Mostarenje u jedinstvenosti!

Povezani članci

• 18. Festival dječijeg teatra BiH
• Novinarska nagrada za najbolje istraživanje o korupciji
• Beskonačni rat?
• Almin Kaplan: Poezija zazire od pravovjernosti
• Hrvatska – BiH – Srbija: Trougao nepriznavanja presuda ICTY i ‘humanizacija’ zločina i zločinaca
• Impotentna večernjakova domobranština

Piše: Mr Milan Jovičić

Sinoć je emisija „Zabranjeni forum„, gospodina Aleksandra Hršuma posvećena Mostaru, ali nažalost sa nekompetentnim sagovornicima. Našoj javnosti se, po ko zna koji put od ovakvih medija, poturaju i takvi sadržaji i nebuloze, koje još više kod gledalaca izazivaju pomutnju o istinskoj i pravoj spoznaji konkretnog problema.

Nije lako govoriti o Mostaru, samo ljudi i građani Mostara, koji su neposredno i na svojoj koži i u svojoj duši osjetili sve tegobe i užase dvojne agresije na ovaj grad i njegove građane, mogu i znaju istinito i meritorno ispričati cjelovitu priču o Mostaru, te je njih nužno uvijek i strpljivo poslušati..

Cinizam i demagoške floskule, nerazumijevanje i diletantizam, zavladale su kod mnogih aktera, a posebno njihova drskost upuštanja u ocjeni stanja, te želje i poimanja „jedinstvenog Mostara„.
Zna se, kome je potreban takav jedinstveni Mostar, kada se ima kao i neposredni dokaz u bližoj okolini, da je i Stolac, Čapljina, Neum i drugi gradovi u Hercegovini, jedinstveni gradovi, ali se ne želi znati da tamo upravo vladaju ovi ljuti hercegovački Hrvati. Takve želje i nastojanja su upravo i za grad Mostar i zato im odgovara jedinstveni Mostar, po definiciji kakvu su oni ustrojili i kako su u svome scenariju agresije na ovaj grad i zamislili za sebe „stolni grad Mostar„.

Upravo je, nama potreban GRAD RAVNOPRAVNIH GRAĐANA I NARODA u njemu, tj. ravnopravan grad ali ne i jedinstven, jer su to dva suštinska i različita pojma koja definišu nešto sasvim treće.

Dokazana dugogodišnja post dejtonska diskriminacija, majorizacija i dominacija od strane jednoga naroda u ovom gradu je očito mjerilo i pokazatelj „jedinstvenosti„ u gradu, što nam je i „had hoc„ nametnula i međunarodna zajednica putem svoga predstavnika, Pedija Ešdauna.

Teško je po ovom pitanju zamjeriti bilo što, našim Bošnjacima, kada je u pitanju kvalitetan prijedlog u rješenju sudbine grada, jer po onoj narodnoj: „Koga su zmije ujedale i guštera se boji„. Upravo su naši građani iz reda Bošnjaka, ponajviše osjetili na svojoj koži „humanu i miroljubljivu„ politiku iseljavanja, progona i logoraškog života, od strane svojih susjeda, što im svakako i daje za pravo da vode i glavnu riječ i da daju rješenja za koja smatraju da su po njih najpovoljnija.

Međutim, godinama u ovom postdejtonskom periodu i oni kao i cjelovita međunarodna zajednica čine istu grešku u svome ponašanju, stavljajući sve na volju i podržavajući zahtjeve i stavove iz stranke HDZ-a, koja je imala dokazani karakter izvršioca agresije na grad, te nastojanja u izvršenju pokrivanja i osvajanja svega i svačega, te i ljudskih života svojih neistomišljenika, i stvaranja „čistokrvne„ građanske hrvatske destinacije, a sve prema scenariju oca nacije Franje Tuđmana u cilju prisvajanja i ovih prostora za njihovu „lijepu domovinu„.

Nije bez razloga i sa ovih prostora i od tih istih ljudi, izvorna potekla i poštapalica:„Ko je šta jamio, jamio je„ ili povika istih lopova „Držite lopove„ jer je kriminal i pljačka i u Aluminiju, Sokolu i inim ovdašnjim firmama, upravo rezultat kriminala i pljačke njihovih čimbenika i bojovnika. Njihova stanovita pričica za malu djecu „Da su oni ugroženi„ upravo im i koristi da bi u ovom gradu, na ovim prostorima i u navedenim firmama i mogli maltretirati i tlačiti nehrvate, te eleminisati sve nepodobne i one koji nisu i „čistokrvni„ njihovi sunarodnjaci.

Međutim, jedni i drugi i HDZ i SDA, u kontinuitetu u svojim neposrednim razgovorima i dogovorima, šta im je činiti i raditi u ovom gradu, prave i veliku i neoprostivu grešku, jer uvijek svjesno i namjerno izostavljaju i svoga trećeg partnera, bez obzira koliko ih i ne voljeli, ove mostarske Srbe. Grad Mostar i njegovi građani, vjekovima su živjeli i radili pod skutima i temelja ovog tronožca, zato im se i temelji nikada ne mogu učiniti da bi postali stabilni, upravo bez tog trećeg faktora ili „čimbenika„ mostarskog Srbina.

Kada je u pitanju i ovaj srpski faktor, situacija se znatno usložnjava, veoma je kompleksna i za mnoge nevidljiva, iz razloga epidemije „guslarske kuge„ u ovom gradu i na ovim prostorima. Naime, hobotnica i njeni pipci tzv. „dodikovci„ sa svojim vjerskim i crkvenim vjerodostojnicima, nastoje istaći svoj uticaj i zahvaljujući i „dobrim odnosima„ sa HDZ-om, pored toga što ignorišu i svoje suarodnjake tzv. “rezervne Srbe„ u gradu, postaju i remetilački faktor u poziciji „zlatnog jezička„ na vagi međusobnih odnosa Bošnjaka i Hrvata, u ovom gradu. To je svakako rezultat recidiva ideološke nakaradne doktrine Dodika i Čovića, kao dva dokazana „pajdaša“ i neposredna tapkaroša po ramenima, u međusobnim odnosima i dogovorima, na temu odobravanja opstanka i postojanja i Republike Srpske i mogućnostima legalizacije i Herceg Bosne, sa svojim stolnim gradom Mostarom.

Mnogo toga još građanstvo ovog grada ne osjeća, niti želi spoznati i još manje vidjeti, jer su prosto zaslijepljeni svojom retorikom i pokličima za svojim „jedinstvenim gradom„ koji u svom krajnjem značenju označava običnu „prdimahovinu„ kao nasušnu hranu, a što će biti robovi i potlačeni, što nisu ravnopravni u svom gradu, to ih ponajmanje zanima.

Da sve ne bude po onoj televizijskoj: „Tražili ste i gledajte„ !!!