Kakvu su nam sudbinu prorekli i SANU i HAZU?

Milan Jovičić, mostarski Sarajlija
Autor/ica 11.5.2017. u 10:32

Kakvu su nam sudbinu prorekli i SANU i HAZU?

Pisao sam nedavno da sam građanin države Apsurdistana, u kojoj se u dijelu zvanom Hercegovina i nalazi „grad slučaj“,  zvani Mostar. Upravo je ovih dana, ovaj grad, postao interesantan, po svim obilježima prisjećanja na dane fašizma i borbe protiv fašizma, o danu pobjede nad fašizmom 09. majem 1945 godine, kao i danu rađanja  neofašizma, istoga datuma 1993. godine. Poput kanceroznog tkiva,  godinama našeg životarenja i djelovanja, između ova dva vida fašizma, živjeli smo u velikim zabludama, ne vodeći računa da će se ne sasječeni do temelja korijeni ideologije fašizma, neće povratiti i kao njeni recidivi razvijati i djelovati na ovim prostorima. Ovo znači, da u Mostaru fašizam još uvijek nije do temelja iskorijenjen, gdje nam mogu svjedočiti svakodnevni ispisani grafiti sa fašističkim simbolima, ulice kojim hodamo a nose imena fašista, sistem obrazovanja sa dvije škole pod jednim krovom i niz drugih primjera u zajedničkom suživotu i djelovanju..

Mostar je grad, upravo, slika i prilika, očiglednih primjera za mlađane generacije, jer mi stari smo navikli i prebrodili mnoga ta saznanja i nevolje koje nam je donio i nametnuo fašizam u svim oblicima, a oni tek trebaju da uče i spoznaju njegovu ubitačnu i razornu moć, uništenje i ljudskoga roda i njegovih svih vrijednosti.

Dakle, uzaludni su i ljudski pokušaji da se ovaj naš svijet popravi, te je veoma prihvatljiva u našoj tradiciji i alegorija o „ispravljanju krivih Drina“. Zato nije ni čudno, da je naš veliki književnik Nobelovac Ivo Andrić, na prvoj stranici svoga romana „Na Drini ćuprija „ ispisao svome kolegi Marku Markoviću, inače piscu knjige „Kriva Drina„, ovu posvetu;

„Dragi Marko, Sve su Drine ovog svijeta krive, nikad ih niko neće ispraviti, nikad ne smijemo prestati da ih ispravljamo.„

Postavlja se i pitanje, da li ima smisla i dalje pisanom riječju uvijek i dalje javno djelovati, za dobro svih nas, da li je to jedan od velikih apsurda, upravo u ovoj našoj zemlji Apsurdistanu, raditi posao zvani „ispravljanje krivih Drina„.

Upravo, ovih dana, prisjećanja naše antifašističke borbe, danima pobjede nad fašizmom, normalno se nameće i izvorni scenarij fašističko – nacionalističke ideologije, primjenjene i dokazane na ovom prostoru, našeg grada Mostara, sa istoka i zapada, u agresorskim napadima, kao njenog postojanja i djelovanja i u ovom vremenu. Prisjetimo se samo SANU i HAZU, bez obzira što je jedna djelovala na nivou države Srbije, sa velikosrpskim idejama, željama, zahtjevima i osvajačkim zabludama, posebno za period agresije na našu domovinu 90-tih godina, isto tako i druga, formirana nešto mlađa, u ovom gradu i „županiji„ sa velikohrvatskim apetitima i recidivima NDH-azije, na prostorima bivše banovine, te zlodjelima u Hercegovini i posebno u gradu Mostaru. U čemu se razlikuju, možda je SANU na globalnom nivou državotvornosti i nešto starija, sa akademikom Dobricom Ćosićem, te HAZU nešto mlađa na „županijskom„ nivou, sa samoproglašenim akademikom Draganom Čovićem, ali suštinski i jedna i druga još uvijek, u ovom mirovinskom postdejtonskom periodu, u formi i obliku recidiva korištenih rakademskih recidiva, djeluju u jednom drugom prikrivenom, nasilničkom i zloćudnom obliku, sa ciljevima ispunjenja svojih osvajačkih težnji.

Ideološki ciljevi su im bili isti, rasturiti nam zajedničku domovinu Bosnu i Hercegovinu, stvaranjem genocidnih agresorskih tvorevima, Republike Srpske i Herceg Bosne, te pripajanjem istih svojim maticama „lijepoj njihovoj„ sa Poglavnikom Franjom Tuđmanom i velikoj Srbiji, sa Voždom Slobodanom Miloševićem.

Svakako, sve u dosluhu i prećutnoj podršci i međunarodnih faktora, tako licemjernih i ne dobronamjernih, prema građanima ove zemlje, što je u proteklom vremenu sve iskazano kroz bezbroj aktivnosti i očiglednih  njihovih postupaka. Omogućili su postojanje i  razorno djelovanje, nacionalističkih stranaka, koje evo već godinama i naš grad Mostar, drže u stanju totalne agonije, bezumlja i uskostranačkog dogovaranja i podkusurivanja sa njihovim snobovskim  interesima.  Međunarodni predstavnici, tako sramno i bestidno, svakodnevno, prolaze kroz naš grad, drže nam svoje „ublehe„ kao da su oni izmislili neku Evropu, a sve su to davno mogli vidjeti i naučiti od nas, jer smo istinski bili Evropa, ili bolje reći „mala Švicarska„ u svakom pogledu.

Zato, mi Mostarci, prisjećajući se i ovih dana svih trenutaka i značaja borbenih aktivnosti i pobjeda nad fašizmom, ne zaboravljamo sva neprimjerna ponašanja te iste međunarodne zajednice u teškim trenucima za naš grad i građane Mostara. Primjera radi, evidentno je povlačenje španskih snaga sa prostora gimnazije, ispred HIT-a , uoči samog napada hrvatskog agresora tj. 08. maja 1993. godine. Kakve li ironije, da se danas taj isti prostor danas naziva i „Španski trg„, zašto i kako, sigurno to znaju ti međunarodni faktori i njihovi saveznici sa hrvatskim postrojbama, od 09. maja 1993. godine.

Zašto je i danas ovako neprimjereno stanje u gradu Mostaru, bez prava glasa  njegovih građana na slobodan izbor svojih predstavnika u vlasti, sa nužnim Gradskim vijećem grada Mostara, a ne  sa dugogodišnjim gradonačelnikom iz redova, ove pogubne nacionalističke i neofašističke stranke, kakav je dokazani HDZ i njegovo rukovodstvo, sa Draganom Čovićem na čelu. Žele prisilom nametnuti i izborni zakon, samo po njihovoj želji i mjeri, kao „čistokrvni Hrvati„ ne vodeći brigu niti o svojim sunarodnjacima iz dijelova Bosne i Republike Srpske, a o građanima ovoga grada, nehrvatima, da i ne govorimo.

covic

Dakle, međunarodna zajednica je godinama, u cijelom post dejtonskom periodu išla sa podrškom i navodila vodu na mlin HDZ-a i njihove ignorantske, diskriminirajuće politike, sa željama majorizacije i stvaranja svoje Herceg Bosne, sa stolnim gradom Mostarom.

Svakako, uz ove dane podsjećanja i obilježavanja, bilo koje manifestacije vidova i oblika borbe protiv fašizma, proslava datuma pobjede nad istima, našim napaćenim i još uvijek tlačenim i diskriminisanim građanima, voljenog grada Mostara, nisu omogućena njegova prava i dostojanstvo rada i života, približna duhu civilizovanih i demokratskih Evropskih sredina. Zato se i danas pitamo, ovom prilikom, nisu li ovo sve neki oblici i nagovještaji  djelovanja i postojanja tih fašističko nacionalističkih recidiva u nekoj domaćoj vlasti, u našem Apsurdistanu ???

Milan Jovičić, mostarski Sarajlija
Autor/ica 11.5.2017. u 10:32