Naše siledžije, kroje nam sudbinu

Povezani članci

• Erica Johnson Debeljak: COUP D’ETAT?
• Kojović: Čović grubo krši Ustav s ciljem da ostvari svoj politički cilj
• Ono što je čitavu svijetu jasno, nama samima još uvijek nije
• Velež i šarm sedamdesetih
• Preminuo ministar Salko Bukvarević, na KCUS-u se liječio od koronavirusa
• Marinko Čulić: Reketarenje države

Predstavnik EU, gospodin Vigemark, u Mostaru, poručuje prvom siledžiji, mostarskom orguljašu Draganu Čoviću; „Formirati vlast, prestati sa tenzijama„.

“Još jednom ću ohrabriti političare da izbjegnu problematizovanje i politiku ultimatuma i okrenu se kompromisima i međusobnoj saradnji u interesu građana. Nažalost, postoji tendencija da se tenzije podižu da uvijek razgovaramo o krizama. Ova zemlja može napredovati samo kroz saradnju i međusobno poštivanje prava svih”, naveo je Vigemark.

Visoki predstavnika OHR-a u Bosni i Hercegovini, gospodin Incko,  bečkom dnevniku “Kurir”, rekao je da nije realno da će Milorad Dodik ostvariti svoj, kako je rekao, separatistički cilj, ali da stalnim ponavljanjem svoje retorike stvara “zatrovanu” klimu.

Što bi naš narod rekao: „Jebo lud zbunjenoga„ Ne znajući ko je lud, a ko zbunjen, poznato je da smo svi mi građani, ove nam države, svakodnevno silovani, od strane, ovoga dvojca siledžija, guslara i orguljaša, uz pomoć i međunarodne zajednice.

Domaće siledžije, Dragan Čović i Milorad Dodik, kao čobani svoga stada, nacionalista srpsko-hrvatskog „čistokrvnog„ porijekla, uz pomoć ovakvih  mentora iz međunarodne zajednice, za dobre novce, ispijaju nam krv poput stjenica i uspavljuju nas retorikom koja je za male bebe pred spavanje.

Sramno je dolaziti i prolaziti kroz grad Mostar i pričati priče za malu djecu, a ostavljati grad kao crnu rupu na milost i nemilost za iživljavanjem nacionalističkih hordi i udruženog dušmanskog poduhvata, HDZ-ovih i SNSD–ovih, čimbenika uz potporu međunarodne zajednice.

Da li oni znaju, da u gradu Mostaru nema izbora za Gradsko vijeće već deset godina?

Državu nam Bosnu i Hercegovinu permanentno podrivaju i negiraju njene vrijednosti a u pozadini imaju kupleraje sa podanicima koji tobože u Skupštini RS-a ili u HNS-u donose neke odluke, dekleracije i kurvanske provokacije, sve uperene protiv države i njenoga puta ka EU i NATO savezu.

Tako guslar Dodik stalno negira pristup NATO-u kao odluka Skupštine RS-a, a Čović bi htio izmjene izbornog zakona i Ustava države, prema njegovim aršinima i željama kao zvanični deklerativni zaključak Skupštine HNS-a.

Da bruka i ironija života na ovim prostorima bude još veća, obojica siledžija negiraju odluke Haškoga suda, udruženi zločinački poduhvat kao i izvršeni genocid.

Milorad i Dragan, oličenje su ljudske gluposti, primjeri su bez obraza i postojanja bilo kakvog stida. Možda ih je ponajbolje definisao Frojd, sopstvenom konstatacijom;

„Prvi znak ljudske gluposti je potpuno odsustvo stida„.

Da li su i kome potrebni bezbrojni primjeri njihovog ludačkog ponašanja i odnosa u našoj svakodnevnici.

Znajući da su nekada bili pioniri sa crvenom maramom oko vrata, privrženi Titovi omladinci sa crvenim knjižicama, vaspitani i odgajani u takvom duhu da li lažno ili iskreno. Činjenice ukazuju da su poput onoga pijetla na dimnjacima zgrada promijenili svoj ćurak te se usmjerili i prepustili vjetrovima, koji su počeli duvati sa Ravne gore i Blajburškoga polja.

Tako je guslar Milorad, veliki i nebeski Srbin, ne daj Bože da je Bosanski Srbin, poprimio u svome mentalnom sklopu i psihopatske gene, svoga mentora i uzora, haškog psihijatra, dugo skrivanog doktora Dabića, odnosno Durmitorskog seljačića, Radovana Karadžića, koje je i školovao besplatno, bivši sistem i omogućio mu, da sa istom ili sličnom crvenom knjižicom postane i doktor medicine specijalista za svoje klijente sa dijagnozama, psihopatske naravi.

Za guslara iz Laktaša, Milorada, kriminalca i preprodavca cigareta „Ronhill„ i trgovca sa brojnim nekretninama i vilama od Banja Luke do Dedinja i preko Romanije do Trebinja i Istočnog Sarajeva, bio je put nezakonitog bogaćenja i stvaranja njegove siline i bezobraznog ponašanja.

Kakvo li licemjerstvo i glupost iskazana u njegovim svakodnevnim tiradama; „Da je Bosna i Hercegovina, kao multietična država, neodrživa i nemoguća„. Sramota ga je reći da je on Bosanski Srbin, jer takvi ne postoje i da ga vrijeđaju, ako mu pripisuju takav atribut.

Takva neljudska bitanga sjedi u čelnoj fotelji Predsjedništva države koju mrzi u svim svojim tiradama i porukama ne voli je te podriva i njene institucije vlasti.

Bez sopstvenog obraza, sa sramotom, bez totalnog odsustva stida, a može mu pocrveniti samo dupe od trajnoga sjedenja u fotelji koja mu ne pripada ili od krkancije svinjogojca i pića domaće bosanske prepečenice.

Intezivno je uljuljkan u krilima svojih agresorskih ideologa i mentora Karadžića i Mladića koji su za njega kada je iole imao mozga često i oslovljavao zločincima.

Danas on može tim istim zločincima i inim njihovim saradnicima dijeliti i brojna odlikovanja za dobro izvedeni „krvavi pir„ nad svojim komšijama Bošnjacima, kao i za genocidne radnje za stvaranjem njihove „dušmanske„ i genocidne tvorevine, Republike Srpske.

Uz dužno poštovanje i prisjećanja na Srebrenicu i izvršeni genocid, što je planetarnih razmjera i svjetskoga nivoa, moram priznati, da ni mi Mostarci sa našim „Uborkom„ kao mjestom stradanja nevinih naših preko stotinu komšija i susjeda, ne možemo zaboraviti i ne isticati sva ta njihova zla koja su nam priredili u periodu dvostruke agresije na grad Mostar sa istoka i sa zapada.

Današnji siledžija, silnik i veliki srpski bijednik, toliko se je osilio i poludio, valjda iz sjene i zaleđine svojih čuvara i istomišljenika Vučka iz Srbije i njihovih crkvenih vjerodostojnika, da komotno može lansirati lične bljuvotine najveće gluposti i mrziti sve što je bosansko i  hercegovačko.

Miloradov orguljaš iz zajedničkog orkestra drugi siledžija je tako „ugroženi„ čistokrvni Hrvat, veliki nacionalista i samozvani akademik, Dragan Čović, po prirodi mnogo lukaviji od svoga jarana i pajdaša jer uvijek ne izgovara ono što misli.

Istina je da još nije dobio hemeroide zahvaljujući i svojoj vjernoj pratilji Bojani, a Bogami i našem Željku Komšiću, koji mu je izmakao fotelju, u koju je želio trajno zasjesti.

Zato je postao izuzetno frustriran i nerovozan,  navukao je svoju svitu HDZ-ovaca, da misle njegovom ludačkom glavom ali mu je  još ostao „nedresiran ili neposlušnik„ načelnik opštine Rama/ Prozor, koji nije htio Željka Komšića proglasiti „personom non grate„ po uputama i željama doglavnika Dragana Čovića.

Siledžija i moćnik jedan od rijetkih koji je mogao izdejstvovati kod sudsko –tužilačkog, pravnoga sistema države Bosne i Hercegovine, nestanak dokumentacije sa dokazima za počinjeni kriminal ostati čist i nevin za mnoga znana nedjela.

Kao „zaslužni„ milioner mogao je on dobiti bitku za promjenu vodotoka u cilju ljepote i zaštite i svoje teško stečene i izgrađene hacijende u mostarskim Barama.

Može on godinama držati i grad „slučaja  Mostar u sospstvenim raljama HDZ-a da ne dozvoli i održavanje izbora za Gradsko vijeće jer je istinski i međunarodna zajednica i mnogi njeni predstavnici koji ga susreću po Mostaru  tapšući po ramenima kao tobožni brižnici rješenja problema i napretka države Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji kao i rješenja izbora u Mostaru.

Udružene siledžije, guslar i orguljaš, ludački Mićo i lucidni Draganče, sa redovnim pratiljama Bojanom i Željanom, osmislili su  zajedničko koaliciono drugovanje, radi uspješnijih rušilačkih aktivnosti u sopstvenoj državi nauštrb svojih rezervnih domovina Srbije i Hrvatske te radi očuvanja svojih „čistokrvnih gena„ veliko srpsko-hrvatskih sljedbenika i naraštaja.

Obojica  siledžija, bez stida i srama, haraju i divljaju našom društveno-političkom scenom kako to hoće i žele jer su druge domaće snage nemoćne i rasturene, nejedinstvene kako bi im stali na put a međunarodna zajednica to salonski posmatra i dijeli nam pridike i upustva za dječije bajke dok totalno ne potonemo u sopstvenoj močvari.

Međunarodnu zajednicu, njene pradstavnike u Bosni i Hercegovini sa udruženim našim siledžijama sada više uznemiravaju i legalna mišljenja i zahtjevi SDA i njihovog predsjednika gospodina Bakira Izetbegovića da se mijenja naziv Republike srpske i da se stane u kraj diskriminaciji i Bošnjaka i Hrvata u istoj. Zašto i ne?

Na kraju radije ću citirati izjavu moje dobre prijateljice i spisateljice sa FB stranice velikog borca za pravdu i istinu gospođe Elmedine Muftić;

„OHR i Inzko… ’91. ste nam uveli embargo na uvoz oružja, 2019. nećete nam uvesti embargo na mišljenje, na odbranu domovine. Da budemo ono sto jesmo, nećemo vas ni pitati…?

Nisu Bakir i SDA ostali usamljeni. Nego su se samo kukavice izdvojile na stranu, a sa njima i uz njega su svi oni koji su i ’92. bili na braniku R BiH. Kukavice nikad i nisu bile našega soja.
Volimo te Bosno naša.“/ završen citat /?.

Bravo Elmedina, sve patriote ove nam jedine domovine Bosne i Hercegovine isto misle i stoje na braniku njenih granica i vrijednosti.