Gradonačelnik na braniku neofašističke ideologije!

Povezani članci

• Potraga za suosjećanjem u carstvu bešćutnosti
• Mostar: Borba protiv geta se nastavlja
• Obilježen Svjetski dan teatra jubilejom Hadžije Hadžibajramović
• LIJEP POKLON DOMOVINI
• Dječak iz Mostara skandirao “Nož, žica, Srebrenica: U Širokom “Za dom spremni”
• HRVATSKA I BiH: Đura će ti oprostiti što te tukao!

Piše: Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el

„Čudna jada od Mostara grada…„od starina naših se pjevušilo, poradi ljubavnih jada Ćelebića Bibe i njenih bolova u glavi i na srcu. Međutim, naše građane je zahvatila još mnogo teža boljka od koje se zatrovaše i duša i svi naši ljudski osjećaji, još od maja mjeseca 1993. godine.

Uljuljkani i uspavani u blagodetima naše socijalističke revolucije sa našim partizanima i na čelu sa drugom Titom, smatrajući da smo konačno maja 1945. godine i okončali sa fašizmom, nismo se dovoljno osvrćali na recidive toga fašizma, koji je poput pipaka hobotnice uspjevao u svojoj regeneraciji i koji se prikazao na našim prostorima u najcrnjem obliku nacionalističkih,neofašističkih i ustaških poriva.

Naš grad Mostar, pokazao se kao izuzetno plodno tlo, što je uz takvu ideologiju i strateške interese susjedne nam države, njenih HDZ-ovih čimbenika i bojovnika, pokazao svu silinu bestijalnosti agresivnim metodama i nakanama svoje diskriminacije na nacionalnoj osnovi. Uz okupaciju i prostora i materijalnih resursa, isti su započeli kroz koncentracione logore maltretirati i građanstvo  nehrvatske kategorije, progoniti, ubijati, pljačkati, iseljavati i pljačkati njihovu imovinu.

Ti nacionalistički neofašistički i ustaški elementi, započinju i nastavljaju i do današnjih dana skrnaviti i naše nacionalne spomenike, uništavati i ignorisati sve što smo godinama stvarali u našoj samoupravnoj socijalističkoj izgradnji domovine, a za dobrobit i ravnopravno prema svim građanima naše domovine i grada Mostara.

Očigledna su nedjela na monumentalnom spomenika tzv. „Partizanskom spomeniku„ koji je bio uzor cijeloj slobodoumnoj Evropi, kao simbol borbe protiv fašizma i radi pijeteta i prisjećanja na naše najbolje sinove i kćeri, koji su u ofanzivama protiv okupatora za našu slobodu žrtvovali i svoje mlade živote.Ovo se dešava u našem gradu Mostaru, simbolu i oličenju slobodarskoga duha, kod naših mladih naraštaja koji su u svojim najljepšim godinama u SKOJE-vskim i partizanskim  akcijama i aktivnostima, kroz naše mahale i sokake, znali i umjeli  ilegalno organizovati akcije borbe i odbrane od mrskih fašističko- ustaških snaga i  neprijatelja svake vrste.

Međutim, danas su još uvijek veoma prisutni ti recidivi i njihovi mlađani naraštaji, koji još uvijek veličaju tu propalu i ubilačku mračnu ideologiju, kroz neprimjerenu devastaciju spomenika i nacionalnih objekata. Zadovoljstvo im  čine i javni istupi i manifestacije, recimo na utakmicama Zrinjskoga protiv Veleža, da ta mladež skandira „Mi smo Ustaše„ i „Za dom smo spremni„ i slične slogane iz mračne prošlosti iz doba Drugoga svjetskoga rata. Zato i nije nikakvo čudo, što je upravo i primjereno ovome gradu da se i ovakvi grafiti i najcrnji simboli javno manifestuju na devastiranom „Partizanskome spomeniku„ ili da se još uvijek krećemo ulicama Ustaških čimbenika, bez i malo trunke srama njihovih tvoraca i utemeljitelja, u duhu scenarija ideološke mračne tvorevine njihovoga Poglavnika i „oca lijepe njihove„.

Dakle isti ti recidivi neofašističke ideologije, skrnavili su i uništili i spomen ploču u nacionalnom spomeniku, nadaleko čuvenoj mostarskoj gimnaziji, koja je nekada nosila i ime našeg poznatog i priznatog pjesnika Alekse Šantića.

Naime,njeni učenici i profesori / po spisku njih 65 /koji su pohađali i radili na ovoj uglednoj gimnaziji dali su i svoje živote za naš slobodarski Mostar i oslobađanje zemlje od fašizma. Radi podsjećanja na njih i u cilju odavanja cjelovite pažnje u znak zahvalnosti njima i njihovim porodicama, u auli gimnazije  je godine 1954. naš Džemal Bijedić i otkrio spomen ploču, u organizaciji Saveza boraca NOR-a, kako je i pisalo na istoj „NEKA IMENA PALIH JUNAKA SLUŽI KAO PRIMJER KAKO SE VOLI I UMIRE ZA SLOBODU SVOGA NARODA„.

Agresorske snage i bojovnici sa zapada, koji su inače i okupirali ovu gimnaziju izvršili su totalno devastaciju ove spomen ploče, jer eto oni pripadaju ovoj drugoj ideologiji, za koju se nažalost zalaže očigledno i naš Gradonačelnik Ljubo Bešlić, koji je inače i dugogodišnji predstavnik i član i ove nacionalističke stranke HDZ-a i kao takav i nije u stanju da se pomiri sa nastojanjima antifašista da se spomen ploča obnovi i postavi na svoje staro mjesto. SUBNOR grada Mostara već godinama vodi bitku i u više navrata se obraćajući Gradskoj upravi i direktno Gradonačelniku Ljubi Bešliću da se dozvoli postavljanje novoizrađene i obnovljene spomen ploče, koja još uvijek stoji u skladištu njenoga izvođača. Od početka investicionih radova na opravci gimnazije od prije 8 godina, SABNOR insistira na obnovi spomen ploče, međutim nadležne strukture grada uporno isto ignorišu i odbijaju uvrštenje u sami projekat  izgradnje devastirane gimnazije, ali se zato SUBNOR uz pomoć svoga članstva i dobrih ljudi brine o pribavljanju potrebnih novčanih sredstava kako bi se ista spomen ploča ponovo izradila, što je i učinjeno. Pored neposrednih obraćanja i saglasnosti državnih institucija kojima se SABNOR obratio, od  „Komisije za nacionalne spomenike„ i „Zavoda za zaštitu spomenika Federacije“, uspjeva se dobiti pozitivno odobrenje, međutim  domaći gradski elementi za urbanizam i gradnju, a neki od njih  potomci tih ustaških recidiva, uporno i krajnje drsko odbijaju zahtjeve i molbe SUBNOR- već u tri navrata.

Reklo bise i Gradonačelniku Ljubi Bešliću „Zar i ti sine Brute„ koji je inače bio učenik ove gimnazije, kada se iz odgovora istoga ne bi moglo jasno prepoznati i njegovo nastojanje ili pripadnost toj propaloj nacionalističkoj i neofašističkoj ideologiji, jer tako otvoreno i decidno u svome odgovoru iskazuje svoj stav o odbrani ove čiste antifašističke ideologije i zahtjeva SABNOR-a grada Mostara, od ideologije kako veli njihov Ljubo Bešlić „Od inicijativnoga odbora za obilježavanje žrtava komunizma i za njihovu spomen ploču„.

Šta sve doživljava grad Mostar i njegovi građani, da li uopšte znaju kakvoga to Gradonačelnika imaju i ko ih to prestavlja na ovoj funkciji. Upravo se i prisjećam i to ne bez razloga i moje neposredne reakcije, negdje godine 2003. kao vijećnik i čelnik Gradskoga vijeća, kada je HDZ predložio Ljubu Bešlića za dogradonačelnika po odlasku Nevena Tomića, da sam tada lično i jedini i postavio pitanje „Ko je taj čovjek i kakvi su to njegovi planski i programski ciljevi i njegove nakane„ da nam to obrazloži. Kao da sam nasluti sa kime ćemo ovolike godine imati posla, međutim „jastrebovi„ iz HDZ-a su skočili i graknuli poput „crnih gavranova„, otkuda to meni pravo da ja tako nešto tražim. Toga se dobro mogu prisjetiti moje kolege vijećnici Gradskoga vijeća iz reda Bošnjaka i Srba, ali je činjenica da je to tako bilo, pa neka nas i docnije prilike i pouke iz izbora Gradonačelnika poduče o stavovima i odnosima i naših podaničkih ili prodanih elemenata na pozicijama koja im nažalost ne priliče kao normalnim i moralnim ljudskim bićima.

I dalje ćemo se pitati zašto nam je naš Mostar grad „slučaj„ a apetiti naših susjeda se stalno povećavaju i jačaju, vjerujući u vaskrsnuće famozne Herceg Bosne, opisane i opjevane na skorašnjim talasima ili na frekvenciji njihovoga TV kanala.

„Neka i dalje, kako to u odgovoru naglašava njihov Gradonačelnik Ljubo Bešlić, gimnazija ostane mjesto kvalitetnoga obrazovanja a nikako mjesto sukoba ideologija“. Što bi opet naši stari rekli „Da Bog da kćeri da te aga uzme kada cigani oko kuće oblijeću„ odnosno mi pod jednim krovom u Mostaru i Hercegovini obrazujemo „kvalitetno„  generacije, po razdvojenim programima kako bi se i više i bolje voljeli. Aferim!

Deamagoške floskule i parole „U jedinstvu je snaga„ nas upućuju i na onu narodnu „Lipši magarče dok naraste trava„ koja više izgleda neće biti zelenkasta već žućkasta.

Dotle, želim našem SABNOR-u i njegovom članstvu koji tako revnosno još čuva tekovine koje su za nas mnoge svetinja i nepresušni izvori našega nadahnuća i nadanja u bolje sutra, da uspiju u svojim nastojanjima očuvanja nacionalnih spomenika, prije svih „Partizanskoga spomenika„ i da obnove postavljanje spomen ploče u gimnaziji / bivšoj Aleksa Šantić / u Mostaru.