močvare  moli nekoga za pomoć, a moli iste kriminalce i lopove, zanemarujući i sve građane ove zemlje, koji im samo svojim ispravnim stavovima i odlukama mogu pomoći. S obzirom da se u ovoj firmi Aluminij nikada i zvanično nije napravila analiza stanja i bilansa vrijednosti, sve je rađeno pod pritiscima i lažnim pokazateljima i u duhu nekih njihovih odluka i zakona, iz „lijepe Herceg Bosne„ to se istinski nataložio ogroman  talog  u  baruštini, a teško ga je preko noći očistiti.

Kako kaže novi direktor Željko Kordić, možda još nedovoljno upućen u stanje i problematiku, obraćajući se i gospodi Josipoviću i Izetbegoviću na štandu Aluminija na sajmu, kaže:  „Obećanjima se više ne može kupovati vrijeme, jer vremena više nema. Ovdje je riječ o 856 obitelji, o 856 sudbina, i stvari se ne mogu lomiti preko koljena„. Gospoda Josipović i Izetbegović, prema riječima direktora Kordića,  obećali su pomoć u osiguranju daljnjega nastavka proizvodnje, odnosno opstanka Aluminija i očuvanja „djelatnih mjesta „. Istina je, da mlađani direktor Kordić ne raspolaže sa pravim informacijama, jer se prisjeća samo 856 obitelji, a zaboravlja i na preko 2.000 porodica Bošnjaka i Srba, kojima su ovakvom nacionalističko- diskriminatorskom politikom, sve otuđili i ukrali, njegovi sunarodnjaci i čimbenici, kao i njegovi prethodnici u rukovodstvu Aluminija. Zašto se već jednom  ili kada će se novopečeni direktor i konačno upoznati sa činjenicama i pravim informacijama, a ne paušalno iznositi podatke i probleme, da ne bi post festum kao njegov premijer Nikšić se zaledio, zatečen nekim saznanjima i informacijama, koja su već godinama i vrapcima na granama bile poznate. Zato i pozivam i prizivam ovoga mlađanoga direktora Kordića da se konačno i izjasni o saznanju da je u ovoj firmi radio i brojan srpski kadar, koji bi trebao imati bar ista prava kao i njegovi sunarodnjaci, jer su i jedni i drugi pripadali agresorskom narodu na ovaj naš, nekada lijepi grad Mostar.

Trebaju da znaju naši federalni i državni vlastodršci, potpomognuti sa ovim „dobronamjernim„ ali ne i interesnim željama iz susjedne nam „lijepe njihove„ da se ova močvara, zvana mostarski Aluminij,  i blato iz nje može očistiti samo ispravnim stečajnim radnjama i postupkom, kako bi na površinu isplivalo dugogodišnji talog i njegovi odlagači.

Kako pravedno razriješiti obaveze firme i prava preko 1.000 radnika srpske nacionalnosti, čije se rješenja i sva prava uporno stavljaju pod tehih svih razgovora i susreta odgovornih i mjerodavnih, neznajući da nikada i baš nikada, za sva vremena i vjeke vjekova ovo ih prokletstvo neće mimoići i ostaviti na miru, bez obzira na sve glorifikacije i veličanja važnosti i veličine ovoga nekadašnjega zajedničkoga giganta, kojeg su stvarali i jedni i drugi i treći i ini.

S poštovanjem, Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el / bivši radnik Aluminija /

Mostar, travanj 2014. god.

tačno.net
Autor 9.4.2014. u 10:56

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija