CRKAJU NAM KRAVE

Povezani članci

• Analiza Istinomjera: Debata kandidata/kinja za Parlament Federacije BiH: Ponovljena obećanja i ignorisanje realnosti
• Godišnjica prve građanske pobune: Izađimo opet na ulice
• SDU: Da li državne institucije služe za politička razračunavanja
• U Švedskoj problemi – zdravo!
• Fenomen kojim se niko ne bavi: Desetine hiljada građana BiH nema ličnu kartu
• Hrvatska Wikipedija konačno prestaje biti ustaško ruglo

Naš neprijatelj nije Marko iz Banja Luke, Mate iz Posušja, Meho iz Tuzle ili Ferguson iz Londona. Naši neprijatelji su vladajući paraziti koji žive od mog i tvog rada. Objesni i osioni, polupismeni tajkuni. Otimaju naše, moje i tvoje. Prigrabe od državnih firmi, tamo zaposle rodbinu, organizuju javne nabavke za sebe i povlaštene im firme, a onda kad novinari otkriju aferu, okrive njih i sve spakuju u borbu za narod i nacionalni interes. Glasači to progutaju za sitne pare i lični interes ili čekaju i ćute jer očekuju neki novi konkurs za prijem im nezaposlenog sina ili da dobiju obećana sredstva za poticaj i razvoj poljoprivrede u napuštenom selu. Opozicija manje od vladajućih. No kad se dočepaju firmi i kolača poput Fonda za zapošljavanje invalidnih lica, prvo namire rodbinu, pa partijske istomišljenike, pa  buduće članove ili glasače i ako šta preostane za invalide. Jedino po čemu su  Marko, Mate i Meho, zajedno sa međunarodnim Fergusonom slični – jeste njihova “principijelnost“. Kad stignu izbori sva trojica naših će glasati, kao i tri prethodne decenije i reći – Vidi šta nam rade, opet moramo glasati za svoje -. Međunarodni Ferguson će u međuvremenu poklopiti banke i prirodne resurse, zadužiti nam i unuke i pričati kako bismo trebali krenuti ka EU i NATO sistemu.

Pa kad nam krave već crkavaju moramo biti sretni da to bude, bar, približno u sva tri tora, a najbolje po popisu iz 1992. godine. Ionako je ovaca i političara sve više.