KO JE TAJ EVROPSKI POKRET U BIH???

Milan Jovičić
Autor 11.12.2016. u 10:36

KO JE TAJ EVROPSKI POKRET U BIH???

Ilustracija: E Che

Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski sarajlija..

U ime Boga, svetoga oca nacije Franje, kameleonskog komunjare Dragana i pokondirane Bojane, koji zajednički predstavljaju „čistokrvni„ ugroženi hrvatski narod u rezervnoj im domovini Bosni i Hercegovini, mi normalni građani Mostara, grada „slučaja„ primorani smo godinama poslije Dejtona i slučajno razmišljati.

U proteklim godinama se pojavljivala isto tako, neka slučajna ličnost, u liku i nedjelima, tzv. menadžer nad menadžerima, neki Mijo Brajković, najveći „jamadžija„ kriminalac, uzurpator i diskriminator svega nehrvatskog bića u firmi Aluminij i gradu Mostaru. Bio je veličan,  nagrađivan,  pohvaljivan i obasipan nekim lažnim priznanjima, poveljama i odlikovanjima, u interesu njegovih kriminalaca i istomišljenika, za stvaranje i vođenje tzv. „Hercegovačkog diva„ koji je eto dospio i do najvećeg gubitnika, u ovoj nam istoj opljačkanoj zemlji, našoj Bosni i Hercegovini. Opljačkanom državnom imovinom i novčanim malverzacijama, u sopstvenom interesu, dovoljno se godinama bogatio, mogao je kupovati ta razna priznanja  i uz pomoć svoje žute štampe, penjao se na pijedestal najvećeg kriminalca i lopova. Gubitke će pokrivati njegova radnička klasa, ukoliko je i ima, ili građani ove zemlje ili državne firme, poput elektroprivreda EPBiH i EPHB, ali sve preko leđa uspavanih  građana i korumpirane vlasti.

Zato me, kao i mnoge građane grada Mostara i zatekla veoma čudna informacija ili bolje rečeno tragikomična slučajnost, poput prethodne dugogodišnje Brajkovićeve, rašomonijade i cirkusijade, opet slučajno za grad „slučaja„, kakav nam je naš Mostar.

Eto, tamo neki Evropski pokret, ovoga puta dodjeljuje i neko priznanje Draganu Čoviću, najkontraverznijoj ličnosti, ovoga grada, ovih prostora i ove nam surogat države u surovoj nam zbilji događaja.

Dakle, sličnih karakteristika svome mentoru  Miji Brajkoviću, kao čelnik ove nacionalističke i totalitarne stranke u Hrvata tzv. HDZ-a, nosioca i realizatora svih scenarija i ideoloških agresorskih zabluda u Mostaru i šire, za razliku od Mije, opljačkao je i rasturio veliki  pravi  hercegovački gigant, firmu „Soko„. Sa svojim pajdašima, uz gangu i orgulje, našao je svoje mjesto u prvim redovima redovne Crkvene mise, kod „uzoritog„ Ratka Perića, kako bi zajednički obmanjivali  svoj hrvatski rod, kao „čistokrvni„ Hrvat. Prikrivajući stečeno bogatstvo iz koristoljublja, izgradio je i svoje neprilazne dvore u hacijendi mostarskih Bara. Dobro je okružen i čuvan sa sopstvenom  policijom, a mogao je mijenjati i prirodne tokove okolnih voda, ravnati i tuđa zemljišta, sve pod plaštom „velikog  i ugroženog„ Hrvata.

Mogao je, prodavati  „m..a za bubrege„ i vlasti u mome rodnom Sarajevu, šepuriti se poput pauna, cvrkutati pjesmice o ugroženosti sopstvenog naroda, kojega je i lično ugrožavao sa svojom  HDZ-ovskom pogubnom politikom, u framoznoj i fantazirajućoj Herceg Bosni, ali bez „stolnoga grada„ Mostara.

Upravo je smiješno i žalosno, kako to nam vele neki međunarodni faktori, mnogi ambasadori i eto ti predstavnici Evropskog pokreta, da nam trasiraju put za Evropu, baš preko grada „slučaja„ i uz pomoć, lukavog  latina Dragana Čovića. Najbolja je ovo priča iz čitanih basni, mnogih priča za malu djecu, a realnost našeg zajedničkog suživota, tokova i nakana u njegovim vijugama i glavama mnogih rasturača i nacionalističkih čimbenika, je nešto sasvim drugo. Ko, od tih evropejaca,  nije bio u Mostaru, živio ili proveo izvjesno vrijeme, a posebno u vremenima dvostruke agresije na ovaj grad i njegove građane,  ne može razumjeti nikako realne činjenice i argumentovane okolnosti, koje govore sve suprotno, u cilju realizacije i svih prethodnih, ali nepravedno oborenih optužbi i sudskih procesa, kada je u pitanju ovaj njihov „slavodobitnik„.

Umjesto da dobije zasluženu  kaznu, da se smjesti u  prostore, za sva ova vremena njegovog uzurpatorskog i nakaradnog djelovanja, što bi bila istina i Božija pravda i adekvatna nagrada, pa kada izađe na slobodu, neka ga onda svi ovi evropejci vode u svoje metropole, na svoje univerzitetske katedre, kako bi im samozvani akademik sopstvene Akademije, mogao držati naučena i iskustvena predavanja o ljudskom nemoralu. Bilo bi mu neobično i bez svoga jarana i pajdaša, uz gusle lijepog Miće iz Laktaša, lakše i bezbrižnije provede zaslužene trenutke „ugodnog„ boravka, bilo bi poželjno da se i za njega pobrinu ovi vrli evropejci.

Milan Jovičić
Autor 11.12.2016. u 10:36

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija