Aluminijski brod tone sve dublje, do luke spasa

Aluminijski brod tone sve dublje, do luke spasa

Da je u proizvodnji, lahkoga metala, zvanoga aluminij, višegodišnje teško breme, za državu i cijeli društvenu zajednicu i dalje je nepodnošljivo, koliko je to znano našoj javnosti.

Naša vlast ili bolje rečeno, sve Vlade Federacije, sa premijerima i ministrima, od Edhema Bičakčića, rah. Hadžipašića, Brankovića, preko Nermina Nikšića i sve do Fadila Novalića i ministra Nermina Džindića, našli su se u zajedničkom kupleraju ili kriminalnom, aluminijskom lancu.

Sve su radili, živjeli i ostvarivali, Gebelsove laži i nebuloze, kao i brojne obmane, prema domaćoj javnosti, o uspješnosti i ponosu „hercegovačkog diva„, koji već godinama, istinski, tavori, kao „hercegovački patuljak„ na koljenima, do prosidbe.

Istina je samo jedna, kao matematički aksiom, kojeg ne treba dokazivati, da je firma Aluminij u Mostaru, uzurpirana firma od njegovih radnika u periodu agresije, kao i od države, od strane hrvatskoga agresora i čimbenika- bojovnika HDZ-a, kao idejnog tvorca i realizatora, po scenariju oca nacije, đenerala Franje Tuđmana.

Uostalom, firma Aluminij, je i bila strateški interes, ove osvajačke HDZ-ove, agresprske strukture, uz diskriminaciju i progone, svega što nije  „čistokrvno„ hrvatsko porijeklo.

Doprinos vladajućih struktura Federacije, sa svojim partnerima iz HDZ-a, je svakako zajednički interes i dogovori, već počecima, 90-tih godina, ostvareni pod zajedničkom, ali slabo uvezanom zastavom, koja se eksplozivno, tobože i razvezala 09. maja 1993. godine, opet na prostorima grada Mostara i firme Aluminij.

Kako je već, javnosti dobro znano, godinama su se lansirale, sistemom lažne Gebelsove propagande, notorne laži, o postojanju veoma uspješne izvozne firme Aluminija iz Mostara. Godinama se dešavao i kriminal u firmi, a diskriminacija radnika na nacionalnoj osnovi, eklatantan je primjer i nepoštovanja ljudskih prava.

Gomilali su se i dugovi, možda su i dosegli iznos od cca 400 miliona KM, što nam je i nedostupno  pravo saznaje, kao i sve kriminalne radnje, kako je sve rađeno i odrađeno u zavijenom klupku, aktera i kriminalaca, velikoga kupleraja stranačkih interesa HDZ-a i SDA, odnosno njihovih vlastodržaca.

Kada se voda izdigla do grla ili kada je dogorilo do nokata, kako bi to naši stari govorili, kada se pokušava i pronaći slamka spasa, za totalno posrnuli, „čiji to„ gigant, nastavljaju se iste laži i obmane, kao i kuplerajske rabote, već poodavno  viđene.

U centrali HDZ-a, odnosno njenim filijalama, firmi Aluminij i EPHB, djeluju i dalje iste radnje prostitucije, obmana i laži, u pronalaženju spasa za „bolesnika„ u stanju neizlječive metastaze, zvanog Aluminij.

Da bude tragikomično, kao i uvijek u prethodnom periodu, kako bi i cirkusijada bila što prisutnija, svakako su se pobrinuli i Fadil Novalić i njegovi ministri u Vladi Federacije, posebno ministar Nermin Džindić.

Naime, riječ je o realizaciji dogovora ovih filijala HDZ-a, Aluminija i EPHB, o mogućnosti odgode  plaćanja električne energije na 60 plus 60 dana, ČEMU JE ZELENO SVJETLO DALA I VLADA FEDERACIJE BIH.

Farsa je to najobičnija, da neka Skupština dioničara EPHB odlučuje o nekom ugovoru, kao da je to nekadašnji, moćni i razumni, Blumov radnički savjet, bez svijesti i razuma, da im se brod još više nasukao i da i njima prijeti porinuće, sa filijalom Aluminija.

Koja je to i čija, ova „crna„ Vlada ? Nisu li to stručnjaci za proizvodnju municije, Fadil Novalić i Nermin Džindić, koji dalje ispod Igmana planine i firme „Igman„ i ne bi trebali više da se upuštaju, u unutrašnje odnose HDZ-a i njenih filijala u Hercegovini.

Niti ova Vlada, nije svjesna, da je i njen kapital od 44% u firmi Aluminij, za koji i ne znaju koliki je, nije ni približno dovoljan da pokrije, nagomilane i strašne gubitke, ove hrvatske mafije, sa odbjeglim kriminalcima i mafijašima, Mijom Brajkovićem, Ivom Bradvicom, Mladenom Galićem i inim njihovim saradnicima.

Teško li se našoj državi i njenim građanima, koji će veoma brzo, kao Novogodišnju čestitku, morati dobivati i veće račune  za električnu energiju, jer kako to Vlada namjerava i pronaći spas, ovakvog davljenika, kojem se spas ne nazire, ma kakvu to ujdurmu zajedničku, dogovarali i HDZ i Vlada, Fadila Novalića.

Kada bi se svi mi dobro zamislili, shvatili bi da je nužno, u ovome slučaju potražiti i spas za državu Bosnu i Hercegovinu, odnosno njenu Federaciju, a isti bi se mogao samo naći o otpisu ili poklonu svoga udjela od 44%, za dobrobit i procvat, strateškog partnera HDZ-a i njegovih „ugroženih„ Hrvata u Herceg Bosni.

Nikakvi im, revizorski izvještaji, pomoći ne mogu, samo su predmet daljih obmana i laži, u iščekivanju i njihovog odlaska, sa ove naše kobne i tragične politikantske scene.

Kasno je, sve je kasno, jer stečaj je morao ranije da uslijedi, kako bi se sve prljavštine firme i njihovih, međustranačkih tajnih dogovora, isplivale na vidjelo, te se moglo, istinski krenuti u konkretnu sanaciju, ovih neprilika.

Na ovaj način odugovlačenja, iznalaženja i spasa i rješenja problema, brod posrnuća, tone ka dnu, bez mogućnosti spasa, a našim „englezima„ služi samo kao alibi, za njihov sopstveni spas.