Komandant _ujo

tačno.net
Autor 14.11.2014. u 13:00

Komandant _ujo

Stripovi bi izlazili 4 puta mjesečno, što je opet zamišljeno u cilju zajedništva, da ne bismo morali koristiti sve naše jezike pa pisati da se izdaju jednom sedmično, tjedno ili heftično.

Dobih ideju čitajući neke članke o jeziku na ovom portalu, pa pomislih da možda ne bi bilo loše javno je objaviti pošto sam prilično siguran da bi to dobro odjeknulo na našim prostorima, a u nedostatku odgovarajuće literature za prosječnog mlađahnog “bosanca & hercegovca” a i šire…

U ova vremena jezičke čistoće, odvojenih škola, (pred)izbornih kampanja i (post)izbornih koalicija, haških osuđenika, netrpeljivosti među strankama i slično, odlučih da dam svoj skromni dopirnos prevazilaženju tih problema, kroz jedan lako rješiv zajednički projekat od kojeg bi koristi imali ama baš svi – dakle ciljna grupa, a zatim i sve stranke, organizacije i pojedinci, bez obzira na spol, starosnu dob, mjesnu zajednicu, grad, kanton ili entitet u kojem žive.

Svima nam je odavno jasno da su naši kiosci puni nekih stranih, uvoznih stripova, ili “crtanih romana” kako ih mnogi nazivaju, sumnjivog kvaliteta, sa lošim prevodom na jedan (ili više) naših jezika, a time i ograničenijim tiražom što onda  automatski donosi i veću cijenu da bi se taj ograničeni tiraž štampao i distribuisao..

Komandant Mark, Blek, Mali rendžer, Zagor, Lun kralj ponoći, Alan Ford…  – samo su neki od uvezenih “heroja” koji “operišu” u nekim drugim dijelovima svijeta, nama stranim, boreći se sa bjelosvjetskim kriminalcima, crvenim mundirima, mafijašima raznoraznim, a nigdje tu nema naših domaćih neustrašivih rodoljuba koji bi mogli (i trebali!) biti heroji te uzori našoj današnjoj omladini.

Nekada su to bili Mirko i Slavko ali je njihovo vrijeme definitivno prošlo, a da su poživjeli najvjerovatnije bi u novijim izdanjima pucali jedan na drugoga a ne skretali putanju švapskog metka spasavajući tako život jedan drugome.

Dakle, ozbiljna je zadaća pred nama, i zaista me čudi kako u arsenalu svega i svačega što su do sada uvele u sistem ove naše (sve)vladajuće partije i kler, od nacionalne grupe predmeta, vjeronauke u školama, partijski kontrolisanih medija svih oblika, i slično, a sve u cilju ispravnog informisanja i obrazovanja budućih naraštaja – kako do sada nisu stvorili i neki domaći, pravi “naš crtani roman” sa lokalnim junacima kojih ima i više nego dovoljno na našim prostorima, a iz svježe nam _istorije koju ćemo onda i na taj način izučavati i njegovati.

Predlažem dakle novo izdanje Mirka i Slavka, ali zbog pojednostavljenja sa samo jednim junakom i glavnom ličnosti (inspirisan komandant Markom recimo), pozitivcem naravno (jer se radi o borbi dobra i zla, zar ne?), gdje su svi ostali negativci, osim naravno onih koji se bore rame uz rame sa glavnim junakom, jer ne treba pretjerivati, ne može sve sam da riješi..

Svaka priča bi bila zasebna, na jednom svima razumljivom jeziku, malo pojednostavljenom naravno kako to i dolikuje crtanom romanu, pozitivna i bez psovki jer je namijenjeno mladim naraštajima, priča bi bila smještena u nekom neprepoznatljivom dijelu nekog porušenog grada, a junak koji “brani” taj grad bi se naravno zvao _ujo!

Tako bi tiraž mogao biti puno veći, čak i van granica BiH a djeca, uz zanimljiv i napet rasplet, te obavezan happy end, bi imala mogućnost da upišu slovo koje fali, zavisno od svoje okoline i lokacije gdje žive (ulice, mjesne zajednice, opštine, kantona, (polu)države i slično) te bi se dodatno zabavljala upisujući to prvo slovo imena koje bi – pogadjate! – trebalo biti M, D ili V.
Time bi nesvjesno obogaćivali i proširivali znanje svog jezika (što je inače odličan i isproban način učenja kroz zabavu, regulisan i bolonjskim sporazumom te bi time postali bliži istome),  čak bismo mogli ići dalje i napisati negdje recimo _istorija a negdje historija, tako da djeca onda prekriže ili dodaju slovo koje vole. A onda negdje pred kraj “romana” postaviti im i neku malo težu zadaću pa napisati recimo _ajvan za one malo naprednije koji vole i porazmisliti..

Što se negativaca tiče u tim romanima bi to bilo jednako jednostavno, (u našem slučaju su to svi oni koji napadaju taj grad kao i pokoji rijetki slučajni prolaznik koji je takođe slučajno i stanovnik tog grada a od kojih se naš junak naravno “brani”)  – ostavili bismo isto tako prazan prostor za upisivanje imena onih koji padaju pokošeni rafalima našeg junaka _uje tako da djeca slobodno mogu dati mašti na volju i upisati ime koje im se najmanje sviđa.. a pred kraj “romana” opet možemo napraviti nešto malo komplikovanije za one naprednije i upisati nešto kao “_a_e”, tako da djeca mogu napisati recimo Hase, Rade, ili Mate kao ime negativca koji je (naravno) izgubio bitku sa _ujom.

Ne bi se trebalo zaustaviti samo na učenju pravopisa nego bi se to lako moglo proširiti i na likovno obrazovanje – recimo nacrtati samo obrise vjerskog objekta (kojeg naš junak redovno posjećuje), a onda djeci ostaviti prazan prostor da docrtaju ono što fali, kako bi taj vjerski objekat dobio željeni izgled i pripadajuće simbole.
Isto se naravno može uraditi i sa herojski porušenim mrskim nam objektom, pa da djeca ucrtaju slomljene im mrske simbole, te se time istovremeno nesvjesno i kroz igru nauče i osnovnim zakonima fizike.

Sva ta djeca bi mogla sjediti u istoj školi i u istoj učionici, čitati i dopunjavati isti crtani roman, a opet imati mogućnost i za zajedništvo i za očuvanje nacionalnog identiteta, a što je izuzetno bitno u ovim vremenima osviještene nesvijesti!

Zamislite ushićenje te djece koja u ruke nisu dobili samo jednostavan crtani roman kakve pronalazimo svuda oko nas – nego su dobili “kinder-jaje” od crtanog romana!!!

Pretpostavljam da bi, iako jednostavno napisani te prvenstveni zamišljeni za mlađe naraštaje, ovi crtani romani bili konzumirani i popularni kod velikog broja odrasle populacije u našoj državi i okolici, koji bi se poistovjećivali sa svojim herojima, te kojima bi to bilo lako razumljivo štivo, za razliku od dnevnih novina, dnevnika, internet-portala te teških knjiga za odrasle, što im je često nerazumljivo te time i neinteresantno, jer previše potiču na razmišljanje.

Pošto je predizbnorna kampanja prošla, i prave se koalicije, ovo je moj skromni doprinos vladajućim strankama, mislim da bi se oko ovoga vrlo lako mogle sve te stranke složiti (za razliku od većine ostaloga) te čak zajednički finansirati projekat a siguran sam da ideja za najmanje prvih stotinu izdanja ne bi zafalilo ni sa jedne strane.

Lako bi se mogla organizovati i nagradna igra – recimo za pravilno ispunjen crtani roman, što je još jedan način razvijanja mašte djeci kao i punjenja kase pojedinima. A može se ići još jedan korak dalje, te dio prihoda i nagrade od nagradne igre možemo preusmjeriti kao finansijsku pomoć nevinim haškim osuđenicima što cijelom projektu daje još jedan, i to humanitarni karakter!

Stripovi bi izlazili 4 puta mjesečno, što je opet zamišljeno u cilju zajedništva, da ne bismo morali koristiti sve naše jezike pa pisati da se izdaju jednom sedmično, tjedno ili heftično.

Što se raspodjele zarade tiče, siguran sam da bismo se i tu lako dogovorili, cijena bi bila 2 KM, gdje bi 1 KM išla na štampanje i distribuciju, te za honorar piscima tekstova, dok bi se druga marka pravilno rasporedila između tri vladajuće stranke, po 30 pfeninga svakoj tako da mogu pokriti troškove svojih predizbornih kampanja.
Ostatak od 10 pfeninga bi naravno išlo meni za ideju, ali pošto mene novac ne interesuje, taj ostatak bih poklonio društvu za zaštitu životinja jer one nažalost nisu, za razliku od ama baš svakog građanina naše zemlje, niti ravnopravne niti zaštićene ustavom države i drugim državnim zakonima.

Eto to je ukratko srž ideje, tako da sad očekujem mnogovelebrojne investitore, obrezivne ustanove te brojna ministarstva obrezivanja i kult-ure da se obrate redakciji sa šifrom “Komandant _ujo”.

 

Čitalac

tačno.net
Autor 14.11.2014. u 13:00