Aufwiedersehen Herr, or Goodbey, Vladika Grigorije

Aufwiedersehen Herr, or Goodbey, Vladika Grigorije

Istinom i sa istinom, samo naprijed, u svjetliju budućnost.

Evo, ovih dana, rone se „nebeske suze„  kod Hercegovaca u Mostaru i široj Hercegovini, radi odlaska Vladike Grigorija u Njemačku.

Oprašta se Vladika od svojih vjernika i prijatelja, širom Hercegovine, sa veoma prisutnim emocijama. U svakoj njegovoj oproštajnoj besjedi, a posebno mu je bilo teško u Mostaru, povodom slave Saborne crkve, koja je u izgradnji, gdje je  služio posljednju svetu arhijerejsku liturgiju.

Vladika je, ovom prilikom, uputio  i veoma  prihvatljivu poruku Mostarcima, da nikada ne gube svoju posebnost, pojedinačnu i kao narod. Podijeljenost u gradu i nije dobra, te je važno da Mostar shvatimo, kao jedan i jedinstven grad, pun različitih ljudi, grad pun svjetlosti i toplote.

Svakako su ove riječi utjehe i želja, ukoliko su istinski izrečene, prihvatljive za naše građansko, mostarsko, uho, ma kome pripadalo.

Međutim, veoma mi je teško i  ne primjereno, svrstati se u sve ove njegove „fanove„ koji oplakuju njegov odlazak, te se radije priključujem tzv. „hercegovačkim demonima„ kako je to u svojoj kolumni; „NE TAKO OBIČAN OLAZAK NE BAŠ OBIČNOG VLADIKE“, ispisanoj perom „raba  Božijeg„ i njegovog  velikog  srpskog nacionaliste i amaterskog novinara, Veselina Gatala. Kako je i lično bio prisutan, vjerovatno, službi u Mostaru, dobro je i primjetio, što navodi; „Liturgija tog jutra je bila poput uznesenja. Skupilo se svijeta, ne samo pravoslavnog već i katoličkog, muslimanskog, čak i ateističkog.“

Na svome, čistom jeziku „gatalice„ u čemu je i ponajveći doprinos srpskome rodu, kao i voditelju emisije, za ludovanje, na srpskoj televiziji. Tako bi često izvještavao iz Mostara, o Božićnim i drugim slavljenim pravoslavnim praznicima, iz kuće, iskonske,  SPKD „Prosvjete„ znao, lažno, licemjerno i krajnje cinično, obmanjivati njegove Srbe, da je na istima uvijek bilo više hodža i Bošnjaka, nego li i samih, mostarskih Srba. Nije li mogao i ovom prilikom napraviti grešku i konstatovati, da je bilo više svih ostalih, od samih pravoslavnih vjernika.

Za uvod, navedenih, lijepih poruka Vladike Grigorija, kada je Mostar u pitanju, pored ovih sporadičnih nebuloza i mojih opservacija, nisu ni vrijedne  neke pažnje, što mi i nije bila namjera, kao borca za istinu i samo istinu.

Kako kaže izreka: Veritas amare est „/ Istina je bolna /, treba je uvijek imati na umu i redovno je iznositi, jer i Gebelsove laži, kao i Gatalove, vremenom bi se, istovremenim i čestim ponavljanjem, u javnosti, mogle i tumačiti istinitim događajima, da nije ovakvih istinskih i živih svjedoka, događaja, vremena i prostora..

Evo, upravo me jutros natjeralo, moje osjećanje prisutne patetike i žala, u odlasku Vladike Grigorija, da ponovo nađem i poslušam na You Tube, intervju Vladike Grigorija, iz postdejtonskog perioda i njegovog dolaska u Mostar, u emisiji, na TV Oskar, „Dobar, loš i zao„, voditelja i urednika Maria Vrankića.

Preporučujem vam, poštovani čitaoci, da poslušate ovaj intervju, u kome je na upit, gospodina Vrankića, o mišljenu Vladike Grigorija, na sve ove mostarske Srbe, kao i one iz Federacije, koji su u agresorskom periodu ostali u zajedništvu sa svojim komšijama i susjedima, u ovome gradu i dijelu Federacije. Ovom prilikom, Vladika Grigorije je jasno i nedvosmisleno odgovorio, da su to za njega, neki „rezervni Srbi„.

Dakle, ništa neobično, riječi i djela, u ovome slučaju, Vladike Grigorija i nisu u koliziji, već su istinska realnost. Njegov mentor i guslar iz Laktaša, Milorad Dodik, davao je istu dijagnozu za „rezervne „ Srbe„, što čine i tako se i ponašaju i ostali  istomišljenici, veliki Srbi ili „dodikovci„, čiji je ortodoksni pristalica i tumač, upravo i Vladika Grigorije.

Kako i sam, neposredno u intervjuu za „Dnevni avaz„ veli Vladika „Bog nas ne dijeli, kao što se mi dijelimo„. Nije li to licemjerstvo i sušta suprotnost, pouka i poruka iz svetog Jevanđelja, kao i Božijih riječi, od djela Vladike, kao vrhunskog vjerodostojnika na ovim prostorima, da nas je podijelio, te unio razdor među Srbe. Otišao je on, u svome djelovanju i mnogo dalje i dublje, ignorišući, upravo, postojanje već poodavno SPKD „Prosvjete“ koju su gajili i očuvali, ovi „rezervni Srbi„ kao i mnoge druge djelatnosti, koje smo izvršavali, dok je i on i njegovi „dodikovci„ izvršavali svoje zadatke iz scenarija SANU i njihovih protagonista, uz ubitačnu artiljerijsku paljbu sa Čobanovog polja i Podveležja, po nedužnom građanstvu ovoga grada Mostara.

Nezaboravne su ovo scene i trenutci, naše neravnopravne borbe i opstojnosti, posebno i ovih njegovih sunarodnjaka u ovome gradu, tako da i njegovim dolaskom u ovaj grad, nije otpočela istorija suživota i zajedništva, na ovim hercegovačkim prostorima. Nisu nama, bili potrebni nikakvi uzorci, posebno sa Pala i odlikovanja njihovom psihijatru, od te iste Prosvjete, koju su i sami formirali i stvorili u Mostaru.

Isto tako, Vladika Grigorije, se često prikazivao u javnosti kao čovjek koji širi mir i toleranciju među narodima u BiH.

Njihovi pajdaši iz agresorskih dana, te budući koalicioni partneri, zajednički rušitelji, jedine nam domovine, Bosne i Hercegovine, veoma pouzdano zajednički djeluju i na ovim hercegovačkim prostorima, svakako, uz blagoslov njihovih „svetaca„ i vjerodostojnika.

„Nažalost, ovaj govor koji je održao u Gacku,  povodom pravoslavne slave Sv. Vasilija, otkriva da je Vladika Grigorije čovjek koji predano širi mržnju prema muslimanima Bošnjacima„ / piše portal Razotkrivamo.info/.

Ne ističem ovo sporadično, i tek tako,  jer sam kao veliki graditelj i stručnjak svoga inžinjerskog poziva, gradio i velike industrijske objekte, ovaj u Gacku, Rudnik i termoelektranu i onaj u Mostaru, Aluminijski kompleks.

Znajući, vjerodostojno i pouzdano, šta su to doživjeli Bošnjaci Gacka, od njegovih i mojih sunarodnjaka, tako nešto i slično nikada ne bih poručio vjernicima, već bi zatražio njihovo izvinjenje, svojim komšijama Bošnjacima,  za sva ta silna nedjela, na tim prostorima.

Možda bi se, usput i priupitao, šta to učiniše vrli njegovi prijatelji iz reda hrvatskog naroda, sa Srbima u firmi Aluminij, jer je grafitom bilo ispisano da „Srbima i psima„ ulaz u firmu nije dozvoljen. Slične lažne slavopojke, godinama smo slušali, o tom istom „hercegovačkom divu„ u kojem je izvršena planetarna pljačka imovine, a diskriminacija radnika, nehrvata, je bila na djelu.

Lažne su i obmanjujuće, mnoge slavopojke i konstatacije, novinara iz listova, Hrvata u „Dnevnom listu“, kao i novinara Bošnjaka u „Dnevnom avazu„.

Kako to objavljuje portal BOSNA, iz pera S. Avdića; “AVAZOVA” I BAKIROVA ŽUTA MINUTA: Kako je “Avaz” dirljivo ispratio u Njemačku Vladiku Grigorija, bahatog i gramzivog pljačkaša tuđe imovine u Trebinju i Hercegovini?!

Nemam namjeru, ovom prilikom, čitaocima predočiti i mnoge informacije iz kolumni novinara, kao što su; Slobodan Vasković, Nebojša Vukanović Novaković ili Blaža Stevovića i drugih, koji su živjeli i djelovali na području šire Hercegovine i Trebinja, ali sa sigurnošću i krajnje istinito, imali su neposredna saznanja i stavove, djelovanja Vladike Grigorija, dok su moja saznaja iz  gradu Mostaru, sasvim meritorna i pouzdana.

Kao građanin ovoga grada, srpske nacionalnosti, Bosanski Srbin, za razliku od „velikih  nebeskih Srba”, reda Dodika i njegovih „dodikovaca„, u ulozi vijećnika  u dva mandata i Predsjednika i podpredsjednika Gradskoga vijeća, koliko sam mogao, znao i umio, branio sam interese i svih mojih sunarodnjaka, koji su sa nama zajedno preživljevali istu sudbinu.

Zato su i moje suze, ako ih ima, „suze radosnice„ odlaskom Vladike Grigorija. Sa željom,  za srećan put i preporukom,  da nešto civilizovano i nauči, u novoj demokratskoj sredini.

Na moju radost, nešto sam i lično mnogo toga lijepog naučio, po Njemačkoj, Švicarskoj, Rusiji, Skandinaviji, Kanadi, ali, u mome Gacku, od „izvornog„ dobrog i pametnog naroda, veoma mnogo, ali ovim mostarskim „dodikovcima„ nisam po volji, kao „rezervni Srbin„. Aferim ili Amin?

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija