Da li je Aluminij u „metastazi„?

Da li je Aluminij u „metastazi„?

„Nezavisna analiza je pokazala da je Aluminij prezadužen, da nema kapacitet duga, te da iz tekućeg poslovanja ne može podmirivati obveze.

Ukratko, Aluminij zadovoljava uvjete za stečaj“/ Dnevni list /

Konačno, ovakva informacija iz hrvatskih medija, izlazi na vidjelo dana.

Kako pišu slijedi „Rovovska borba za spas Aluminija„ i sada bi prema svojim željama, zaboravljajući na sva prethodna ponašanja, htjeli od kandidata za stečaj opet napraviti giganta ili lažnog „hercegovačkog diva„ kojega su svi redom, tako obmanjivajući javnost veličali, slavili i lažno predstavljali.

Od one nekadašnje agresorske borbe i okupacije sa uzurpacijom i neviđenom diskriminacijom radnika na nacionalnoj osnovi sada bi to sve pretočili u novu „rovovsku borbu za spas„.

Mi, obespravljeni radnici posebno srpske nacionalnosti, protjerani iz ove firme i bez dioničkog učešća u državnom kapitalu, već 20-tak godina vodimo lavovsku, pravnu borbu u nepravnoj državi upravo ukazujući na uzurpatorske, kriminalne i lopovske rabote u ovoj ustašoidnoj i nacionalističkoj jazbini zvanoj Aluminij.

Poodavno smo ukazivali na nužnost stečajnog postupka jedinog mogućeg i opravdanog pristupa kako bi na površinu ove cjelovite baruštine isplivale sve nečasne radnje i postupci sa njihovim akterima veoma dobro znanim i široj javnosti.

Osvajačke i kriminalne snage sa njihovim čimbenicima, od Mije Brajkovića, Ive Bradvice i do mnogih promjenjivih direktora, kao pečuraka niti im se broja zna pod plaštom HDZ-a i njhovog orguljaša, akademika Dragana Čovića, unutar svoga „kupleraja sa aluminijskom folijom„, stvaraju i akumuliraju silne dugove. Unutar svojih struktura i sličnih firmi redovno i potajno presipaju iz „šupljeg u prazno„.

Na našu zajedničku nesreću nalazili su uvijek pogodnog partnera podobne podaničke i ulizničke kadrove iz SDA, od prvoga premijera Edhema Bičakčića, Hadžipašića, Brankovića, Nermina Nikšića do Fadila Novalića, sa njihovim brojnim ministrima u Vladama Federacije, za ostvarivanjem svih svojih nečasnih rabota u firmi Aluminij i obje Elektroprivrede.

Kako to mediji objavljuju po neovisnoj analizi, koja još i nije dostupna javnosti samo Elektroprivreda HZHB, je i najveći vjerovnik koji finansira poslovanje Aluminija, sa ostvarenim dugovanjem dugovanjem od preko 205 miliona maraka. Isto tako, brojna dugovanja i prema mnogim dobavljačima i isporučiocima, gomilaju se i akumuliraju godinama ovakvim načinom poslovanja, manipulacijama u zatvorenom krugu, spoljnih posuda, ne može nikako dovesti do oporavka i spasa zalutalog i opljačkanog „hercegovačkog patuljka„ na staklenim nogama.

Strujni udar sa nesagledivim posljedicama neminovno će se desiti ma koliko se i „amaterska vlast i Vlada Federacije“ sa Bošnjacima upetljavala i dalje preko svoje „porodične„ firme Elektroprivrede BiH u daljim isporukama električne energije, po njima znanim cijenama sa leđa svojih građana.

Ako ih je predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić sa svojim ministrima i oslobodio carina na uvoz sirovog aluminija iz Rusije u cilju proizvodnje legiranog aluminija možda bi ih, ukoliko još i ostane na čelnoj poziciji Vlade Federacije, Fadil Novalić i njegov ministar Nermin Džindić mogli počastiti i nekim beneficiranim cijenama struje.

Kada je upravo sve zakukuljeno i zamuljeno, u i oko firme Aluminij, zašto da ne uslijedi i partnerski dogovor HDZ-a i SDA pod zajedničkom  zastavom da nastave na račun države i dalje pljačkati i spašavati firmu Aluminij.

Svojevremeno je otac nacije u Hrvata, Franjo Tuđman, i javno iznosio da je firma Aluminij iz Mostara strateški interes Hrvatske države pa zašto da i predsjednica, gospođa Kolinda, javno ne uruči odlikovanja svim ovim spasiteljima firme Aluminij?