Elektrolize zamjenimo poljima karanfila

Izdvajamo

  • Nužno je znati, da se u ovoj firmi, nikada zvanično od institucija države, nije izvršila analiza bilansa i stanja firme, da su na djelu sve nasilničke i paušalne ocjene, kriminalca Mije Brajkovića i njegove povlaštene strukture iz HDZ-a, čime su i bilo koji vlasnici, zaista, upitni. Isto tako, izvršena je velika obmana i pljačka, dijela nenomiranog kapitala od 44% tzv. malim dioničarima, odnosno radnicima Hrvatima, sa mizernim dijelom prema radnicima Bošnjacima, bez ikakvog dijela prema, preko 1000 radnika srpske nacionalnosti. Normalno se mora postaviti i pitanje, da li su i ovi „mali dioničari „ sa Mijom Brajkovićem, Ivom Bradvicom i ostalim dobitnicima i istinski vlasnici u firmi.

Povezani članci

Elektrolize zamjenimo poljima karanfila

Ako su zaista, jedini Vlasnici ovlašteni da donose stratešku odluku o gašenju Aluminija, kako to veli direktor Pandža, tada bi i bilo normalno da se realno i istinski utvrdi, ko je to sve vlasnik u firmi i sa kojim kapitalom. Sva su nagađanja o kapitalu i konkretnom kapitalu firme, iz prošlog vremena, najobičnija laž i dezinformisane, neke vlasti koja odlučuju, kao i šire javnosti, radi njene spoznaje stanja.

Evo, u dnevniku TV1, kao gosta slušam premijera Vlade Federacije Fadila Novalića, koji nam sa svojim šarenim lažima, između ostalih iznosi i razmišljanja o prodaji Aluminija.

Mišljenja sam, da je i krajnje vrijeme, prestanka sa obmanama i lažima, sa svim mogućim dezinformacijama i ulijevanja lažnih nada, rukovodstvu i zaposlenicima, kao i široj javnosti, da se nekim trivijalnim aktivnostima, iznalazi svrsishodno riješenje, nepovoljnog stanja u firmi Aluminij. Nužan im je jasan i konkretan odgovor, bez zamajavanja i lažnih nada, jer i premijer Novalić i ministar Džindić, od danas do sutra, znaju da odlaze sa postojeće vlasti, te su kao zadnja rupa na svirali, nonšalantno, amaterski i krajnje neodgovornu i spremni lansirati u javnost određene nebuloze i neprimjerena rješenja, koja i sami predlažu, za spas firme Aluminij i njihovih radnika.

Upravo je i jedini „ugroženi„ Hrvat iz bivšeg i sadašnjeg rukovodstva ove firme, vršilac dužnosti v.d. direktora Aluminija, Dražen Pandža,  istinski i hrabro, smogao snage da u intervjuu portalu Bljesak, izjavi;

 „Stanje u Aluminiju rezultat je mase pogrešnih odluka“

 

Pandža je kazao kako je federalna Vlada na današnjoj sjednici iznijela niz mjera koje će pomoći u rješavanju problema Aluminija na čemu je iskreno zahvalio.

“Sve mjere koje su navedene možda nisu adekvatne, ali je ovo početak procesa ka novom, zdravijem i boljem Aluminiju”, kazao je Pandža.

Istovremeno se direktor Dražen Pandža, sasvim opravdano i pita:

”Ako mi nismo firma od strateškog značaja, ako mi nismo bitni državi, ako nismo bitni Vladi, onda je korektno da nam se to i kaže. Vlasnici su jedini ovlašteni donijeti, ne dao Bog, odluku o gašenju Aluminija. Mi ne možemo, kao uprava, kao menadžment, donijeti tu stratešku odluku, to nije naš mandat! Ja, kao građanin Mostara koji je ovdje rođen i odrastao, da donesem takvu odluku? Nikada! Tu odluku mora donijeti vlasnik. Mi možemo reći što nam je potrebno da preživimo i ponoviti kako je naša jedina opcija i fokus Aluminijev život, Aluminijevo poslovanje i očuvanje radnih mjesta naših radnika, kao i ukupne socijalno-gospodarske pa i političke stabilnosti zemlje. Mi se predati nećemo!”, zaključio je za Bljesak.info Pandža.

Zato je i nužno, potrebno i pošteno, od strane Vlade i Fadila Novalića i dati kompletan i jedini mogući odgovor, direktoru, njegovim radnicima i široj javnosti, da firma Aluminij, nije više strateški interes, niti ima značaj za ovu državu i njegovu Vladu, koju je već mnogo ranije opljačkala, potkradala i izvršila diskriminaciju njenih radnika, Bošnjaka i Srba. Rezultat te pljačke su svakako mnoge kriminalne radnje iz prošlih vremena, od strane menadžmenta,  Mije Brajkovića, Ive Bradvice i drugih struktura vlasti u ovoj firmi, a isto se manifestovalo i velikim gubicima u poslovanju firme.

Ako su zaista, jedini Vlasnici ovlašteni da donose stratešku odluku o gašenju Aluminija, kako to veli direktor Pandža, tada bi i bilo normalno da se realno i istinski utvrdi, ko je to sve vlasnik u firmi i sa kojim kapitalom. Sva su nagađanja o kapitalu i konkretnom kapitalu firme, iz prošlog vremena, najobičnija laž i dezinformisane, neke vlasti koja odlučuju, kao i šire javnosti, radi njene spoznaje stanja.

Nužno je znati, da se u ovoj firmi, nikada zvanično od institucija države,  nije izvršila analiza bilansa i stanja firme, da su na djelu sve nasilničke i paušalne ocjene, kriminalca Mije Brajkovića i njegove povlaštene strukture iz HDZ-a, čime su i bilo koji vlasnici, zaista, upitni. Isto tako, izvršena je velika obmana i pljačka, dijela nenomiranog kapitala od 44% tzv. malim dioničarima, odnosno radnicima Hrvatima, sa mizernim dijelom prema radnicima Bošnjacima, bez ikakvog dijela prema, preko 1000 radnika srpske nacionalnosti. Normalno se mora postaviti i pitanje, da li su i ovi „mali dioničari „ sa Mijom Brajkovićem, Ivom Bradvicom i ostalim dobitnicima i istinski vlasnici u firmi.

Kako to sada, veoma ležerno, luckasto i neozbiljno, reče u navedenom dnevniku TV1,  premijer Fadil Novalić, o rješenju Aluminija, sa procesom privatizacije, odnosno prodaje, preostalog državnog kapitala, zaboravljajući iznijeti i činjenicu, da je sada riječ o najvećem gubitniku u državi, pljačkanoj firmi godinama iza nas. Da li je sada moguće i naći budale i neznalice, u ekonomiji svake zemlje, bez obzira na njihova bogatstva, koji će plaćati nastali gubitak, bez državnog pokrića, kako bi se prodao i preostali dio kapitala države.

Sve razumne ekonomske činjenice ukazuju, da je ovakav Aluminij, zaista, nepodnošljivi teret za državu, da čini neviđeni balast i njenoj ekonomiji i da ga se treba riješiti, makar i u vidu poklona ili za simboličnu jednu konvertibilnu marku.

Ako mislimo i dalje, naše „ zlato„ kao resurs u električnoj energiji, tako koristiti i izvoziti sa sirovim aluminijem, vrijeme je da se naša vlast i mnogi njeni eksperti pozabave, povratkom na proizvodnju karanfila i njihovim izvozom. Kanimo se zabluda iz prošlih vremena, a struju proizvodimo i koristimo u razumnim proizvodima, za cio svijet.