Fadile Novaliću, ne vraćaj se sa službenoga puta

Fadile Novaliću, ne vraćaj se sa službenoga puta

Dakle, ovih dana, mnogi pričaju priče o Aluminiju, sa obiljem laži i neistina, kako su to činili u proteklih 23 godine.

Razni mediji se utrkuju, nalazeći, sagovornike koji nisu meritorni, da tumače nastalu situaciju i da „ad hoc„ ocjenjuju stanje u ovoj firmi.

Nažalost, upravo pune 23 godine, mi obespravljeni radnici, nehrvati i to Bošnjaci i Srbi, ukazujemo, u kontinuitetu, domaćoj i međunarodnoj javnosti i uticajnoj vlasti, šta se to dešava u firmi i kakav je status, naših bivših radnika.

Nečujno je bilo, bez trunke osjećaja i razumijevanja za realnu situaciju i stanje firme, ignorišući istinitu kvalifikaciju, da je firma Aluminij, poslije agresije, postala sinonim sprege pljačke, kriminala i dikriminacije, nas radnika nehrvata.

Mediji su, mnogi od njih, dobro bili plaćeni od menadžmenta firme, sa najvećim kriminalcem i nacionalistom, Mijom Brajkovićem i njegovim saradnicima, da pišu i ističu, samo slavopojke, o „hercegovačkom divu„, koji je radi mutnih radnji, dolijao,  kao „hercegovački patuljak„ koji na koljenima, moli svoju veliku žrtvu tj. državu i Vladu Federacije za pomoć.

Nastali gubici, od preko 350 miliona maraka, nisu nastali preko noći, niti su uzrokom samih tehnoloških potreba i postojećih tržišnih cijena ulaznih sirovina i utroška količina električne energije. Posebno, ne samo u posljednje četiri godine, kako to pišu neki mediji.

Gubici se gomilaju godinama, radi nesavjesnog i lopovskog poslovanja, navedenog menadžmenta, trošenju finansija u razno-raznim mahinacijama, nepovoljnim ugovorima, kupovanjem stanova i poklona i drugih raskošnih predmeta, u cilju sopstvenih interesa, Brajkovića, Bradvice, Galića, i brojnih njihovih „čimbenika„.

Izgradnjom i mnogih nelegalnih objekata, vila i hotela, širom Jadranske obale, te stanova po Čiovu, Šibeniku, Pantovčaku ili Zagrebu i Mostaru. Šta se sve provlačilo, kroz brojne krivotvorene i skrivane ugovore i njihove anekse, po sadržajima i cijenama, a sve za sopstvenu korist, rukovodnih struktura Aluminja, kao i njihovih pomagača i mentora iz vladajuće stranke HDZ-a i njihovog neprikosnovenog, „čistokrvnog„ Hrvata i samozvanog akademika, Dragana Čovića.

Nije bez razloga i prilikom startanja u ponovnu proizvodnju Aluminija, godine 1997., njihov „otac nacije„ Franjo Tuđman, na otvaranju izjavio;

“Upravo smo ostvarili naš zacrtani san da ovaj naš strateški interes bude ostvaren i da Aluminij u Mostaru bude naš hrvatski. To su ostvarili naši bojovnici i vi svi zajedno, te vam čestitam na tome“(citat završen).

Da bi, njegov realizator cijelog scenarija, najveći kriminalac, lopov i nacionalista, direktor firme Aluminij u Mostaru, Mijo Brajković, nastavio i izjavio ovom prilikom;

“Aluminijski kombinat se ponovo pokreće za interese samo jednoga naroda i postrojbi HVO-a“ (citat završen).

Zaposlio je 450 bojovnika, hrvatske nacionalnosti, bez Bošnjaka i Srbi. Isključivo se, svih tih godina i držao svoje proklamovane, sa grafitom ispisane devize, na glavnom ulazu; „Srbima, Bošnjacima i psima, ulaz je zabranjen„.

Istinite činjenice ukazuju, da su ti isti kriminalci i nacionalisti, godinama, sve do novembra mjeseca 2013. godine, zabranjivali i ulaz u firmu svim državnim strukturama države BiH i Vlade Federacije. Dakle, radili su sve isključivo samostalno, po zakonima Herceg Bosne, kako kažu, utvrdili su i neki svoj početni bilas finansijske vrijednosti kapitala firme, te su zaključili i zvanično registrovali na mostarskom sudu, umanjenu vrijednost kapitala sa milijardu i petstotina miliona, na nekih 73.902.000 KM i td.

Dalje postoji, cio istorijat dešavanja i muljanja, oko Aluminija i sa Aluminijem, što je sve znano i detaljno opisano u više navrata.

Sa pozicije ucjenjivanja i pritisaka, u neposrednom dogovoru sa premijerom, rah. Hadžipašićem, napravljen je okvirni Sporazum oko vlasničke strukture kapitala; sa 44% državnog tj. Federacije, 44%, tzv. nenomiranog, namijenjenog za obeštećenja svih radnika ove firme i nekih 12 %, kao učešća Hrvatske, odakle i kako, može samo da sazna dragi Bog ili Allah.

Dolaskom Nermina Nikšića za premijera, koji je ovaj „radnički kapital„ od 44% dodijelio, neposredno Miji Brajkoviću, koji je dalje isti obilato u dionicama, podijelimo radnicima hrvatske nacionalnosti, po sedam mizernih dionica, radnicima Bošnjacima, a Srbima je ostavio „duplo golo„, sa obrazloženjem, da su ih oni granatirali sa Čobanovog polja i sa Podveležja.

Svaku dalju elaboraciju ili raspravu o stanju i mahinacijama, cjelovitog menadžmenta firme Aluminij i Bošnjaka u vlasti Federacije, po pitanjima nastajanja dugovanja, analize opljačkane imovine države, kriminalnim radnjama u firmi, upravo, prepuštam i svim nadležnim institucijama.

Međutim, kao stručnjak i magistar elektrotehnike, kao bivši radnik Aluminija, kao privrednik i graditelj  pet velikih industrijskih objekata, u svome radnom vijeku, te školovani učesnik tehnološkog procesa proizvodnje glinice kod firme Pechiney-a u Francuskoj, koji je i glavni konsultant i isporučilac tehno-tehnoloških rješenja, za cjeloviti aluminijski kompleks, daje mi za pravo, da meritorno ukažem i na tehničke probleme firme.

Njihova stalna, komponovana pjesma i svirka tzv „struja i struja„ ogavna je melodija, posebno za širu javnost, koja nema uvida u tu cjelovitu problematiku, sa istinitim ishodom.

Činjenica je, da je firma Aluminij, zamišljeno i ostvareno djelo, djelimično, moćnog Energoinvesta i njegovog umnog čelnika, Emerika Bluma. Zamišljen je bio, cjeloviti aluminijski kompleks izgradnje postrojenja, ne samo sa Elektrolizom i sirovim aluminijem, kao njenim krajnjim proizvodom, već i dalji konkretni proizvodni kapaciteti finalne proizvodnje. To bi bilo pravo i jedino prihvatljivo riješenje, uz valorizaciju utroška i cijena električne energije, sa finalnom proizvodnjom. Ovim bi utrošak i cijena električne energije, našla i svoju ekonomsku opravdanost, bez balasta za sveukupno poslovanje i pozitivne rezultate firme.

Istina je, firma Aluminij, u bivšem sistemu, sasvim opravdano, tretirana je kao specijalni potrošač i kao takva je imali i određeni beneficirani tretman, u okvirima državne ekonomije, snabdijevanja i utroška električne energije, na visoko naponskom nivou. Firma je građena i namijenjena građanima Bosne i Hercegovine, a ne isključivo i nacionalistima, kako su to mislili i realizovali  Tuđman, Brajković, Dragan Čović i njihov cijeli HDZ.

Državni interes za ovom firmom u stanju i ponašanjima njihovih „čimbenika„ ne može, niti treba biti predmetom interesne sfere i njene ekonomije i sveukupnih društvenih kretanja.

Mnoge bogatije ekonomije država svijeta, zatvaraju pogone elektrolize, ukoliko se zaista, želi sačuvati domaće „zlato„ tj. utrošak električne energije za njenu tehnologiju sirovog aluminija, te usmjeriti njenu  potrošnju u više faze proizvodnje ili neke druge propulzivnije tehnologije.

Mi smo u Mostaru, imali i sopstvenu proizvodnju glinice, sa domaćim resursima „hercegovačkih„ rudnika boksita, iako je agresorskim djelovanjima ista uništena, kao da se i dočekalo sa željom i da se sve totalno uništi i razori, bez obnove, te da se glavna ulazna sirovina, glinica uvozi iz inostranstva.

Priče o najvećem izvozniku, su i dosadne i lažne, imajući u vidu i računice, na koje se nikada i nije ukazivalo, da je firma i veliki uvoznik, potrebnih sirovina za proizvodnju aluminija, da se i ne govori o domaćoj struji i njenim vrijednostima, ispod tržišnih i ekonomskih vrijednosti i na svjetskoj berzi.

Naša Vlada sa Fadilom Novalićem i Denisom Zvizdićem, dozvolila je uvoz sirovog aluminija ovoj firmi Aluminij iz Rusije, bez plaćanja carinskih troškova.

Dakle, evo prilike i uslova, da se elektroliza i zatvori, da se na osnovu uvezenog ruskog aluminija proizvodi tzv. legirani aluminij, uz korištenjem ruskoga plina u postrojenjima livnice. Izvrsna mogućnost, koju nudi i firma PPD / prvo plinsko društvo iz Hrvatske, koje sarađuje sa ruskim Gazpromom, te priprema i veliki skladišni prostor za plin u luci Ploče.

Zašto i Rusi, ne bi kupili firmu Aluminij, tako da bih i našoj, umnoj i razumnoj Vladi Federacije, u svim dosadašnjim sazivima, od Edhema Bičakčića do Fadila Novalića, a posebno Fadilu Novaliću, njegovim ministrima i Denisu Zvizdiću i njegovim ministrima, istinski predložio, za spas i Aluminija, spas naše ukupne ekonomije i njihov spas, da pristupe ovome rješenju.

Svakako im je bolje i razumnije, nego da to čine, kako to naši mediji objavljuju, da se sa grbače naših građana i dalje pljačka i krade novac, u raznim formama i oblicima njihove namjene, pa bilo to;

Našim građanima je dobro znano, da je finansijska upravljačka garnitura, po vertikali, u domenu hrvatskih kadrova, od Čovića i Vrankića, do Bevande i Jelke, te se prema dosadašnjem odnosu i ponašanju i naših „ulizica„ kod Bošnjaka, godinama rješavala diskriminatorska politika, u aluminijskoj foliji, posebno prema nama Srbima.

Kako to odluči Vlada Federacije, u svome pristupu, ozbiljnom saniranju dugogodišnjih poteškoća i problema u ovoj firmi, premijer Fadil Novalić, treba i mora znati, da je trajno nužno pristupiti stečajnom postupku u firmi. Nužno je sve prljave i kriminalne radnje, prethodnih rukovodnih struktura, iznijeti na površinu istinitih saznanja, pa tek tada pristupiti, najozbiljnijem i nužnom rješenju, firme Aluminij, kao proizvođača lahkog metala, sa veoma teškim bremenom „mutnih„ nepoznanica.

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija