MOSTARSKE I DRUGE UJDURME

Povezani članci

• Laibach: Nismo željeli nastupati u Hrvatskoj dok se rušio Mostar
• Tomislav Jakić: Jasno je da nije u pitanju ravnopravnost Hrvata, nego dominacija HDZ BiH
• Preminuo Adnan Dvizac – Adi
• Snježana Martinović na sceni HNK Mostar s višestruko nagrađivanom monodramom ‘Jackie’
• Baš je Mustafa Sofić bio dobar direktor škole
• Glasovi otpora: Uzdrmana beskrupulozna trojka

Ono što bi za sve normalne trebalo biti poraz – ovdje se slavi kao pobjeda. Torovi su ovdašnjim popisom i ozvaničeni uz, možda, iznenađenje da su torovi veći kod onih što su se „dičili multietičnošću“. Ovakva nacionalna homogenizacija još jednom će biti potvrđena na oktobarskim – lokalnim izborima, u što sumnjati ne treba. Razlika će biti jedino kod Mostara gdje se izbori neće ni održati, pa će se umjesto sjednica Gradskog vijeća održavati manifestacije u znaku jedinstva, dodjele nagrada, spajanja i zakržljalih multi vrijednosti. Čast izuzecima.

Piše: Milan Račić

Ima i više od 25 godina kako je otpočela mostarska ujdurma. Osmišljena tronacionalna strategija, na početku devedesetih, za koju većina Mostaraca  nije  vjerovala da je ostvariva u ovom gradu, u drugoj dekadi  21. vijeka polučila je rezultate koje, vjerujem, nisu ni sami njihovi kreatori očekivali.

Mostar je, nažalost, podijeljen na dvoje, na desnu i lijevu, na hrvatsku i bošnjačku stranu, na istočnu i zapadnu, na… Da je to stvarno tako pokazuje i popis stanovništva, bio on (ne)priznat ili priznat. Uporna i neosnovana priča da je to jedini multietnički grad – pala je u vodu. Dvoetnički – da, multietnički – ne. Srbi su u Federaciji BiH nešto više od statističke greške (dva, zarez nešto %), a u Mostaru nešto ih je manje od nacionalne skupine (4%). Ova teza se može poduprijeti sa još mnoštvom elemenata (broj povratnika, broj zaposlenih u državnim organima, neustavna kategorija, pismo i jezik, imena škola i ulica, Šantić i Srđan Aleksić do daljnjeg van institucija i sistema…), ali je važno što kažu nacionalne vođe, ne i ono što vlastitim očima vidimo. Upoređujući popisnu statistiku ispada da svi  Srbi u Mostaru mogu stati na neudobni stadion Veleža u Vrapčićima, da svi Srbi i Hrvati u Sarajevu mogu komotno da se smjeste na stadionu Koševo, dok bi svi Bošnjaci i Hrvati, bez ikakvih poteškoća, mogli da se raskomote na Borčevom stadionu u Banja Luci, a svi nehrvati u Posušju i Grudama mogli bi stati u dva školska odjeljenja, sa ili bez razrednog starješine. Ostvarena je tako politička ambicija da svako bude ubjedljiva većina na davno zapišanim teritorijama. Bestidna politička igra BiH oligarhije tako je dobila svoj konačan epilog. Ono što bi za sve normalne trebalo biti poraz – ovdje se slavi kao pobjeda. Torovi su ovdašnjim popisom i ozvaničeni uz, možda, iznenađenje da su torovi veći kod onih što su se „dičili multietičnošću“. Ovakva nacionalna homogenizacija još jednom će biti potvrđena na oktobarskim – lokalnim izborima, u što sumnjati ne treba. Razlika će biti jedino kod Mostara gdje se izbori neće ni održati, pa će se umjesto sjednica Gradskog vijeća održavati manifestacije u znaku jedinstva, dodjele nagrada, spajanja i zakržljalih multi vrijednosti. Čast izuzecima.

Potvrdiće se tako, i u oktobru, da ovakva situacija i status qvo najbolje odgovara ovima što se bore za tzv. nacionalne interese, što plaše narod drugima i drugačijima, što razrađuju starategije vlastitog opstanka, što se međusobno ucjenjuju oko kordinacija i MMF-a i što se, van očiju javnosti, druže kao najbolji prijatelji uz gastronomsko opuštanje i dogovaranje o javnim radovima za svoje poslovne partnere i partijske istomišljenike.

Mostar će u međuvremenu, bio lijevi ili desni, bio sa sveštenikom ili efendijom, s Mujom ili Jozom, eventualno Strahinjom, ako do tada ne umre, tavoriti u priči da li su nalog za plaćanja potpisali dvojica ili samo jedam (gradonačelnik i, ili, šef finansija).

Međunarodna zajednica, bez obzira o kojoj je strukturi riječ, održaće još more sastanaka i konsultacija, ukazivati na potrebu održavanja izbora, jedinstvu i neophodnosti zajedničkog življenja, a u stvarnosti i mi i oni zajedno sa nama, bićemo sve više udaljeni i od Evropske unije i drugih integracija o kojima daleko više hoće i znaju naši poljoprivrednici od ovih kvazi elita.