Dokle smo građanske žabe kreketuše

Povezani članci

• REKONSTRUKCIJA PARTIZANSKOG SPOMEN GROBLJA U MOSTARU MOŽE OTPOČETI
• Josipovićev „atentat“ na Dodika
• Tužiteljstvo potvrdilo preuzimanje predmeta Zlatana Mije Jelića od BiH
• Treći entitet, zašto da ne?
• Bajrović dosljedno odbija da smijeni nadzorne odbore
• Schmidt u novom izvještaju pobrojao sve: Nacionalističko orgijanje i aveti ratnih težnji

Oluja je prošla i Krajinom i Mostarom, što nije nikakav razlog, da udruženi agresori, sa HDZ-om i SNSD-om, sa guslarom Miloradom i orguljašem Draganom, ostanu i dalje prijatelji.

GODIŠNJICA OLUJE Hoće li Dodik čestitati svom partneru Čoviću?

Svakako ih je još više udružio i sprijateljio i njihov udruženi zločinački poduhvat, progonom Srba iz Krajine sa Olujom i progonom Srba iz uzurpirane firme Aluminij u Mostaru.

Na temeljima svojih zločinačkih nedjela, pobijenih i prognanih, dojučerašnjih komšija Bošnjaka, na tvorevinama genocidne Republike Srpske i fantazirajuće Herceg Bosne, umišljenim zajedničkim poduhvatima, nakanili su rasturiti i Bosnu i Hercegovinu, kako bi ojačali svoje tvorevine, kao, evropske vrijednosti, njihove zamišljene kulture i civilizacije.

Da se zločinci često i vraćaju na mjesta počinjenih svojih žrtava i nedjela, dokazi su upravo, česti susreti u gradu Mostaru, ovih agresorskih profitera, izgubljenog morala i bilo kojih ljudskih osobina. Kako su posakrivali i svoje crvene knjižice, više im se niti obrazi ne mogu crveniti, jer im nije ništa ni ostalo od tih obraza.

Nije li se, guslar iz Laktaša, kao tobožnji predstavnik, nekih Srba, trebao već poodavno pokloniti žrtvama Srebrenice i priznati nedjela njegovih sunarodnjaka, nije li se i svojim dolascima u Mostar, uvijek trebao pokloniti i žrtvama sunarodnjaka, na stratištu Uborka, na ulazu u Mostar i nije li trebao svaki puta, priupitati svoga pajdaša, orguljaša iz Bara, Dragana Čovića, šta on to učini njegovim Srbima u Aluminiju i da li ima namjeru, da ih na neki način obešteti.

Neka mu i patrijah Irinej, sa svojim sinodom i vjerskim vjerodostojnicima, posebno vladikom Grigorijem u Mostaru ili Beogradu,  posvete i jedno bogosluženje, ne bi li ga donekle povratili na put srpstva, jer je isti davno izgubio i „ S“ od srpstva, a sa svojim istomišljenicima, „dodikovcima„ pogazio je i srpski vjekovni simbol, da samo sloga Srbina spašava i „4 S“ ?

Kako je ovaj srpski guslar, Milorad Dodik, ostao i bez svoga psihijatra, nastanjenog u Hagu, bez medicinske ustanove na Sokocu i odgovarajuće terapije, pada u opravdanu depresiju, rastura sve oko sebe, sa željom, da nam rasturi i našu jedinu domovinu, Bosnu i Hercegovinu.

Svakako, u svemu tome, obilato mu pomaže, na lukav „latinski„ način i perfidno, vlasnik sospstvene akdemije i njen akademik, elskluzivni i „čistokrvni„ Hrvat i veći od svoga Pape Franje, koji mu je dozvolio da mu ruku ljubi, ali mu je isto tako jasno poručio;

Šta još reći o ovim, velikosrpskim i velikohrvatskim nacionalistima i razbijačima države naše Bosne i Hercegovine, sijačima mržnje i razdora u svakome svome susretu, postupcima i izgovorenim, već znanim tiradama. Možda bi naše građane, više i zanimalo, gdje su se to zaturili ili nestali brojni kriminalni akti, za ovu dvojicu klijenata, kod našeg znanog i korumpiranog tužilaštva i sudskoga sistema. Daleko bi bilo unosnije i poželjnije, za naše građani, da se njima više bave ovo tužilaštvo i sudstvo, od svih naših medija i žute štampe.

Svjesni smo činjenica, dok im se ne pronađe primjerenije mjesto i nužni smještaj, makar iza rešetaka, od vila na Dedinju, Mostarskim Barama i gdje sve ne, nećemo se moći tako lako i pouzdano riješiti ovih naših, otrovnih „krpelja„ a mi građani, možemo i dalje do besvjesti da blejimo, mučemo, krekećemo i da se topimo u svome „zasluženom„ siromaštvu.