Deveti januar bez „rezervnih„ Srba i „halal„ Hrvata

Deveti januar bez „rezervnih„ Srba i „halal„ Hrvata

Rođen sam u u gradu Sarajevu, gradu moje mladosti, ljubavi i suživota, sa svojim komšijama i susjedima. Kao Bosanski Srbin, ostao sam i dalje isključivi zaljubljenik jedne i jedine mi države Bosne i Hercegovine.

Cijenim je, poštujem sve njene vrijednosti i osjećam se, ponajmanje bilo kakvim Srbinom, već, njenim normalnim građaninom, u zajednici svih različitosti građanskog društva, sa ljudskim i karakternim vrlinama, po prirodi rođenja, roditeljskog odgoja i vaspitanja i prirodnoga davanja.

Školovan u studentskom periodu, sticanjem diplome elektrotehničkog inžinjera, na fakultetu u Beogradu, u susjednoj Republici Srbiji, a docnije i kao njen graditelj na mnogim industrijskim gigantima, poštovao sam je i cijenio kao i moje sunarodnjake Srbe i njene građane, ali sam u osjećanjima i mojoj duši ostao isključivi Bosanski Srbin.

Moje simpatije i naklonost poštovanju, upravo tih Srba u Srbiji, nikako nisu uticale na moje istinsko rezonovanje da su meni daleko bliži i preči uvijek bili i ostali moje divne komšije Bošnjaci još iz moga djetinjstva kao i susjedi.

Upravo moji pogledi i trajna saznanja, intelektualni i iskustveni dometi, od roditeljskog doma, odgoja i vaspitanja do današnjih dana kroz događaje u prostoru i vremenu bitisanja nalažu mi jasnu i javnu analizu sveukupnih mojih osjećanja, suživota u zajednici građana Bosne i Hercegovine.

Ovih dana u prazničnoj atmosferi i aktuelnoj proslavi i najvećeg našeg  vjerskog i nacionalnog praznika Božića, imao sam priliku putem medija da se nagledam, naslušam i uvjerim u cjelovitu situaciju pune apsurda laži i obmana.

Slavopojke, besjede i propovijedi, glorificiranje srpstva i poruke velikih vjerskih vjerodostojnika u zahtjevima svojim vjernicima i građanima za praštanjem, mirom, ljubavlju, zajedničkim suživotom i drugim veoma prijatnim atributima za naše uši i za očekivana naša poimanja.

Riječi su to veoma umiljate i poželjne, lijepo ih je i slušati, ukoliko bi zaista i bilo takvo naše ponašanje i težnja ka tome međutim, lažna nam je realnost u vremenu i prostoru gdje zajednički živimo i djelujemo.

Evo odmah slijedećega dana 09.januara u cirkusijadi i komediografskoj ikonografiji veličanju i prikazivanju značaja i datuma rađanja genocidne tvorevine tih istih Srba tzv. “dodikovaca„, sa svojim Srbima preko Drine. Sa svojim agresorskim i ideološkim istomišljenicima i koalicionim partnerima, u zlodjelima udruženog agresorskog poduhvata na ovu državu i na građane iz reda Bošnjaka i ostalih. U ime i nastanku i druge genocidne tvorevine tzv. Herceg Bosne, te prisustva i veličanja iste, uz podršku svojim pajdašima, iz prvih redova ove lažne i neprimjerene „svečarske„ i protiv ustavne ujdurme prisutni su bili Dragan Čović i Vjekoslav Bevanda.

Dakle, ništa neobično i čudno nije da su se iste „krtice i zlotvori„, rušilački i agresorski elementi naše jedine domovine i čistači naših građana uglavnom Bošnjaka sa teritorija gdje su izvodili ubilačke i zločinačke postupke kao i genocidna nedjela.

Milorad i Dragan su koristili i usluge svojih savjetnika za scenarij Emira Kusturicu, a ideološke nakane u svojim govorancijama preuzeli su od Dobrice Ćosića iz prohujalog vremena u doba agresije.

Mitovi i mitologija iz prohujalog vremena sa Gazimehstana i Kosova paradiranje sa uniformama i muzeja Jugoslovenske vojske iz Srbije, u proteklim vremenima, kao i sveukupna ceremonijalna ikonografija, paraderstva pod dirigentskom palicom Milorada Dodika i njegove Željke, bila je cirkusna predstava za ošamućeni srpski rod i njihove prisutne istomišljenike.

Unijeli su zajedničku komponentu u svojim poimanjima konstitutivnosti naših naroda i građane kod Dodika i vladika tzv. „rezervne Srbe„, odnosno sve nas normalne Bosanske Srbe koji nismo učestvovali u stvaranju genocidne RS. Dragan je uveo svoje tzv. „halal Hrvate„ sve sugrađane umne i poštene Hrvate iz Sarajeva, Posavine i sa prostora gdje HDZ nije na vlasti koji zapravo i ne podržavaju politiku HDZ-a i njihovog  čelnika Dragana Čovića.

Zato su, kako su isticali u svojim besjedama, ovoga 09. januara paradirali i bili ponosni na udarene temelje na lobanjama i kostima ubijenih Bošnjaka i ponekog  iz redova ostalih kao iz redova „rezervnih„ Srba ili „halal Hrvata“, koji su i u teškim vremenima agresije, ostali i bili čuvari svoje domovine Bosne i Hercegovine.

Neosporno je da je i izvjesni broj nevinih žrtava iz redova bosanskohercegovačkih  Srba stradao u dvostrukoj agresiji, sa istoka iz Srbije i sa zapada iz Hrvatske, ali su neosporne činjenice, dokazane i Haškim sudom, da je i postojeći entitet, Republika Srpska kao i famozni fantazirajući i željeni teritorij Herceg Bosne, nastali etničkim čišćenjem, ubistvima i progonima, u najvećem broju naših komšija Bošnjaka.

Svoje prisustvo činili su i sljedbenici velikosrpske Slobine i velikohrvatske Franjine zacrtane ali nedovršene zločinačke politike, kao što su ambasador Hrvatske u BiH, premijerka Ana Brnabić i njeni ministri u Vladi Srbije, kao i druga „svita„.

Laži su i obmane naše sveukupne javnosti da se niti Srbija niti Hrvatska miješaju u unutrašnje interese naše države, Bosne i Hercegovine da redovno udaraju na njen integritet i suverenitet ne poštujući i ovoga puta, legalnu i legitimnu odluku Ustavnog suda BiH da je datum 09. januar neustavan i neprihvatljiva kategorija u državi našoj i priznatoj Bosni i Hercegovini.

Kao biber po pilavu kako bi to naši stari govorili, ništa se nije moglo i bez vjerskih vjerodostojnika i Božijih izaslanika u ovozemaljskom životu, od patrijarha Irineja, vladika i popova, čiji su sljedbenici i u agresorskim neprilikama blagoslovili odlazeće ubice i teroriste na bojišta i progone u sramnim zločinima znanim i neznanim.

Zato i njihove naprijed navedene slavopojke i poruke obična su farsa i laži za mir, ljubav i zajedništvo jer to ako i misle, tako i ne rade.

Da li su se ovom prilikom veliki i lažni „borci“  za svoj narod „čistokrvni Srbin i Hrvat„, guslar iz Laktaša Milorad Dodik i orguljaš iz Mostara Dragan Čović, osjećali i neprikosnovenim diktatorima, vladarima i čuvarima svoga imetka i sopstvenih fotelja.

Ljubeći i ruke vjerskih velikodostojnika, patrijarha Irineja i Pape Franje kao „kavzi vjernici” sa „komunjarskim„ stažom iz prvih redova sa misa u katedralama ili Crkvama u Bogosluženjima, ili svojim prisustvom na ovoj cirkusnoj predstavi.

Ovom prilikom molimo Sv. Oca Irineja i Sv. Oca Papu, da nam blagosiljaju  i osvješćuju  i naše milionske hacijende, teškom mukom i znojem stečene u „jamadžijskim„ kriminalno-lopovskim aktivnostima za sreću svoga „čistoga„ roda.

Ako bude trebalo, guslar Mićo promjeniće i tok rijeke Drine kako bi se sačuvali interesi i „buduće„ velike Srbije i njenoga Vučka.

Za sopstvene interese, orguljaš Dragan iz Mostara već je promijenio tok rijeke Radobolje, a sve u intresu njegovih „ugroženih„ ali čistokrvnih Hrvata.

Nažalost, svi su oni zaboravili jedinog velikog državnika koji je gradio i čuvao interese svojih naroda i svih svojih građana kojima je obezbjedio dostojanstven, human i civilizovan život, u zajednici, sa ljubavlju ali ne i mržnjom. Školovao i zdravstveno štitio, bez bilo kakvih markica, gradio i otvarao nova radna mjesta, da mu školovani kadrovi i dobri majstori svoga zanata nisu morali ići u druge zemlje.

Da, bio je to, naš idol i ideal, naš drug TITO, kojem su ruke ljubili i ovakvi visoki vjerodostojnici iz poštovanja i slave veličine ali se nikada i nikome i sam nije povijao i savijao i ljubio ruke kao ovi naši uljezi klimoglavci, podanici, ulizice i diktatori nad svojim narodima.

Da, NEKADA je on, mislio na državu i njene građane, njihovu egzistenciju i budućnost.

Gradio je fabrike, razvijao industriju i mislio je na ekonomiju zemlje i dobro svome narodu, a posebno i našoj radničkoj klasi.

Danas su nam, naši vlastodršci i borci za sopstvene interese, kako na Dedinju isto i u Mostaru, guslar Milorad i orguljaš Dragan, ali uz pomoć i Crkve i njenih vjerodostojnika, radničku klasu kao penzionere doveli do kontejnera, uništili su i opljačkali državne i naše radničke firme, a intezivno su posvećeni vjeri i izgradnji vjerskih objekata kako njihove zatrovane duše na onome Božijem svijetu, ne odu u pakao, gdje im je i mjesto.

Da imaju i mrvicu „obraza„ a pamet su poodavno izgubili, Milorad i Dragan i njihovi istomišljenici od stida i sramote, zaboravili bi i ovaj 09. januar guslanje i orguljanje.

Uz pozive svoga „Vučka„ i njegove Ane, provodili bi ove Božićne praznične dane na Jahorini, Bjelašnici ili Kopaoniku, da se malo odmore, izbistre svoje sopstvene lude pomisli te da nas povedu u bolje sutra ako je to uopšte moguće uz pomoć njihovog Boga i njegovih izaslanika na ovoj zemlji.

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija