Grafiti: Umjetnost na margini

Povezani članci

• Govorite li hercegovački?
• OLIVER FRLJIĆ: S RIJEČI NA DJELA
• Čolo odgovara Čoviću: Venecijanska komisija ne podržava etničke izborne jedinice
• U petak u NPM-u “Šta ćemo sad?”, u subotu promocija knjige o teatru u Sarajevu pod opsadom
• Promocija knjige “Rođeni za vječnost”: Intelektualna i sportska elita 31. januara u Mostaru
• Opametiti nas ne uspijeva ni katastrofično iskustvo Srebrenice

Grafiti predstavljaju način izražavanja socijalnih problema, problema općenito i/ili su  plod nečije mašte. Grafitima se hvali, kritikuje ili ismijava. Riječ grafit nastala je od italijanske riječu `grafito` što znači škrabati. Najčešće se javljaju kao tagovi ili potpisi, murali ili slikovni grafiti. Najčešće sadrže malo ili nimalo teksta. Posebnu vrstu grafita predstavlja tzv. `bombing` ili crtanje na brzinu na bilo kojoj javnoj površini.

Crtanje grafita je vrlo složen proces koji iziskuje detaljnu pripremu.

„Prvo kući sa rajom radimo na skici i razmijenjujemo ideje. Ako nekome nešto fali, kažemo mu šta i kako bi trebao dodati ili prepraviti. Poslije skice se traži zid, pa onda u glavi stvarate kombinaciju boja. Daljni proces stvaranja grafita ovisi o samom grafiteru“, pojasnio je Armin Zimić, grafiter.

Grafiti su supkultura koja promoviše slobodu i umjetnost. Oni mogu predstavljati i samo umjetnički izraz.

„Najviše me privlači to što ne postoje nikakva pravila. Grafite mogu nacrtati gdje god hoću: nađem zid koji mi se sviđa, koji je čist ili prljav, kakav god i na njemu crtam ono što želim. Niko mi ne može reći da sam pogriješio, da mi ta neka linija nije trebala ići ovako nego onako. Grafiti predstavljaju potpunu slobodu i umjetnički izražaj“, objašnjava Benjamin Čengić iz Kolektiva „SZR“.

Umjetnost grafita se kod nas javlja devedesetih godina prošlog stoljeća. Grafiti kakve danas poznajemo razvili su se unutar hip hop kulture ranih sedamdesetih godina 20. stoljeća.

„Sarajevski grafiti su specifični. Ne možemo ih vezati za europsku ili američku tradiciju grafita. Sarajevo je jako specifičan grad i grafiti su došli u Sarajevo u veoma specifičnom trenutku. Mi smo naslijedili ruševine i gelere na fasadama, pa smo željeli napraviti svoju viziju grada. Slično se desilo klincima u New Yorku koji su živjeli u stambenim blokovima, pa su pomoću grafita željeli reći da su oni tu. Mi smo željeli pokazati da ovo nije baš tako srušen grad“, objašnjava Bojan Stojičić, akademski umjetnik.

Grafiti su put za slanje i komuniciranje poruka u jednom društvu. Nažalost, neznanje i neinformiranost društva stvara zid predrasuda prema umjetnosti grafita.

„Cijelo društvo na grafite, u prvom redu, gleda kao na vandalizam. Uzmimo za primjer naš grad- Sarajevo. Kad malo bolje razmislite, malo proširite svoje vidike „think outside about it“ što bi rekli, shvatit’ ćete da je puno ljepše imati oslikan zid jedne zgrade koji šalje poruku ili prenosi neku emociju, nego običan sivi i oronuli zid. Kod nas ljudi nisu još uvijek došli do te svijesti“ dodaje Benjamin Čengić.

Grafitima se često izražavaju političke ili društveno angažovane poruke.

„Mnogo puta mi se desilo da mi priđe policajac i pita me da li je to što crtam vezano za politiku ili vjeru. Kada kažem da nije, on kaže da je onda sve super i čini se kao da nakon toga možemo raditi šta želimo“, kaže Bojan Stojičić, akademski umjetnik.

Da su grafiti prepoznati kao umjetnost, dokazuje i činjenica da su mnoge svjetske metropole grafiterima ustupile veliki broj javnih površina kako bi ih oslikavali.

„U razvijenijim državama i gradovima grafiti su bolje prihvaćeni. Uzet ću Beč za primjer, kao jednu prijestonicu kulture. U Beču postoji jasna razlika između onoga što doista jeste vandalizam i onoga što je umjetnost grafita. Sarajevo je ipak glavni grad jedne države i mi nemamo niti jedan zid za grafite. Najmanje što bi vlast mogla uraditi jeste odvoje ejdnu takvu površinu za crtanje grafita. O finansijskoj podršci je suvišno i pričati jer bi to bilo previše za očekivati u ovom trenutku“, kaže Benjamin Čengić.

Dok se grafitima u svijetu uljepšavaju sive i oronule grade, umjetnost grafita u Bosni i Hercegovini se potpuno marginalizuje. Iako postoje pojedinci i organizacije koje daju mogućnost grafiterima da se umjetnički izraze, podrška šire zajednice na uvažavanju i promociji ove subkulture ipak izostaje.

U manjim gradovima je situacija teža i tamo se grafiteri susreću sa većim preprekama.

„Stolac je težak grad za grafitere. Ovdje nas smatraju vandalima, a grafiti vandalskim činom. Svaki pokušaj zagovaranja da dobijemo bilo kakvu javnu površinu na kojoj bismo crtali grafite, završavao je podsmijehom lokalnih vlasti. Oni grafite ne smatraju umjetnošću, a nas stalno nazivaju vandalima“,rekao nam je Muhamed Tucaković, grafiter iz Stoca.

Iako umjetnost grafita još uvijek nije postala prihvaćena u Bosni i Hercegovini, njene forme, tehnike i pravila, postoje već više od 40 godina: odprvog potpisa u New Yorku, do izložbenih radova u galerijama širom svijeta.