Mostarski vrtuljak ili dok nam se ne zamanta ili dok ne osvanemo ‘negdje daleko’

Povezani članci

• BALENOVIĆ: U HRVATSKOJ NOVAC OSLOBAĐA!
• Radnici Agencije Poslovnost protestuju danas zbog ograničavanja slobode kretanja i nerada institucija
• UDB-a, JAČA OD DRŽAVE: Lekar “nije video“ 65 nanetih rana           
• Bosna i Hercegovina i geopolitičke promjene u Evropi i svijetu na početku XXI stoljeća
• Bajtal: Stalni rast otvaranja narodnih kuhinja slika je sramotno poraznog stanja u kojem se nalazi bh. društvo
• Počeo deveti Međunarodni festival umjetnosti mladih Kaleidoskop

Foto: Street Art Mostar

Danas izbor gradonačelnika Mostara. Opet. Treća, četvrta sjednica. Možda opet neuspješna. Možda opet blokada. Scenarij koji gledamo više od dvije godine od izbora na nivou F BiH i nekoliko kantona, preciznije županija. Sve ovo je mjera (ne)efikasnosti aktuelnih politika.

Motivi? Zaštita (vitalnog) nacionalnog interesa!?
Ironično!

Onda se kao mađioničarski trik javi ideja o rotirajućem gradonačelniku, tj. o rotiranju na toj poziciji. Ideja je, naravno, prihvaćena, ideja je, naravno, odbijena. Vrtimo se, tj. vrte Mostar u krug.
Sve je prozirno i svaki pokušaj koji se javlja ostaje na površini. Opet je ključno (?) nacionalnost gradonačelnika. Hrvat ili Bošnjak? Uopšte nema govora o konceptu vlasti u Mostaru, principima, ciljevima, mjerama koje idu za realizacijom ciljeva, o kvalitetu i kompetencijama kandidata. Suština se ne dotiče.

Personalna dimenzija ima drugorazredni značaj.

Majka svih pitanja je… Bi li Bošnjacima u Mostaru bilo išta bolje ako bi gradonačelnik bio Bošnjak, odnosno, je li Hrvatima u Gradu išta bilo bolje u ovih više od 12 (i slovima dvanaest) godina!? Građana u Mostaru sve manje.

Možda bi za odgovor trebalo skoknuti do Irske i upitati naše Hrvate koji će tamo uskoro biti toliko brojni da će biti legitimno tražiti svoj entitet ili Bošnjake iseljene u p.m.

Da vas malo odmorim od ovih teških pitanja. Evo malo književnosti.

Mirko Kovač u sjajnom romanu (Vrijeme koje se udaljava) navodi riječi poznatog književnika Crnjanskog koji je dugo nakon onog rata živio u egzilu u Britaniji. Da podsjetim, Miloš Crnjanski je Srbin. “Sva zla koja sam pretrpio nanijeli su mi Srbi.” Zatim je dodao: “Vidite to je čudno i paradoksalno, ali što nam svoji nanose više zla to mi sve više počinjemo mrziti druge, Mađare, Hrvate, Engleze. Kao da se bojimo reći svojima da su najgori. Pisac koji svoj narod voli obavezan je zamjeriti mu i isticati ono je što ne valja. A kao što znamo savršenog naroda nema”. Završen citat.

Bi li po vladajućoj poltičkoj filozofiji i izvrnutom tumačenju ustavne konstitucije Crnjanski danas, poslije ovog kazivanja, bio legitimni predstavnik ili izdajnik!?
Nema dalje.