Na vagi “aluminijska muda” Fadilage i njegovih ministara

Na vagi “aluminijska muda” Fadilage i njegovih ministara

Foto: Fena

Demagoške floskule, obmane i laži, licemjerno se nastavljaju u već viđenoj aluminijskoj foliji.

Fadila Novalića fascinira kapital od “hvalospjevnog” giganta Glencora, od nekih 150 milijardi, ne znajući da je ta ista firma pokušavala sa kriminalcem Mijom Brajkovićem ispod stola već 2007. godine kupiti Aluminij po jeftinoj tarifi.

Isto tako, ovo naše vladajuće društvo ne osjeća, koliko je poput uljeza, involvirana politika „lukavih lisica“ iz HDZ-a u sopstvene interese ove „fol“ propale firme, kojoj se već mjesecima ili godinama na kapaljku ulijeva struja u njegovoj proizvodnji.

Da li će stati ili ne sa proizvodnjom pričice su za malu djecu, a osnovni je cilj ove iste „lukavice“ da se Federacija, odnosno država do krajnjih granica iscijedi, u isporuci jeftine struje ovoj  “nacionalističkoj” firmi.

Zabrinut je Fadil Novalić i za isključivo, brojne Hrvate kao radnu snagu koja bi mogla ostati bez posla, a o obespravljenim Srbima koji su najureni iz firme oduzeta sva radnička prava, bez prava na svoja radna mjesta, bez prava na dionice koje su dobili, upravo svi ovi radnici i osigurali svoja radna mjesta.

Da li to, istinski, zabrinjava Fadila Novalića i njegovu svitu, te od drveća i ne vidi šumu, zlih nakana, svoga koalicionog partnera u vlasti, čistokrvnog nacionalističkog i proustaškog sljedbenika iz perioda agresije i pljačke državne imovine u firmi.

Ne osjeća, niti vidi, Fadilbeg i njegov ministar Džindić Nermin, da se permanentno provlače i uvlače hrvatske firme, od PPD-a, FEAL-a i koga ne sve pod plaštom Glancora, ne bi li uspjeli u svojim nakanama, da konačno i jeftino dođu do ove firme.

Može ona i da se pozlati i da se kao zlatni nakit i pokloni od Vlade Federacije ovim „lukavcima“ ali prethodno je nužno izmiriti sve obespravljene radnike srpske nacionalnosti i ponekog Bošnjaka i nepodobnog Hrvata.

Treba to znati i Fadil Novalić i njegova „brižna“ svita iz Vlade, sa ministrima i posebno Jelkom Miličević i Vjekoslavom Bevandom, koji godinama barataju sa finansijama.

Kakvi su to mogući dogovori između Elektroprivreda BiH i Herceg Bosne, o isporuci jeftinije struje, ko su zapravo one i ko upravlja sa njima. Nisu li i one bivše državne firme koje se „peljuše“  poput države ili  po sistemu „jamadžije“  Mije Brajkovića u Aluminiju?

Zašto to Vlada Federacije, kao bos po trnju, iznalazi neka Solomunska rješenja  kada treba i može jednostavno raspisati stečajni postupak u Aluminiju, istjerati sve uljeze, pacove i gamad, koji su iznutra izjedale firmu i državu.

Činjenica je da Aluminij, kao nekadašnja državna firma, nije više ni za privatizaciju, niti prodaju, niti je ovakva strateški interes ove države, već je potencijalni kandidat za tužilaštvo i naš sudski sistem poradi ostvarenih silnih gubitaka u svome kriminalnom pohodu.

Obezvređivanje državne imovine, planetarna pljačka firme i neviđena diskriminacija radnika na nacionalnoj osnovi, nisu nikakvi temelji ili faktori od značaja strateškog državnog interesa firme.

Iščekuje se i postavlja, najozbiljnije pitanje, koje li to sile vlasti ili naša mračna sudbina i može da ima smjelosti i hrabrosti, da ovim kriminalcima i diskriminatorima ponudi i obezbjedi bilo kakvu jeftiniju struju od tržišnih uslova prodaje?

Nisu valjda više naši građani toliko blesavi i suludi da plaćaju bilo kakav uticaj ovih međusobnih mahinacija i trgovine „ispod stola“  i vlasti i dokazanih kriminalaca.

Neka Fadil Novalić i Nermin Džindić, kao i cijela Vlada Federacije, u interesu sopstvenog mira i poštenja, malo povuku ručnu kočnicu do konačne smjene, kako i ne bi bili anatemisani od građana za svoja nedjela iz aluminijske folije.

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija