Građani i narodi Federacije, da li se možemo otrijezniti do listopada

tačno.net
Autor 25.4.2014. u 19:51

Građani i narodi Federacije, da li se možemo otrijezniti do listopada

U permanentnoj borbi sa tzv. „Hercegovačkim divovima„ i njihovim hercegovačkim mafijašima, kao eklatantan primjer aktera i klovnova u cirkusnoj predstavi, svakako je firma Aluminij i sve ovo što se godinama, od Dejtona na ovamo, dešava u njoj. Godinama i u kontinuitetu upravo sa svojim člancima i sadržajima realno i objektivno iznosim našoj javnosti na vidjelo mnoge mafijaške radnje, obmane i laži, kao i metode njihovoga lukavoga djelovanja, kao agresora, uzurpatora i diskriminatora firme i njenih bivših radnika. Ignorišući i negirajući i moje lično postojanje, kao čovjeka, građanina grada Mostara, kao stručnjaka u oblasti automatizacije tehnološkoga procesa od kamena temeljca 1970. godine u tvornici glinice, te rukovodioca službe automatike u istoj tvornici, prisjetih se i iz moga zaostaloga dosijea, moja malenkost Milan Jovičić, izvadih evo ovu vizit kartu, na kojoj lijepo i nešto konkretno piše.

Kriminalci, lopovi i dokazani mafijaši od Brajkovića, Bradvice i inih njihovih saradnika, kao i njihov sindikalac Nebojša Gvozdenović, bojovnik sa linije smrti na Bulevaru i jedan od „pucača„ na svoje komšije i njihov progonitelj, nazivajući me kao polupismenoga političara ili za ostale, nepoznata sam osoba u ovoj firmi.

Prije svega, crvenim slovima u lijevom uglu piše ENERGOINVEST, dakle to je istinski i svjetski veliki i priznati gigant, sa moćnim kadrovskim potencijalom svih profila, pored postojećih proizvodnih kapaciteta. Upravo u okvirima ovoga giganta je i stvaran ovaj aluminijski kombinat, uz tehničku pomoć i tehnoloških rješenja francuske firme Pechiney-a. Na čelu giganta se nalazio svemoćni kadrovski umni čovjek i realizator velikih mislilačkih ideja i privrednih rješenja u bivšoj nam zemlji, ljudeskara i privrednik najširih pogleda i konkretnih djela, čuveni gospodin  Emerik Blum. Dakle, od ideje do realizacije izgradnje ovih aluminijskih kapaciteta, kao i vizije budućega svestranijega razvoja u preradi aluminija i izgradnje sekundarnih proizvodnih kapaciteta, sve je koncipirano, zamišljeno i zacrtano u razvojnim programima ovoga giganta.

Međutim u dvostrukoj agresiji na grad Mostar i u postdejtonskoj uzurpaciji i jenonacionalnoj okupaciji cjelokupne firme Aluminij, od strane „bojovnika„ i zaslužnih čimbenike, za interese „lijepe njihove„ Herceg Bosne, isti su izmislili toplu vodu i sve su ustrojili i posložili prema svojim zamišljanim akcijama iz davno pripremanoga i primjenjljivoga scenarija za dominacijom nad ovim prostorima i u ovoj firmi. Sasvim je jasno i evidentno, da isti to i nisu mogli sve sami uraditi da nisu imali i podršku konkretnih podaničkih snaga i elemenata, ljigavaca i poltrona, u Bošnjačkome dijelu postojeće vlasti od silnih premijera i Vlada Federacije, do posljednjega premijera Nikšića i njegovoga ministra Trhulja. Svi su oni, svaki na svoj način, svojim neradom po funkcijama koje su im pripadale, kao i činjenjem mnogo toga što se nije smjelo činiti, dali i svoj puni doprinos stanju i odnosima u firmi Aluminij. Prije svega, firmu i njenu vrijednost su minimizirali, zatim je rasturili kao državni 100% kapital na odnose 44% za Federaciju, 44% za hrvatsku komponentu sa mrvicama za Bošnjake i maglovitih 12 % za TLM iz Šibenika. Činjenica je, da ova ista Vlada i institucionalni organi vlasti države Bosne i Hercegovine, kao i Federacije i nisu mogli nikada ući u ovu firmu, do unazad od cca pola godine, dovoljno slikovito govori o moći i nemoći i jednih i drugih, te i nije nikakvo čudo što se premijer Nikšić „zaledio„ od najnovijih saznanja finansijske policije, koja je vršila uvid u dijelove dokumentacije firme. Sigurno je, da je više toga i ostalo nepoznato, prikriveno, uništeno i nedostupno ovoj kontroli, koja je kasnila punih 18 godina.

Analizirajući i dalje ovu ličnu vizit kartu, što činim samo radi šire naše čitalačke javnosti, lijepo piše da je dotični Mr. Milan Jovičić, vodeći projektant u službi razvoja prerade Aluminija. Da, to sam ja lično, što bi mogli neposredno i potvrditi moji saradnici inžinjeri i stručnjaci, kao gospodin Sadik Dizdarević ili Fikret Seferović ili…nažalost mnogi drugi, koji su „dobrovoljno„ napustili svoje domove, svoj grad i svoju firmu Aluminij i otišli u daleku Ameriku ili Skandinaviju. Došli su, dakle neki novi klinci, čistokrvni, rasni i naoružani do zuba,kako bi ustrojili svoju nacionalističku jazbinu, po preporukama i željama i svoga „oca nacije„ i Poglavnika svih Hrvata.

Upravo i radeći na mnogim projektima, koji su neposredno bili namjenjeni  fazama za dalju preradu i aluminija, što je veoma bitno i što je trebalo da omogući i cjelovitu valorizaciju utroška bilo kojih količina i cijena električne energije, pored daljega privrednoga razvoja šire regije i zapošljavanja mnogih  novih kadrova, stalo se i stavljena je tačka na isto, jer je bilo unosnije ubirati kajmak, ležerno živjeti i dalje pljačkati i državu i narod i radnika, uz akorde, muziku i pjesmu o električnoj energiji i njenoj cijeni. Zato nam je, bar dobrim poznavaocima ovih prilika, smiješno, žalosno, licemjerno i cinično i komično slušati ministra Trhulja i njegovoga premijera Nikšića o mogućnostima ovoga potonuloga politikantskoga „Hercegovačkoga diva„ kao okosnici nekoga razvoja Hercegovine, znajući da to nikada njegovi čelnici nisu tako niti mislili niti željeli.

Dakle, upravo sada kada je na kriminalan način i ostvaren veliki gubitak u firmi, slušamo samo jadikovke, neće li se ovi Hercegovački mafijaši, u koje svakako spadaju i premijer i njegov ministar, Brajković, Bradvica i ini, te nekako pokriti ove gubitke i sve posušiti do oktobra, kako se i šira naša javnost ne bi uzburkala i dosjetila, da je dosta pljačke i da isti još ranije trebaju otići iza rešetaka nekoga doma. Upravo i ovi ljudi, tzv. crveni koji su za  „čovjeka i za državu„  koju i kakvu, zaposjeli su pozicije u Elketroprivredama i u dijelu Aluminija, trebaju ali kako mimo naroda i njihovoga saznanja učiniti sve ove nečasne radnje i definitivno poklopiti i prikriti sav nagomilani dug i pljačku. Obećali su subvencionirati firmu Aluminij i cijenu struje, ali kako i na koji način, sada se češkaju po glavi i traže alibi za svoja obećanja i za sve nečasne rabote, u i oko firme Aluminij.

Evo, ovih dana izlazi na vidjelo i još jedna nečasna radnja, radi se o ostavci direktora Željka Kordića, o čemu su već ranije jasno i konkretno pisali mnogi mediji. Nažalost, novopečeni direktor  gubitničke firme Aliuminij, gospodin Željko Kordić, kao kolateralna šteta u lancu kriminalnih radnji njihovih karika i pojedinaca, tako licemjerno i lucidno  je vjerovao  i ovome „crvenome premijeru kao neposrednom učesniku mnogih prljavih rabota oko Aluminija.

Reagovalo se i negiralo i na natpise Večernjaka i drugih informativnih listova i od sindikata i premijer Nikšića i njegovih ministara, ali su u suštini potvrđeni svi negativni i prljavi, mafijaški osmišljeni potezi i premijera i ministra, a direktor Kordić je bio samo učesnik ili vinovnik kolaterarne štete. Očito je na djelu mito i korupcija, a posebno kada su u igri učesnici iz regije zapadne Hercegovine i područja djelovanja i firme Lijanovića i njihovih kumova i saradnika i „Primorke„ i drugih čimbenika, valjda nama u Mostaru sve dobro poznatih igrača i mafijaša.

Zato i ponavljam nedavno objavljeni citat iz dnevnih novina : „Premijer  Nikšić izjavljuje: “Na čelo kompanije, nakon ostavke direktora Željka Kordića, treba doći čovjek dovoljno stručan i pošten i s jasnom željom da doprinese spašavanju “Aluminija”. Dosadašnji menadžmenti su “Aluminij” doveli u nezavidan položaj sklapanjem brojnih loših ugovora s dobavljačima sirovina i drugim partnerima zbog čega najviše, ni krivi ni dužni, sada ispaštaju radnici”,/ novinski citat /, ili sljedeći citat: „Učesnik sastanka u Vladi izjavljuje: „Premijer Nikšić igra podlo i očito da su ga iz „Primorke „ kupili „ / novinski citat.

Direktor Željko  Kordić, mlađani i naivni ekonomski stručnjak, nedavno  je izjavio da on vjeruje premijeru Nikšiću, ne znajući da je on isti iznevjerio i prodao veoma jeftino i mizerno i svoje sugrađane Bošnjake, obespravljene radnike Aluminija, za mizernih po 7 dionica, da je isti na perfidan  način uklonio i eleminisao radnike srpske nacionalnosti, kako bi mu njegov mentor i šef „narcisoidni„ feudalac i zlatani borac za „čovjeka i državu„  odao priznanje, kako je uradio dobar posao. Iskreno mi je žao gospodina Željka Kordića, što je isti po uzoru svojih okorjelih i dokazanih mafijaša Brajkovića i Bradvice nešto osmislio i pokušao, bez čašice iskrenoga razgovora sa mojom malenkosti, recimo u hotelu „Bristol„ gdje bi bio upoznat sa cijelom genezom ovih patoloških i kriminogenih ličnosti, u i oko firme Aluminij.

No, na kraju je veoma bitno i napomenuti, za bolje poznavaoce i regije i prilika, da je za direktora firme Aluminij došao čovjek, gospodin Ljubić, kadar mafijaša Brajkovića i Bradvice, iz „U“staničkoga  podneblja i domoljublja.

Pitajmo se građani i narode, bar ove Federacije, da li će mo moći i do oktobra izdržati sa ovim mafijašima u vlasti i neće li nam uskoro i poskupjeti cijena električne enrgije po domaćinstvu, zaradi obećanja subvencioniranja i pokrića gubitaša.

S poštovanjem, Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el / bivši radnik Aluminija /

Mostar, april 2014. god.

tačno.net
Autor 25.4.2014. u 19:51