Milan Račić: Čudna jada od Mostara grada

Milan Račić
Autor 3.6.2015. u 11:51

Milan Račić: Čudna jada od Mostara grada

foto: šg

Ovdje nema mjesta za Dragana Markovinu i Adnana Pintula jer oni ruše stereotipe dosadašnjeg načina vladanja i upravljanja, nisu podobni jer ne dijele nego spajaju. Ne mogu ni na katedru ni u bolnički centar, ne mogu ni u vlast ni u opoziciju jer smetaju onima koji manje od njih znaju i u partiji i u gradu i u kantonu.

Piše: Milan Račić

Agonija, beznađe, apatija, kulturni sunovrat. Ma kakve reforme i Evropa, to je samo izgovor i zamajavanje.

Kosovska Mitrovica je bliže ujedinjenju, nego Mostar.

O opštepoznatom privrednom sunovratu, upropaštavanju i privatizacijama i osnovci sve znaju, ali kakve li koristi od konstatacija i bacanja prašine u oči i priča o reviziji otetog.

Ovdje, je sasvim normalno, da gradonačelnik, zajedno sa kolegom mu iz finansija obavlja vlast bez ikakvih izbora i ograničenja.

Ovdje je normalno da gradsko vijeće i ne postoji, a prirodno da se ne provode odluke Ustavnog suda. Cinik bi rekao: Ionako ne znam šta će nam Gradsko vijeće, uštedjeli smo 1,2 miliona maraka.

Ovdje, jedino funkcioniše firma koja se zove administracija. A u toj administraciji rade podobni i nesposobni.

Ovdje, je gore od privrednog sunovrata.

Ovdje, umjesto predstava imamo katance na pozorištu, isključenu struju i telefon, o glumačkim platama niko i ne govori.

Ovdje se zatire sve ono što znači kultura, nauka, pamet, zakon, a o moralnim i etičkim kriterijumima niko ni da prozbori.

Ovdje, sve je 2x, a u stvari nijednom. Desetine dvojnih institucija, a nijedna ne funkcioniše.

Ovdje, dva su klinička centra, a oba neplaćenih lijekova.

Ovdje, pet je komunalnih preduzeća i dva vodovoda, a grad nikad prljaviji i neopraniji.

Ovdje se zaštitom Partizanskog bave pojedinci, dijaspora i stranci.

Ovdje, još uvijek, postoje ljudi koji nisu prešli s jedne na drugu stranu.

Ovdje, je nenormalno da se ne divlja na fudbalskoj utakmici gradskih rivala.

Ovdje nedostaje polovina Mostaraca, intelektualaca i dobrih ljudi, što su morali grlom u svijet. Ovdje, više ni kontejneri nisu simbol siromaštva, jer oni koji ne mogu do njih, umiru od gladi i nedostatka lijekova.

Ovdje, nije naplaćeno preko 10 miliona KM za komunalije.

Ovdje, kao pečurke poslije kiše niču tržni centri, a sportska dvorana zatemeljana je prije 1990.g.

Ovdje, niti u njednoj oblasti društvenog života ne postoje istaknuti i ugledni predstavnici. Ili su u inostranstvu, umrli, ili su, samo na drugi način, jos uvijek u podrumima. Nepoželjni su, ovdje, takvi. Nema, kao nekad, uglednih privrednika, Jole, Sadija, Zvonića… Nema glumaca poput Kurbalije, Vicana, novinara Marića, Karabega, Kebe…, malo je profesora od kojih se uči, a ne upisuje ocjena. Nema političara poput Brace, Džeme. Nema graditelja, ovdje se prije ruši, nego li gradi.

Ovdje, još uvijek preprodaju Titovu zaostavštinu, novokomponovani biznismeni privode kraju ono malo od preostale privrede, a sve su kupili izmišljenim certifikatima.

Ovdje, u Jasenici, umjesto Sokolovih fabričkih hala podižu najveći federalni zatvor, a 147 km sjevernije, još veći državni, težak preko tridesetak miliona maraka.

Ovdje, preoravaju korito Neretve, preprodaju šljunak s Diva Grabovice i ako nešto uplate!

Ovdje, umjesto samoupravljanja, radnici žive od milostinje novokomponovanih biznismena. U administraciju su natrpali podobne i poslušne, pa u tržnim centrima rade inženjeri, a u ministarstvima polupismeni.

Ovdje, i u Mostaru, možete još uvijek sresti samo bivše Mostarce. Grad su preplavili novokomponovanim. Zapošljavaju, vladaju i upravljaju.

Ovdje nas stranci uče kako živjeti zajedno pa su formirali dvije škole pod jednim krovom, a niko ni s kim. Zato maturanti kopiraju navijače pa uz Bulevar postrojavaju zaostavštinu iz ‘41.

Ovdje, je već provalija.

Vladajuće mostarske elite

Namirile su punih dvadeset i kusur, SDA i HDZ, kako vladaju gradom.

A šta su uradile?

Instalirale, prvo pet – šest, opština, pa onda tzv. jedinstven grad, a u svemu – vjenčani kum bila im međunarodna zajednica. Od ovog jedinstven, i njihove učinkovitosti, normalnim se diže kosa na glavi.

Možda se niko ozbiljnije nije bavio strukturom vladajućih elita, ali i površna analiza pokazuje da su u ovom gradu na svim značajnijim funkcijama političari koji ili nemaju veze sa Mostarom ili su se tu udomili i u kontigentima dovlače svoje, zapošljavaju ih i promovišu.

Mostarci, bilo da su stalno u Mostaru, ili izbjeglištvu, ili su, pak, povratnici i nemaju šansu da dobiju posao, da nešto preduzmu ili promjene.

I jedna i druga, vladajuća, jedino pričaju o ugroženosti od drugih i drugačijih. No, svo vrijeme, dok pričaju o napaćenosti samo svojih, dijele fotelje, ministarstva, kolač od bespravne gradnje i pare, svakako.

Ne mogu usvojiti ni regulacione planove, a kamoli iste realizovati.

Od smeća i smrada, iz porušenih zgrada, korzom se ni proći ne može.

U strogom centru su, zato, uspjeli umjesto OŠ „Hamza Humo“ napraviti milionsku zgradu gradske uprave. Važno je smjestiti glavare, a đaci su jedino, kao i kultura, samo trošak.

Nisu li to svjesno radili, kako bi zatrli sve što je grad i gradsko!

O propalim firmama i onih prijeratnih 50.000 zaposlenih ne možemo ni sanjati. Sem trgovačkih centara, niko više ni šarafa ne zna i nema gdje napraviti.

I tako unedogled.

Ali, zato, kad su izbori počinje nacio-političko prepucavanje onih istih, što, da podsjetimo, zajedno vladaju, dvije i više decenija, gradom i napaćenim Mostarcima.

Krivi su jer su …, a mi smo sve…, ali ne možemo od njih. Potom utakmica, pa tuča, ranjeni policajci, fašisticke oznake. Ko da priča o poslu, obrazovanju, zdravstvu i kulturi.

Tu su jedino, njih dvije, sestrinske SDA i HDZ, spas za svoje, pa, opet, sve po starom, zajedno i uzmi od Mostaraca bilo da su tu ili izbjeglištvu.

Opozicija

U Mostaru su opoziciju glumili i glume predstavnici propale Stranke za BiH, Radom za svoj dobitak, tzv. nezavisni kandidati, ispuhani iz SKJ, mjenjači dresova i kojekakvi šalabajzeri.

SDP je pokušao nešto uraditi, no, ni oni nisu mnogo odmakli od drugih. Pet politika za čovjeka, a u stvarnosti? Devedesetka, mlađa sestra HDZ –a, čas je opozicija, čas vlast, pomalo glumi građansku, suštinski bez imalo razlike od starije joj sestre.

mostarstef

Mostar, foto:šg

Vjerske zajednice i država

Ovdje, se u kontinuitetu provodi homogenizacija naroda.

O ugroženosti pričaju prijeratni golaći koji sve do događanja naroda nisu ni nogom kročili ni u džamiju ni u crkvu, a danas su u prvim safovima na džumama i u prvim redovima na misama.

Ovdje nam vladajuća trojka vjerskih poglavara drže predavanje: o potrebi zajedničkog života i suživota, o nedjeljivosti Mostara, zamalo pa o bratsvu i jedinstvu.

Umjesto konstatacije, samo ćemo upitati: A, šta ste to vi gospodo radili u prijeratnom, ratnom i poratnom periodu, ili šta ste to onda pričali i govorili?

Ovdje, se država utopila u vjersko, a umjesto bivše moralno političke podobnosti, saglasnost za probitak daće vam, ne samo ako ste pripadnik političke stranke, nego to aminovati mora neko od vjerske trojke. Jeste li bili na hadžu, da li ste redovni na misama, jeste li ktitor u Bjelušinama, osnova je za napredak i zaposlenje.

Ovdje se CV ne dostavlja birou za zapošljavanje već vjerskim poglavarima.

Pobrkalo se vjersko i državno, s tim što država ne zna šta bi i kako, a vjerske zajednice, ne samo da znaju, nego i praktično rade i ostvaruju zacrtano.

Korupcija i nezakonitosti

Svako relevantno istraživanje potvrdilo je da živimo u najkorumpiranijoj državi, a Mostar je samo upečatljiv dio takvog sistema. Od rođenja pa do smrti. Od rodnog lista do smrtovnice, na banderi. Od policajca na cesti, do učitelja u školi. Od inspektora do graničnog prelaza. Od pripravnika do onih što duguju milione neplaćenih poreza. Od lažnih prvoboraca i branitelja do novopečenih ministara i ministarstava. Od tona nestale municije do smjenjenog ili suspendovanog glavnog tužoca….

A, u Mostaru. Zna se ko vlada i lijevo i desno, i istočno i zapadno. Zna se ko su vlasnici, a ko izvršioci. Sanaderizacija Mostara, započeta je početkom rata i još uvijek traje. Sve pod okriljem države i agencija, nestali su i „Soko“ i „PI Đuro Salaj“, i „Fabrika Duhana“ i „Apro“ i mnogi, mnogi drugi.

Mostarski Srbi

Od prijeratne petine, danas ih nema ni petnaestina.

Ovdje, su uglavnom stari, došli u Mostar, pred smiraj u Sutini ili Bjelušinama, ili da obnove porušeno, pa da prodaju i ponovo u izbjeglištvo.

Ovdje, su da regulišu penziju i omeđe djedovinu. Oni se sami nisu organizovali, ali su ih drugi organizovali, po svojim kriterijumima i interesima.

Jedni su Srbi HDZ-a, drugi SDA, treći građanska ili mostarska opcija, četvrti su kod Dodika, a sve njih pokušavaju usisati crkveni velikodostojnici.

Pokušava i mostarska Prosvjeta, ali se i ona morala duplirati, pa uz Gusle po mostarski, sve 2x. Od kulture, čak, i dva Šantićeva sumraka i sunovrata, a ne večeri poezije. Raspolućeni Srbi, u trci za poslom, penzijom ili obnovom i sami ne znaju na koju bi stranu. Tačnih podataka, koliko ih je stvarno u Mostaru, naravno da i nema kad i državi treba nekoliko godina da objavi popis stanovništva.

Procjene govore, da je kao rezultat takvih politika došlo do drastične promjene demografske strukture stanovništva u Mostaru, a Mostar umjesto multietničkog postao dvoetnički grad.

tabelamostar

 Vrijeme za radikalne promjene

Sva dosadašnja rukovodstva grada i njihove političke mentore ne brine što je sve veća nezaposlenost, što se ne grade fabrike, umjesto tržnih centara, koji, u pravilu, dolaze iz drugih sredina ili drugih država, što su mladi prepušteni nebrizi društva, lak plijen za manipulaciju i iskorištavanje u najprljavije svrhe i ciljeve, što sve veći broj mladih želi da napusti Mostar, jer ovdje nemaju nikakvih uslova za opstanak.

Ovdje se prodavači magle bave bacanjem prašine u oči, ismijavanjem javnosti i sakrivanjem prave istine o svemu prljavom što se proteklih godina nataložilo u gradu. Vrijeme je da se skinu maske, da se imenom i prezimenom počnu prozivati tzv. zaštitnici nacionalnih interesa, novopečeni vlasnici fakultetskih diploma… Dok pošteni, stručni i neokaljani gledaju kako će bukvalno preživjeti, prijeratni anonimusi danas žive u izobilju, no gore od toga je, što takvi upravljaju gradom i našim sudbinama. Oni su iznad zakona. Njima je dozvoljeno da rade šta i kako hoće. Oni ne žele da grad krene naprijed. Oni su se izvještili da vladaju u haotičnoj situaciji i napetosti..

O uspjesima mostarskih vlastodržaca u proteklih dvije decenije najbolje govore njihovi „rezultati“. Da biste živi i zdravi prošli put od Razvitka do Lučkog morate prethodno zadužiti zaštitnu opremu, šljem posebno, jer je rizik od obrušavanja veći nego u zatvorenom mostarskom Rudniku.

Ovdje nema mjesta za Dragana Markovinu i Adnana Pintula jer oni ruše stereotipe dosadašnjeg načina vladanja i upravljanja, nisu podobni jer ne dijele nego spajaju. Ne mogu ni na katedru ni u bolnički centar, ne mogu ni u vlast ni u opoziciju jer smetaju onima koji manje od njih znaju i u partiji i u gradu i u kantonu.

Zato, ovdje, nema, ni na mala vrata, a velika pogotovo, mjesta ni u najmanjem sokaku – za Srđana Aleksića.

Ovdje, zato, ni za najvećeg pjesnika Aleksu Šantića nije otvorena ni jedna škola, a tek da ponese i njegovo ime – načekaćemo se!

Ovdje – ne ostajte, da je živ uzviknuo bi, danas, i Aleksa Šantić.

Ni lijevo, ni desno, u Mostaru ništa novo!

 mostar

Mostar, foto: www.hrhb.info

Milan Račić
Autor 3.6.2015. u 11:51

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija