Najveća balkanska priča: Operacija Aluminij

Najveća balkanska priča: Operacija Aluminij

Svakako, poslije planetarne privatizacijske pljačke u Aluminiju iz Mostara, na prostorima Bosne i Hercegovine, slijedi iz naslova, pozajmljenog iz „Žurnala„ i pera novinara, gospodina Denisa Kuljiša i ova priča.

Naša, bosansko-hercegovačka i hrvatska, medijska javnost ućutala je sa informacijama i lažnim slavopojkama, o bivšem „hercegovačkom divu„, koji je istinski konačno, pao na koljena sa staklenim nožicama, kao i najveći gubitnik, od preko 300 miliona maraka.

Kako je to svojevremeno, pisao u nedeljniku „Dani„ poznati novinar, Senad Pećanin;

„Posljednji čin najveće poslijeratne pljačke u BiH: Da savršen zločin postoji, to je jasno, baš kao što je jasno da takvog djela nema bez savršenog plana. Priča o Aluminiju, mostarskom kombinatu i mogućem temelju oporavka bosanskohercegovačke privrede, pokazuje šta savršen plan ne dovodi do savršenog zločina: bahatost i bezobrazluk realizatora. Da Mijo Brajković nije ratnom retorikom tumačio ustroj kompanije čija je struktura promijenjena puškom, da njemačke kompanije i danas ne isplaćuju nadoknade zatočenicima koncentracionih logora dok bi današnje vodstvo Aluminija najradije zaboravilo na Bošnjake koji su sa Heliodroma dovođeni na prinudni rad u kombinat, da je Edhem Bičakčić barem pokušao prikriti kako ne vidi ništa sporno u pomaganju otetog… dugo bi ostalo tajnom kako je hercegovački gigant sa skromnom šibenskom investicijom napravio čudo. Dugo, ali ne i zauvijek: pa tu su stranci „Dakle, pune 22 godine, mi obespravljeni radnici Aluminija, vodimo lavovsku borbu, ukazujući domaćim vlastima i međunarodnoj zajednici, da je u ovoj firmi Aluminij, počinjen neviđen kriminal, opljačkana državna imovina i što je najcrnje, izvršena je didkriminacija radnika, na nacionalnoj osnovi.

Domaća vlast, sa premijerima Vlada Federacije i njihovim ministrima, od Edhema Bičakčića, Brankovića, Hadžipašića, do Nikšića i sadašnjeg Fadila Novalića, uključilča se u ovaj veliki kriminalni lanac, kao njihove karike, nacionalista i uzurpatora, stranačkih HDZ-ovih, kadrova u firmi, u vlasti i na svim ključnim pozicijama.

Poput ulizica, lopova i kriminalaca, u aluminijskoj foliji, odrađivali su svoj posao u pljački imovine i diskriminaciji nehrvata, tako im do današnjih dana i niko nije stao na put njihove osmišljene pljačke.

Nažalost, u njihov kriminalni lanac, kao nova karika, uključuje se i Vijeće ministara sa Denisom Zvizdićem, što je nastavak i nove  tzv. „Balkanske priče„ a u vezi je sa konačnom operacijom Aluminija.

Kao, neposredni i veoma upućeni, poznavalac svih njihovih kriminalnih radnji, u vezi Aluminija, svojevremeno sam i na vrijeme pisao i gospodinu Denisu Zvizdiću, kako ne bi uletjeli u tu lukavu i prljavu rabotu, HDZ-ovih latinskih lukavaca. Ovoga puta, riječ je o oslobađanju plaćanja carinskih troškova na uvoz sirovog aluminija iz Rusije. Svakako, pod velikim uticajem svojih ministara iz redova „bratskog„ srpsko-hrvatskog, udruženog klana, Bevande i Šarovića, kao i inih, gospodin Zvizdić je progutao i tu gorku pilulu, zanemarujući i zataškavajući i sve posljedice prethodne pljačke u Aluminiju i sadašnje uvođenje i ruskoga uticaja u ekonomiju naše države, a samim time, podržao je i potajne ideje i nastojanja, naših evidentnih rušilaca, u napretku zemlje prema EU i NATO-u, od strane guslara iz Laktaša i gangaša iz mostarskih Bara.

Tako je, istinski, mogla i da krene tzv. „Operacija Aluminij„ kao Balkanska priča iz pera, uvaženog novinara, Denisa Kuljiša.

Pišući o ruskoj penetraciji, zaključuje; „Rusija pokušava politički destabilizirati Bosnu i Hercegovinu tako što investicije u ekonomiju i političke figure u Republiciu Srpskoj pojačava stvaranjem snažnog ekonomsko-političkog lobija među Hrvatima u Federaciji BiH! To je jedna golem ekonomski pothvat gotovo nesaglediva domašaja, koji zapravo ide preko Zagreba. Ekonomsku dominaciju Rusije u energetskom sektoru u Hrvatskoj pokušava se – do sad jako uspješno – proširiti i na Hercegovinu.

U istraživanju lokalnih kombinacija u Mostaru najvažnija je platforma bio sarajevski politički webzine ”Žurnal”, koji uvijek pouzdano citira američke izvore, dok oni zauzvrat citiraju ”Žurnal”. Nemoguće je provesti neku ozbiljniju investigaciju bez terenskih operativaca koji, zahvaljujući poznavanju ljudi i prilika, pribave podatke tko/što/gdje, na kojima možeš utemeljiti analize. Sirovina se pak publicira preko ”Žurnala” pa omogućuju da se poveže ova nevjerojatno kompleksna priča. http://zurnal.info/novost/20882/ppd-otkupljuje-dugove-za-struju-i-uvodi-ruse-u-kompaniju Da se zaplet shvati, treba početi s kraja, iz Mostara, pa od biznis-logike i političke operative eventualno doći do zaključka koje kao premisu nudi vašingtonski think-tank.

Piše dalje, ovaj novinar; „U Mostaru, dakle, postoji veliki kombinat Aluminij d. d. Osnovao ga je u davnini ”Energoinvest”, kao bazični pogon avio-industrije koja je tu proizvodila cijele sekcije za američke putničke avione ”Boeing” i gradila sve jugoslavenske borbene avione i helikoptere. No, sad je to gola sirovinska tvornica, koja izvozi 170 milijuna eura godišnje, kao najveći BiH izvoznik, te zapošljava oko 800 radnika, ali je, kao i sva ekstenzivna industrije, u gubitku, što zbog cijene sirovine koja je opterećena europskim carinama (oko 4,5% za članice CEFTA) te cijenom struje, budući da energent ima najveći udio u trošku stvaranja njihova proizvoda koji nema naročitu dodanu vrijednost.

Da izmaknu škarama u kojima nastaje gubitak, vrijedni poslovnjaci i ostali likovi povezani s tom političkom tvornicom u paradržavnom vlasništvu Herceg-Bosne, isposlovali su – ukidanje carine na sirovinu, nelegirani aluminiji. Sirovine ima napretek na svjetskom tržištu – kod Rusa i Kineza, pa se EU od tog jeftinog importa brani, a Trump je upravo uveo zaštitinu carinu (i izuzeo EU), ali ovdje je sad načinmjena mala rupica. Europa će kao i do sad financirati BiH, a BiH, odnosno Federacija, uvozit će iz Rusije aluminij mimo zapadnjačkog carinskog bloka. No, to je tek početak ove kombinacije.

Mostarski ”Aluminij” ima tri pogona. U prvom, Elektrolizi, može proizvesti 130.000 tona primarnog metala za dalju obradu, ali to je povezano s divovskim troškovima za struju – Elektroliza sprži 20% ukupne bosanskohercegovačke potrošnje električne energije! Druga dva pogona, Ljevaonica (proizvodnja ingota) i Anode (prizvodnja anodnog aluminija za varanje) koriste kao energent – plin, koji je do sad činio 2 posto ukupnih troškova kombinata na godišnjoj razini.

Lako su se domislili što da se s tim napravi – treba ubit Elektrolizu i osigurat uvoz sirovine iz Rusije (iako nitko ne spominje Rusiju, nego ”svjetsko tržište”, ali sve je jasno iz opće perspektive). Uz ruski aluminij ide i – ruski plin, koji se sad dobavlja preko Luke Ploče, od poduzeća PPD, koje distribuira energent kremaljske megakorporacije ”Gazprom”.

Gazprom je upravo potpisao desetogodišnji ugovor s poduzećem PPD, registriranom u Vukovaru i vođenom iz Zagreba, za izvoz deset milijardi prostornih metara plina, što je oko 20 milijardi dolara! Za te pare možeš kupiti cijelu Hrvatsku. To će zastupniku u plinskoj trgovini uz ostalo omogućiti da napravi ”ratnu kasu” za borbu s očekivanom konkurencijom. Ako se zaista materijalizira LNG na Krku, pa tu poteče katarski ukapljeni plin, koji je skuplji, košta oko 213 dolara za 1000 prostornih metara, dok ruski na njemačkom tržištu ide od 179 do (očekivano) 190, ruski zastupnik moći će pet godina cijenu dampirati dok ne uništi konkurenciju, pa zatim izgubljeno povrati kao kao monopolist. To je standardna procedura u poslovnom svijetu. Zato je, međutim, ključno, dobiti dugoročne ugovore s potrošačima i to najbolje onima u državnom vlasništvu, za koje odgovara proračun.

PPD već ima silno unosne ugovore s HEP-om (firma ”Više od struje” upravo je strahovito povećala cijene za privatne potrošače), kutinskom Petrokomijom (koja svake godine proizvodi divovske gubitke koje pokriva država) te sa zagrebačkom plinarom (račune naplaćuje Zagrebački Holding vrlo ažuran kod ovrhe). Uskoro će se toj niski ovisničkih potrošača (kao onih u tv-seriji ”Žica”) dodati i – Mostarski ”Aluminij d. d.”.

Ako Alumnij ubije Elektrolizu, riješit će se računa za struju, a s ukidanjem carine (što je ekspresno prošlo u skupštini Federacije BiH i zatim na ”saveznoj” BH-vladi pod pritiskom hrvatskih zastupnika i funkcionera) državni budžet izgubit će zanemarivih 36 milijuna maraka (18 milijuna eura), što nije bitno, jer cijelu bilancu te jedva skrpljene kompozitne države na kraju, kao i uvijek, krpa Europa.

Sve skupa ne čini se strašno – evo, ljudi su se snašli, malo su nešto prekombinirali, pa će oživjeti svoj jedini industrijski pogon, makar i uz pomoć Rusa… No, zamisao je tu ipak malo šira.

O preuzimanju Aluminija, nastavlja dalje novinar Denis Kuljiš;

Zbog Elektrolize, Aluminij duguje oko 90 milijuna eura Elektroprivredi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (EP HZ HB). Firma nema boniteta (u banani je) pa je garancije na taj dug dao – PPD BiH, tvrtka-kćer vukovarskog zastupstva sibirskog plina na Balkanu. Ne samo to, nego je ”doprinio likvidnosti”, a zatim, kako piše dobro upućeni ”Žurnal”, sprema se otkupiti sav dug za struju (po diskontnoj cijeni za naplati teško naplativih dugovanja) i zatim zatražiti prinudnu naplatu preko banke u kojoj bakare i ”Aluminij” i PPD, a to je, naravno, ”Sberbank”. Tako PPD može za kikiriki postati – većinski vlasnik mostarske firme (za koju se, doduše, nitko drugi ne otima).

Sad se tu pojavljuje i mala ”politička nadgradnja”. Prilikom potpisivanja ugovora PPD-Gazprom, ruski ammbasdor u Sarajevu Petar Ivancov pohvalio se da je ”službena Moskva informirana o relaksaciji poslovanja Aluminija” (piše na službenim stranicama ”Aluminij d. d.”) te dodao (u intervjuu za ”Večernji list”) kako je potrebno ”hitno riješiti hrvatsko pitanje u BiH” (znači prijepor oko izbornog sustava). Zauzvrat, Dragan Čović, šef HDZ BiH izjavljuje da ”europske i NATO-integracije nisu prioritet za BiH“. No, to je zbilja ozbiljan zaokrat i vrlo teška izjava. A što je onda prioritet za BiH, ako nisu NATO i EU-integracije? Znači li to da se on skupa s Dodik s kojim je razvijao prijateljstvo na ”taktičkoj razini”, sad strateški povezuje, i to tako da se tu upliće izravno Moskva? Rusija sponzorira Republiku Srpsku – dala je kredit od 300 milijuna eura, a umjesto naplate, prebila ga je ”starom štednjom”, državnim klirinškim dugom nepostojeće države Jugoslavije. To još nisu ni za koga drugoga napravili…

Znači, Čović i Dodik nisu za NATO, a nije to ni Sarajevo jer, što god ondje pričali, kad si u NATO-u, slijedom događaja uvijek dođeš u situaciji da moraš ispaliti ”Hellfire” na neku skupinu muslimana. Znači, nitko nije za NATO, a onda ni za EU, što, uostalom,”nije prioritet”. Prioritet je da se privatizira ”Aluminij d. d.”, piše ”Žurnal”, kao i rudnik boksita u Posušju, što je posebno pametna stvar, jer će, ožive li proizvodnju, i tu morati dopremiti radna snaga iz najzaostalijih bosanskih krajeva, kao što se angažiraju i kod Srba, jer u njihovoj najvećoj greađevinskoj firmi, koja radi i u Srbiji, ne mogu naći radne snage u Republici, nego ih na ”gangove” uzimaju u Federaciji. Hercegovci idu u Zagreb i Njemačku, ali doći će Bošnjaci koji tu zemlju osjećaju kao svoju.

Tko je pak spojio Čovića i njegovu ekipu s momcima iz PPD-a? Pa sve je išlo redovnim, poslovnim linijama. Plin za Aluminij dobavlja se preko luke Ploče. Novi lučki terminal za ukapljeni naftni plin privatiziran je, PPD posjeduje 25% dionica, a jedini je investitor u izgradnju i rekonstrukciju tih novih instalacija. Tko su ostali dioničari? Ne zna se. Većinu određuju udjeli parkirani u advokatskim kancelarijama koje čuvaju anonimnost ulagača. No, šema je dosta jasna – tu je terminal, tu je željeznička pruga kojom stižu cisterne jedine hrvatske privatne željezničke kompanije (Croatia Express), a ona je u vlasništvu PPD-a. Tim željezničkim europskim koridorom 5c, zvanim ”bosanskim kolosjekom”, vozi se od 1879. na relaciji Ploče – Mostrar – Budimpešta.

Prilikom posjeta Mostaru, Predsjednica je posjetila ”Aluminij” i ohrabrila ih u njihovim nastojanjima. To sve ima politički rezon – Rusi će podržati Hrvate (puno će im to pomoći), a njen najbliži saveznik u HDZ-u, vođa je ”institucionalne desne struje” Milijan ”Vaso” Brkić. On je tu itekako zainteresiran – ovo je njegov rodni kraj, a Jurčević mu je dugo bio ”poručnik”.

Čović dobiva podršku u ruskom propagandnom servisu ”Sputnjik”, s vrlo aktivnom područnom centralom u Beogradu. Ali, osim ruske, ovi poslovno-politički manevri privlače veliku pažnju i na zagrebačkom Pantovčaku.

Cijela ta ekipa duboko implantirana u HDZ posredno je i neposredno vezana za Predsjednicu. Sačinjavaju desnicu, a neki od njih su, bogami, vezani i za Ruse. Uopće, hrvatska državna politika – vanjska politika – rascijepila se u posljednje vrijeme i dok s jedne strane premijer Plenković drži europski kurs, što znači Zapad, Bruxelles, Berlin, Washington i sve po redu i po spisku, na Pantovčaku se stvara jedna grupacija koja očito misli da ”NATO i EU nisu prioritet”, ne samo za Bosnu i Hercegovinu“ / završen citat novinara D.K. /

Uključujući se u ovu problematiku, mnogo je još sličnih prljavih rabota, na temu Aluminij i oko njega, na što sam godinama ukazivao u mnogim mojim kolumnama, objavljivanim u mnogim portalima ili nekim od dnevnih listova.

Međutim, naša javnost je nezainteresovana o ovoj velikoj pljački države i njenih građana, a vlasti su domaće indiferentne, nezaintresovane, ogrezle u domaćem kriminalu i korupciji, podržavajuči jedni druge, dijeleći međusobno svaki ono „što je ko jamio, jamio je„.

Za premijere, Fadila Novalića i Denisa Zvizdića, veoma je važno da se proizvede što više municije, haubica i kakvog sve ne naoružanja, kako bi se u svijetu, mogli mnogi drugi i različiti ubijati, a domaći građani, penzioneri i neradnici, neka permanentno obilaze kontejnere i deponije smeća, u potrazi za kruhom. Mladi, pametni i školovani neka odlaze u svijet, jer nama takvi nisu niti potrebni, ovi se hrane nacionalizmom, mržnjom, kriminalom, korupcijom i feminizmom u javnim firmama.

Neka bude i ovo dio, Balkanske priče, zapakovane u aluminijsku foliju, dok je naše sudske vlasti, konačno ne raspakuju i počnu raditi i svoj posao.

Daj Bože,  kćeri, da te aga uzme, sve dok cigani okolo oblijeću govorili bi naši stari, mudri, pametni i moralni.