Istina je bolna, da li je dostižna?

Istina je bolna, da li je dostižna?

Nacisti i njihov glasnogovornik, famozni Gebels, koji je  sospstvenim informacijama, nastojao u kontinuitetu, laži i samo laži, transformisati po mogućnosti u istinite događaje. Dakle, posebno mi stariji, navikli smo na to i kada smo, u vremenu i našem turobnom vaktu preživljavanja, smatrali da je sve prohujalo sa vihorom, nažalost i nije tako.

Ovi prostori, sa gradom Mostarom i širom hercegovačkom okolinom, još uvijek, godinama poslije dvostruke agresije, suočen je  neofašističkim događanjima, njihovim recidivnim elementima, a lažna Gebelsova informativna djelatnost, prisutna je i dalje u našem sistemu informisanja, dnevnih novina, elektronskim medijima i raznim televizijskim emisijama.

Tako nas, evo, ovih dana hrvatski mediji, pa evo i „ Dnevni avaz „informiše, iz poruka direktora Aluminija, gospodina Gadžića ; „ Aluminij je div, koji se uspravlja „ !!!

 gadziccovic

Dakle, u kontinuitetu se već 20 godina, od Dejtona, do današnjih dana, lansiraju za široku javnost, lažne informacije, prije svega o postojanju lažnog „Hercegovačkog diva„ koji nikada i nije postojao, da bi, evo danas, njen aktuelni direktor i priznao, da se isti „div” uspravlja, jer je navodno bio na koljenima. Istina,  bio je sasvim zreo za stečaj, jer je teško bilo ili nemoguće, preko noći, objasniti ovoj istoj javnosti, kako sanirati gubitke, najvećeg gubitnika u državi, od cca 300 miliona maraka.

Prije svega, firma Aluminij, je kao strateški interes države Hrvatske i Herceg Bosne, kako je to prilikom pokretanja u proizvodnju 1997. godine i govorio, njihov Poglavnik Franjo, inače tvorac i realizator scenarija agresije sa zapada, valjda u dogovoru sa istočnim agresorom i jaranom, Slobodanom Miloševićem. Firma je u startu pretvorena u najcrnju ustašku jazbinu, sa pljačkom državne imovine, majorizacijom i diskriminacijom radnika nehrvata, pod njihovim nacionalističkim geslom, ispisanim u grafitu na prilazu u firmu: „Srbima, Bošnjacima i psima, ulaz je zabranjen„.

Dakle,  činjenice, istinite, ukazuju da je ista zabrana važila i za zvanične institucije i predstavnike vlasti u Federaciji, sve do novembra mjeseca 2013. godine, kada je imenovan i ušao u firmu i prvi zvanični predstavnik Nadzornog odbora, profesor doktor Mirko Puljić.

aluminij

Kriminalno-lopovski menadžment, sa Mijom Brajkovićem, Mladenom Galićem,  Ivom Bradvicom, i inim njihovim saradnicima, radili su godinama po svome, pljačkali i otuđivali imovinu i radnička prava, nehrvatima, u duhu zakona fantazirajuće Herceg Bosne, a sve uz naklonost i blagoslov, nesposobne vlasti Bošnjaka, njihovih poltrona i ulizica, upravo onakvih, kako ih je definisao poznati naš književnik Meša Selimović u svome romanu „Tvrđava„.

 krug

Sve je rađeno netransparentno, lažno sa plaćenim slavopojkama velikog „diva„, pljačkalo se i kralo, te su nagomilani gubici, izašli na vidjelo od 300 miliona maraka, kada su i njihove „zlatne ribice„ iz menadžmenta, Neretvom i Jadranskim morem ili suvozemno, odlepršale na Pantovčak i Maksimirske vile, u susjedstvo svoga tvorca i Poglavnika i mnogih doglavnika, stila i kalibra Sanadera.

Svakako, što je javnosti i znano, sve je rađeno pod okriljem, njihove nacionalističke stranke HDZ-a i njihovog „čistokrvnog Hrvata„ i zaslužnog, akademika, samoproglašene akedemije nauka, Dragana Čovića, inače stanovnika mostarskih Bara, iz veoma skromne „pozlaćene hacijende„ građene na bijedi, obmanama i siromaštvu svojih „ugroženih„ čimbenika. Zahvaljujući i neposrednoj podršci, poltrona iz redova Bošnjaka, u našoj vlasti, od Bičakčića do Fadila Novalića i mnogih drugih, uspjevalo se mahinacijama i prikrivenim aktivnostima u zataškavanju, krađi ili nestanku validne dokumentacije, koja jasno optužuje glavne vinovnike u kriminalu, kako u samoj firmi Aluminij, tako isto i u drugim nečasnim radnjama, bilo sa Lijanovićima ili nekim trećim. Svi inspekcijski nalazi zvanične finansijske policije, koja je nažalost, veoma kasno mogla pristupiti u firmu i imati uvida u brojni kriminal i krađu svake vrste, godinama se ista čuvala u ladicama, veoma podobnih bošnjačkih kadrova, premijera Nermina Nikšića, ministra Erdala Trhulja i drugih, sve do Fadila Novalića, koji iz „razumljivih razloga„ i konačno diže ruke od Aluminija i sve dobrodušno poklanja, njihovom koalicionom partneru, stranci HDZ-a i njihovim kadrovima.

Zato se, isti i mogu danas šepuriti, poput paunova, u proslavi neke uspješne dvadesetogodišnjice, od pljačke i diskriminacije ove firme Aluminij, a za Soko i ostale pljačke u gradu Mostaru, neće ih imati ko i procesuirati, poslije ovako uspješnog i lahkog polaganja ispita u aluminijskim folijama.

Ovdje je i Elektroprivreda BiH, te ostale Bošnjačke strukture u vlasti, koje su otvoreno stale u odbranu svih navedenih diskriminatorskih i kriminalnih metoda, u podršci ovome „divu„ na koljenima. Možda im je samo nedostajala vezana zastava HDZ-a i SDA-a, čvrsto vezana u čvor, na ulazu u firmu, pa da fešta bude cjelovita i svečarska.

Možda to bude i nekom drugom prigodom, kod proglašenja grada Mostara, njihovim „stolnim gradom„ u nekom mjesecu „limburgu„ koji se očekuje???

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija