IN MEMORIAM: CEZAR CEZO DANON

Povezani članci

• Uz drugu obljetnicu socijalnih nemira – je li narod doista nemoćan pred etnokleptokracijama?
• Državotvorna SDA i majorzirani Čović
• 99. Šantićeve večeri poezije u znaku Dubrovčanina Luke Paljetka
• Promocija novih brojeva časopisa Život u Mostaru
• Šemsudin Gegić: U Sarajevu je vladala tišina svijeta
• Dobro došli gospodine Füle!

Mostar, 16.06.1929. – London, 25.07.2015.

Napustio nas je prof. Cezar Cezo Danon, ugledni građanin Grada Mostara, izuzetan pedagog koji je u periodu 1950. – 1993. godine sa puno roditeljske ljubavi prenosio znanje nizu generacija koje su pohađale Elektromašinski školski centar u Mostaru, pripremajući ih za brojna životna iskušenja. Kao iskusan stručnjak uspijevao je na vrlo ubjedljiv i specifičan način tumačiti zakonitosti tehničkih nauka, otkrivati nepregledne prostore prirodnih regula rasvjetljenih otkrićima velikana naučne misli. Potpuno se unosio u svoje poslanje nastojeći da svakom učeniku podjednako pokloni svu svoju pažnju. Za našeg dragog profesora vežu nas samo lijepe uspomene jer nas je sve grlio i ljubio kao svoje najrođenije. Rijetke su ličnosti koje su poput našeg Ceze, kako smo ga iz milošte zvali, uvijek imale toliko strpljenja, volje i upornosti da pronađu način kako bi zavolili nauku, ali isto tako je kao pedagog poklanjao izuzetnu pažnju našem vaspitanju i time zaokruživao cjelokupan svoj zadatak  posebno poštovanog humaniste i učitelja.

Pored obaveza koje mu je nametala uloga predavača, obavljao je dužnost sekretara i direktora EMŠC. Njegov životni put je bio pun najvećih iskušenja kroz koja je prolazio njegov narod. Stradanje Jevreja u Drugom svjetskom ratu nije ga mimoišlo. Kao kosmopolita, za svo vrijeme kataklizme ostao je uspravan, gord i na visini  svojih  akcentiranih moralnih načela. Ni surovost posljednjeg rata nije ga mimoišla. Bio je prisiljen napustiti svoj rodni Mostar i skrasiti se u maglovitom i kišnom Londonu u kome mu pomoć pruža organizacija World Jewish Relief. Vezu sa Mostarom održavao je preko časopisa MOST. Kao redovan saradnik pisao je o dobrosusjedskim odnosima u Brankovcu o vrijednostima i kvalitetu tradicionalnog multietničkog života građana Mostara. Njegova knjiga “Preživjeli smo Drugi svjetski rat” izdata 2005. godine hronika je tadašnjeg opskurnog vremena i potresno svjedočanstvo o patnjama ne samo njegove porodice nego brojnih mostarskih Jevreja. Poklanjamo se sjenima našeg dragog i nikad zaboravljenog profesora Ceze svjesni njegove ljudske veličine. Mostarski avlijski ružičnjak ostao je bez autentičnog cvijeta, bez arome koju je lučio, bez svjetlosti kojom je obasjavao naše živote čineći nas plemenitijim i moralnijim.

Zlatko Serdarević, Slobodan Pala, Suad Repak, Mika Oručević, Muna Zukanović Udovičić, Nada Pitić Hebib, Feha Huseinović, Dervo Demirović, Zoran Mandelbaun, Miroslav Bem, Salko Hadžić, Erbez Predrag, Huso Dumpor, Boba Kon, Slavko Hrkač, Nadža Novo, Pičeta Radmila, Jagoda Bubalo, Zoran Ćorluka…