ENG
Na zajedničkom putovanju do Sahare!
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Evo nas, hitamo u toplije krajeve Sahare, u želji da izbjegnemo zimske dane, dok nam i našu putnu stazu totalno ne prekriju listopadske padavine sa žutim lišćem.
Poslije višegodišnje mukotrpne postdejtonske bitke na vlasti za ogoljelu „državu i njenoga čovjeka„ za čistokrvni narod i njenu golać, odnosno za njeno osiromašeno i ogoljelo građanstvo i sami smo totalno ogoljeli. Bliži se listopad i njegovo požutjelo lišće, nagovještavaju nam i sopstvenu padavinu sa vlasti, da nam se zatru sve staze i da nam zamrznu svu našu stečenu imovinu pretakanjem državnoga kapitala u sopstvene džepove. Mudrost je naša još uvijek na vidiku, da na vrijeme sve naše hacijende i sva druga stečena bogatstva, od Laktaša do Dedinja, od mostarskih Bara do Maksimira i Jadranskoga mora i od Poljina i Sarajeva do Dubrovnika i drugih nepoznatih destinacija, prebacimo kao imovinu svojih supruga i djece, kako nas ne bi dostigao i tretirao i krivični zakon o kriminalu i oduzimanju nelegalno stečene imovine. Zato, tako bezbrižni i na vrijeme, kao golaći, krećemo na put do Sahare, kako se naš opljačkani narod i njegovi razgolićeni građani ne bi na vrijeme dosjetili i spakovali nas u „ćuzu„ gdje bi se mogli i smrznuti ili duboko zalediti za sva vremena.
Moji dragi jarani, uzaludno će nam biti i naše uzajamno prijateljstvo, sve naše povezane, uvezane i razvezane zastave, ako smo zaista primorani ostaviti u amanet i naše vještačke tvorevine od Herceg Bosne do Republike Srpske. Propada nam i naša „mutnoetnička zajednica„ kvazisocijaldemokratskih principa i temeljnih opredjeljenja pljačke i korupcije, diskriminacije i majorizacije, iz državne kase u sopstvene džepove sa neprimjernim nepotizmom u institucijama vlasti i javnim firmama. Zar da to sve ostavimo, moji dragi jarani, pa zar će nam u pustinjskim toplim krajevima Sahare biti nešto bolje.
Listopad se primiče, dolaze nam neki novi klinci, koji bi mogli biti i nemilosrdniji od nas, naših stranačkih kolega i naše višegodišnje i neprikoslovene vladavine i po babi i po stričevini, sve u sopstvene redove i džepove. Ne samo da bi nam mogli i oduzeti svu našu imovinu, već bi nas mogli i pohapsiti, tako da nikada se više ne bi mogli dočepati toplih krajeva Sahare, gdje bi mogli i izumrijeti za sva naša buduća pokoljenja. Možda i da ne zažalimo za takvom sudbinom svojom, jer im ostavljamo i silno bogatstvo, koje ni sami za vječna vremena svoga truda i rada ne bi mogli ostvariti.
Dragi Bog neka nas usliši i sa svojim namjesnicima na zemlji, uvaženim Vladikom i Biskupom, neka za nas kao svoje mentore, među osiromašnim vjernicima i građanstvom, održe nam i pozdravno opijelo i zatraže oprost za sve naše učinjene grijehe u našim drskim, bezobraznim i sopstvenopljačkaškim potezima tokom vladajućeg perioda i kriminalnoga ponašanja.
Budimo maksimalno sinhronizirani u našoj zajedničkoj vožnji i međusobnoj saradnji, na kojoj nam niko ne bi zamjerio, čak i dva naša velika učitelja i ideologa, Vožd Slobo i Poglavnik Franjo, za života svoga bili bi ponosni na nas kao njihove sljedbenike u svim zahvatima sveopštega ogoljićenja i države i njenih građana, pa i ovoga našega ogolićenoga nastupa na trociklu. Nije li ovaj trokotač i temeljna okosnica slikovitoga očuvanja ili demonstracija naše teze o bratstvu i jedinstvu, kao odrednice naše mutnonacionalnosti i doprinosa kolektivnome doprinosu rasturanja i stvaranja surogat nam države. Dakle, veliko prijateljstvo ovoga trojca je očigledno u našoj turobnoj svakodnevnici, u međusobnim tajnim kafanskim sedeljkama i dogovorima o zajedničkim ciljanim aktivnostima na konačnom razbijanju državnih institucija, na očuvanju familijarnih nepotističkih javnih firmi, pretakanju njihovoga finansijskoga potencijala ostvarenoga na „poštene„ načine poslovanja u sopstvene budžete u cilju održanja nekoga pritajenoga mirnoga stanja u građanstvu, do njihovoga konačnoga buđenja, bar do listopadskih dana, do našega dolaska na krajnju destinaciju, do Sahare.
Mr. Milan Jovičić
Autor/ica 👤tačno.net
