Da li smo istinski nezavisni!

Povezani članci

• Adnan Džolota: Balada o čovjeku
• Hvala svima koji su pomogli Adiju
• Bosanski poučak ispisan ognjem i križom
• Žrtve Uborka i Sutine čekaju 27 godina: Samo godine prolaze, a pravde nigdje
• Bosanski evropski put
• Međunarodni diplomati pozvali Mostar da ukloni ustaše iz naziva ulica

Nezavisni sindikat Aluminija, nije mi poznato od koga ili čega je nezavisan, ali sam siguran u istinitost događanja od Dejtona do danas, kada se intezivno provodila diskriminacija nad radnicima Bošnjacima i Srbima, isti se nisu oglašavali. Grafitni natpisi sa ulaza ove firme „Srbima, Bošnjacima i psima ulaz zabranjen„ dovoljno je i ilustrativno pokazivao šta nas je to očekivalo u postdejtonskome periodu i u kontinuitetu se nije odstupalo od ciljanje realizacije ovakve i sličnih poruka, kao u kombinatu „samo trava može biti zelena„ ili „kakva multietičnost, ko o tome priča„ i slično a sve iz ogavne retorike njihovoga glavnoga menadžera Mije Brajkovića i inih njegovih sljedbenika.

Poslije ovolikih godina naše silne borbe svih obespravljenih radnika, suočeni sa silnim obmanama i lažima, domaćih vlastodržaca i mnogih međunarodnih faktora i pojedinaca, danas uključujući i „vispreno diletantsku„  politiku ovih boraca „za državu i čovjeka„ na čelu sa premijerom Nikšićem i njegovim ministrom Trhuljem, koji se smrzavaju od neznaja o stanju u Aliminiju kako to nedavno izjavi premijer, svi zajedno dolazimo do zida srama, mržnje, netolerancije i nerazumijevanja, pitajući se zašto nam se sve ovo dešavalo i zar je moralo tako biti. Da dešavanja i situacija bude još tamnija od ovoga crnjaluka, je aktiviranje „crvenih„ u rastakanju državne imovine, podjelom nekih mizernih dionica i veoma uspješnim izbacivanjem radnika srpske nacionalnosti iz dioničarskoga udjela, njihovom eliminacijom u nelagilnim sjedeljkama i dogovorima, u radu Skupštine dioničara, izboru organa nadzora i upravljanja i sve ostalo što slijedi.

Radne kolege, nezavisni sindikalci, istina je da ste to sve nijemo i ćutke posmatrali i odobravali, misleći da ste vi i vaše rukovodstvo jedini posisali sva ovozemaljska znanja i umijeća, samo u sopstvenome i ličnome interesu, ali niste bili i svjesni da ničija ne gori do zore. Kako kažete u pismu „ogorčeni smo i razočarani inferiornim ponašanjem Vlade Federacije BiH„  sa nimalo riječi samokritike, izvinjenja i priznavanja i vašega ponašanja prema nama, vašim bivšim radnim kolegama, za koje ste se u agresorskome periodu intezivno zalagali na promjeni nam krvne slike, deportacijama  naših radnika u logore i konačno ste mnoge „ispratili„ u zemlje svijeta. Nadalje tvrdite ; „Vlada Federacije je oduvijek imala diskriminirajuće ponašanje prema Aluminiju“ a realne činjenice ukazuju da ista ta Vlada, kao i sve prethodne i nije mogla imati boljega učitelja od vas samih, pa naši stari pametni vele „kakav učitelj, takvi i učenici„, a i kako bi mogla nešto činiti ako ste joj godinama zakapijali sva vrata ulaska. Da li je bilo negdje veće diskriminacije na nacionalnoj osnovi naših radnika, kakvu ste to vi sa vašim rukovodstvom prikazali i primjenjivali u firmi Aluminij.

Pišete dalje: „Pitamo: kome od hrvatskih radnika je ikada Vlada uvezala staž? Je li problem Aluminija isključivo u tome što u njemu većinom rade Hrvati?“. Za neupućene u vaše ponašanje prema svojim bivšim radnim kolegama iz reda bošnjačkoga i srpskoga korpusa, bila bi ovo slatka „nacionalna urota„ prema vama, ali nažalost vi ste se nacionalistički odnosili i ponašali, sve se zna, sve se plaća i sve se vraća.

Kao bivši radnik firme, u periodu od kamena temeljca za tvornicu glinice, a posebno u docnijem periodu kao Republički i Savezni parlamentarac, što nećete da znate, veoma sam aktivno bio uključen u problematiku Aluminija i konkretnih riješenja kada je u pitanju bio specijalni potrošač električne energije, kao što je ova firma. U više navrata sam na molbu vašega Brajkovića specijalno letio na relaciji Beograd- Sarajevo, kako bi u Republičkoj skupštini uticao na rješenju ovih pitanja i čestih zahtjeva Elekroprivrede BiH, kada je u pitanju cijena električne energije za Aluminij. Da, dragi moji nezavisni sindikalci, jer se tada nisu brojala  krvna zrnca, ravnopravno su u firmi radili i Mate i Mujo i Milan i ine naše radne kolege, koje ste tako diskriminirali i ignorisali u postdejtonskome periodu.

Kako u pismu: „Tražite da se Vladi Federacije oduzme vlasništvo od 44 posto u toj mostarskoj firmi“ Kako to lijepo zvuči, što bi naši kartaroši ili kockari rekli „Ko kec na jedanaest „, što čini dobru kartu. Naša javnost dobro zna, da smo mi godinama ukazivali o silnoj pljački u firmi, da se ne može dijeliti kapital bez saznanja o poćetnome bilansu i realnoj vrijednosti firme u periodu poslije Dejtona. Međutim, vi to svi dobro znate da je vaš lukavi i kriminalni šef Brajković to sve mafijaški odradio, istina na nivou mjesne zajednice Baćevići, opštine Jugoistok i uz pomoć zakona vaše lijepe Herceg Bosne. Napravili ste i spiskove dioničara, koje spominjete u pismu, koje vam je eto konačno verifikovao i crveni borac „za državu i čovjeka„ premijer Nikšić, uz pomoć Registra vrijednosnih papira i  dioničara, kao krajnju nehumanu i nelegalnu aktivnost, eleminišući i nas radnike srpske nacionalnosti. Činjenice sve ukazuju da nikada zvanično od institucija vlasti ove države nije sačinjen validni bilans stanja, a paušalne procjene su djelo i ujdurma navedenoga rukovodstva firme, sa mafijašem Brajkovićem i uz podršku podaničkih i neprimjerenih struktura neke vlasti ili bolje reći zakona Herceg Bosne. Podjela sveukupnoga kapitala, nekada u vlasništvu države i 100% iznosu, na dijelove 44% i 44% i 12 % je kriminalni čin, na koji smo ukazivali, a vaši zahtjevi u pismu za oduzimanjem istoga Vladi Federacije je za nas satisfakcija i veliko priznanje u ispravnosti naših stavova i naših dugogodišnjih iscrpljujućih razgovora, zahtjeva, obmana i laži. Mi vas podržavamo, ne samo u tome, već u zahtjevu da ova Vlada sa premijerom Nikšićem trebala je već davno otići i ostaviti svoja mjesta i pametnijima i poštenijim kadrovima, čime bi vjerovatno  zajednički i riješili sve naše dugogodišnje nevolje i nesporazume, te bi i zajednički zamolili državu da vas tretiraju kao specijalnoga potrošača iz prošlih „lijepih vremena„.

Na kraju vašega pisma navodite ; „E to neće ići i zato ponavljamo – sada smo spremni na sve pa razmislite koga dirate i koga ste odlučili dovesti u pitanje i kolika je vaša odgovornost u onome što slijedi„ djelimično bih se i saglasio, ali sama pomisao da smo u mjesecu travnju, sve me nekako asocira na „travanjske zore„ kao i pjesmu „Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana„.

Da, davno su to neka prošla vremena i događaji, ali nam česti događaji u našem gradu ukazuju na još uvijek postojeće recidive iz te zlokobne prošlosti i događanja na ovim prostorima.

S poštovanjem, Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el / bivši radnik Aluminija /

Mostar, travanj 2014. god.