Mostarska oluja, bez konačnog strujnog udara u Aluminiju

Povezani članci

• Da li se Bosna vratila u devedesete
• U Mostaru se pretražuje jezero, moguća masovna grobnica sa stotinu žrtava
• Djeca iz autističnog spektra krenula na nastavu u Sarajevu
• VERONIKA I HECTOR
• Vodeći intelektualci iz svijeta šalju podršku protestima u BiH: Srušite korumpiranu političku klasu
• Korupcija u BiH se mjeri milionima

Evo, ovih dana u gradu Mostaru i široj regiji Hercegovine djelovao je izutno jak vjetar koji je sve rušio i nosio pred sobom.

Zaslužili smo, po Božijem / Allahovom, tumačenju našeg vrednovanja i ponašanja i cunami da nas udari  razbistri ili konačno i opameti u razmišljanjima svojom glavom.

Istina je nedostaje nam u ovome „crnome gradu slučaja„ Mostaru, konačni strujni udar kako bi i  saznali svoju crnu sudbinu.

Krajnje je vrijeme da premijer Vlade Federacije Fadil Novalić, shvati da je nužno promjeniti „novu košulju„ te u njoj sa firmom Aluminij iz Mostara, ući u stečajni postupak.

Da li je bila potrebna ovom amateru i diletantu u premijerskoj fotelji da angažuje renomiranu revizorsku kuću KPNG (kažu, jedna od najveće međunarodne revizorske kuće), koja će mu saopštiti da je neminovan stečaj firme?

Da li je trebalo dozvoliti da se steknu gubici od cca 400 miliona KM, a nominalni kapital firme je oko 96 miliona KM, a realan oko 46 miliona KM.

Komotno ove informacije o kapitalu firme, objesiti mačku o rep jer nikome vjerovati u firmi koja je godinama bila nedostupna državnim institucijama bez ikada sačinjenog i zvaničnog stanja i bilansu materijalne vrijednosti firme.

Nažalost, godinama su dozvoljavane pljačke menadžmenta firme i njihove česte izmjene na pozicijama direktora kao i sa njihovim brojnim saradnicima.

Plaćeni mediji godinama iznose samo lažne slavopojke o tzv. „hercegovačkom divu„ kao najvećem izvozniku ali nikada ni slova i o najvećem uvozniku.

Kada konačno, kako to i naši stari govore „u laži su kratke noge“ dolazi se do istinitih informacija i podataka na vidjelo izbijaju silni gubici a „hercegovački div“ se transformiše u „hercegovačkog patuljka“.

Nacionalistička stranka u Hrvata, HDZ, sa svojim tajkunima koja je svojevremeno uzurpirala i godinama pljačkala firmu, dovodeći je na prosjački štap treba i da ostane bez svoje „koke nosilje„ ne zlatnih jaja već podmetnutih guščijih jaja.

Godinama sam, neposredno, veoma znalački i istinito kao inžinjer iz ove firme od kamena temeljca u njoj, pisao i govorio, čak i knjige objavio, na temeljima ove neviđene pljačke državne imovine, kao i očite diskriminacije njenih radnika na nacionalnoj osnovi.

Niko to nije želio čuti i vjerovati, a ponajmanje nešto i djelovati kako domaće vlasti u Bošnjaka i Hrvata, kao krajnje korumpirani i kriminalni elementi u svojim udobnim i dobro plaćenim foteljama.

Isto tako, još manje je interes ispoljavao međunarodni faktor čije su kojekakve domaćice i niže rangirani njihovi predstavnici unutar OHR-a ili OSCE-a ili pri raznim ambasadama, ponekad se javljali i pričali nam dječije pričice na koje smo godinama oguglali.

U kriminalnom „aluminijskom lancu„ brojne su karike veoma prepoznatljive u vlasti od premijera Edhema Bičakčića, Ahmeta Hadžipašića, Nedžada Brankovića, sa Nerminom Nikšićem i konačno do Fadila Novalića, imali su svoj neposredni udio svojim neradom ili užasnim radom.

Tako je, rah. Hadžipašić jedan od prvih koji je načeo diobu državnih materijalnih vrijednosti firme Aluminij, u dogovoru sa najvećim kriminalcem i lopovom, Mijom Brajkovićem, gdje su ukupni kapital firme izdjelili na po 44% državni, 44% kao radnički i 12% za Tuđmana, kao strateškog tvorca interesa Hrvatske u ovoj firmi.

Užasan i krajnje kriminalan potez čini veliki „borac za čovjeka i državu„ tzv. „mutnoetnički“ premijer u svome mandatu, Nermin Nikšić, koji i konačno protjeruje i sve Srbe iz učešća u dioničkom kapitalu, a iznos radničkog kapitala od 44% stavlja na raspolaganje kriminalcu Miji Brajkoviću.

Tako su Srbi ostali i bez svoga udjela i bilo kakvih prava dioničara u upravljanju firmom, a konačno Fadil Novalić ustupa i sva upravljačka prava HDZ-u i njegovim bojovnicima i kriminalcima sa Draganom Čovićem.

Morao je prije svega iz svoje Vlade prognati mladog, hrabrog, poštenog i pametnog Reufa Bajrovića, kao ministra za industriju i energetiku, jer mu se jedini usprotivio i našao kao prepreka na ovome kriminalnom putu.

Naše zlatne koke kao stranačka javna legla, sa HDZ-om i SDA-om, dobro znane našoj građanskoj javnosti od Aluminija, Elektroprivreda, Telekoma i Entela, kao i drugih znanih i neznanih, godinama se „čerupaju„ dok konačno i budu izlazili na vidjelo poput velikog gubitnika firme Aluminij iz Mostara.

Svakako nam ostaje još ponešto državnih resursa i vrijednosti državnog kapitala koja se, poput spojnih posuda, međustarnačkim dogovorima presipa iz šupljeg u prazno.

Sve do konačnog kratkoga spoja u snabdjevanju električnom energijom, a račune će i dalje i još više plaćati građani kao revnosna „glasačka mašinerija“ ovih nam dušmana i zlotvora.