Demonstracije ili revolucionarne promjene?

Demonstracije ili revolucionarne promjene?

Poštovani i dragi penzioneri, bar ste vi ta populacija stanovništva osiromašene nam države, Bosne i Hercegovine, koja bi trebala znati sve vrijednosti i dobre prilike i uslove, zajedničkog života, u bivšoj Jugoslaviji i njenim republikama i pokrajinama.

Svakako, jedna od tih republika, inače po svim svojim ljepotama i osobinama i sastava stanovništva u multietničkom koloritu, sa njenim brojnim bogomoljama, crkvama, džamijama, katedralama i sinagogama, u zajedničkom okruženju, bila je upravo naša Bosna i Hercegovina. U njoj su poodavno bile jedinstvene evropske vrijednosti, u koje je i Evropa i njeni građani redovno mogli spoznati, navraćati i divite se njenim vrijednostima, sadržajima, zvonima, ezanima i razno raznim misama i bogosluženjima.

Sve nam je to svakako omogućio, najveći čovjek našega podneblja, njegov sistem i način upravljanja i vladanja, drug Tito, a čovječanstvo mu se neizmjerno divilo i poštovalo.

Danas, padamo  na prosjački štap, uz kontejnere, ista ova populacija naših penzionera, možemo da shvatimo vrijednosti i veličinu ovoga čovjeka i blagodeti, koje smo i upražnjavali, u našoj ljudskoj i dostojanstvenoj egzistenciji i pojedinačno i porodično. Šta je to što nismo imali, a šta danas sve nemamo?

Dovoljno je konstatovati da smo, istinski bili Evropa u malom, sa svim standardima i uslovima zajedničkog življenja, da su nam često i masovno mogli navraćati, isti ti Evropljani, a danas se tako licemjerno, ignorantski, sarkastično, tutorišu, nad nama, uz demagoške floskule, tirade, preporuke i savjete, kako li to opet mi trebamo da budemo dio te iste Evrope.

 tito

Poštovane, moje kolege penzioneri, nažalost, otišao nam je ovaj naš velikan, na onaj svijet, ostavljajući nas ovim našim suludim, etno nacionalističkim elitama, sa nakardnim ideološkim porivima, krimogenim navikama, sosptvenim mafijaškim i lopovskim, feminističkim načinima vladanja. Po sistemu „jamadžija„ sve su usmjerili u lične, sopstvene i familijarne tokove svih materijalnih vrijednosti, a nama penzionerima, umjesto audija i mercedesa novijeg tipa, svakodnevno postavljaju i nove kontejnere, koji nas još uvijek mogu snabdijevati otpacima, sa trpeza njihovog bjesnila.

Nažalost, druže Tito, otišao si nam, kako ovi naši vgjernici vele, na onaj bolji svijet, nedovršenoga, a započetog posla. Nisi mogao, svakako radi bolesti koja te je sprečavala u tome, da sagledaš do detalja, brojne krtice i nacionaliste, koji su već rovarili unutar i sistema i brojnih tvojih institucija, kao što je i Vojna akademija, gdje su se školovali i Ratko Mladić, Franjo Tuđman i brojni tvoji generali, u raznim Akademijama, gdje su se pripremali crni scenariji, sa mračnim slutnjama, šta nam se to sve moglo desiti, poslije tvoje smrti. Izdali su te mnogi, pa i neki od tvojih bližih  saradnika, a i nisi slutio, da se i moglo u tvojim redovima i pojaviti, ovakva nacionalistička i razarajuća gamad, koja je sve činila i učinila, da se brzo skrene sa tvoga puta, te naše blagostanje pretvori u haos i nepodnošljivo stanje našeg sveukupnog bitisanja, na zajedničkim prostorima, u zajedništvu suživota.

Mnogi od njih bili su vlasnici i crvenih knjižica, mnogi su se i busali u sospstvene grudi, ali su ispod kože, kada bi se zagrebala, bili crveniji i od našeg, mostarskog paradajza. Svoje nakane i slutnje, iskazali su i objelodanili u nedavnoj, dvostrukoj agresiji na našu Bosnu i Hercegovinu i njeno stanovništvo.

Istina je, da su u postdejtonskom mirovnome periodu, nastavili djelovati, kao recidivi nedovršenog scenarija, Vožda iz Beograda i Poglavnika iz Zagreba, upravo zahvaljujući i svojim satelitima i doglavnicima, upravo onim tvojim istim „crvendaćima ispod kože“ koji su sada sjedili u prvim redovima svetih misa po katedralama, bogosluženjima u crkvama i drugim sličnim mjestima.

Druže Tito, na našu nesreću, nisi stigao da otvoriš i novi Goli otok, za kriminalce, lopove, pljačkaše i rasturače svega nam vrijednog, što smo zajednički stvarali, zajedničkim naporima, uz tvoje znalačko rukovođenje.

Svjesni smo činjenice, da nisi poznavao nikakve demonstracije, jedina ti je bila bliska i poznata samo Revolucija, te kada bih te mi penzioneri i danas priupitali za savjet, da li organizovati naše demonstracije, koje najavljuju 11. septembra, sigurni smo da bi nas uputio na Revoluciju.

U tvoje vrijeme, imali smo i veoma prepoznatljivu i melodičnu državničku himnu, a danas smo primorani stalno slušati gusle i orgulje, čije orkestre, upravo, predvode bivši tvoji omladinci i „crvendaći„ i pod plaštom njihovih crkvenih vjerodostojnika.

Nažalost, druže Tito, mladi nam sve više odlaze u svijet, trbuhom za kruhom, ali mi stariji se još uvijek kunemo, da sa tvoga puta, nećemo skretati.

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija