Pijmo kafu „sikterušu„, za neravnopravne mostarske Srbe

Pijmo kafu „sikterušu„, za neravnopravne mostarske Srbe

Evo, ovih dana dok se razvija silna euforija, oko „mrtvih duša„ u likovima zločinaca i agresora na našu državu i njene stanovnike, trenutne Haške osuđenike, Ratka Mladića i Jadranka Prlića, sa njihovom šestorkom, dotle nam na našoj domaćoj političkoj sceni, neprimjetno prolaze i neki susreti i događaji, koje ne smijemo zanemariti.

Upravo je riječ i o našoj sudbini, koju nam, svaki na svoj način, upravo, zagorčavaju, ovdašnji sudionici i akteri, aktuelne političke scene, poput Nermina Nikšića i Milorada Dodika.

Dodik potvrdio: Nikšić i ja popili smo piće, ništa posebno, ali je izjavio: „Nikšić je dok je bio predsjednik Vlade FBiH bio dobar partner. Sjećam se ..?„

Ali, ne leži vraže, što bi govorili naši stari, ima nas, još uvijek živih i neposrednih sudionika i svjedoka, njihove prljave rabote, koja je ojadila, upravo nas radnike srpske nacionalnosti iz firme Aluminij, što ove „dušmane„ nikako ne zabrinjava.

Sve činjenice i dobro poznate kriminalne radnje, sa ovom firmom, Aluminij iz Mostara, godinama od Dejtona do današnjih dana, javnosti dobro znane, ali radi prisjećanja citiram dio kolumne, poznatog novinara Senada Pećanina:

„Posljednji čin najveće poslijeratne pljačke u BiH. Da savršen zločin postoji, to je jasno, baš kao što je jasno da takvog djela nema bez savršenog plana. Priča o Aluminiju, mostarskom kombinatu i mogućem temelju oporavka bosanskohercegovačke privrede, pokazuje šta savršen plan ne dovodi do savršenog zločina: bahatost i bezobrazluk realizatora. Da Mijo Brajković nije ratnom retorikom tumačio ustroj kompanije čija je struktura promijenjena puškom, da njemačke kompanije i danas ne isplaćuju nadoknade zatočenicima koncentracionih logora dok bi današnje vodstvo Aluminija najradije zaboravilo na Bošnjake koji su sa Heliodroma dovođeni na prinudni rad u kombinat, da je Edhem Bičakčić barem pokušao prikriti kako ne vidi ništa sporno u pomaganju otetog… dugo bi ostalo tajnom kako je hercegovački gigant sa skromnom šibenskom investicijom napravio čudo. Dugo, ali ne i zauvijek: pa tu su stranci, Ured visokog predstavnika prije svih, čijim je službenicima u opisu posla zaustavljanje klepto-nacionalista! E, to je lekcija za naivne, u kojoj se dešava još jedan dramski obrt…“?/ završen citat DANI, 21 sept. 2011. god. /

Dakle, opljačkana je državna imovina Aluminija, od strane HDZ-a i njihovih bojovnika i kriminalaca, na čelu sa Mijom Brajkovićem i njegovim saradnicima, to je veoma dobro poznato, ali su radnici srpske nacionalnosti, njih preko 1000, upravo ostali bez i jedne dionice, kao obeštećenjem za njihov minuli rad u firmi. Dok su, svi ostali, Hrvati i Bošnjaci, nagrađeni i obeštećeni, dotle su samo Srbi dobili „duplo golo„ po terminologiji iz igre domina.

Upravo je to nedjelo i doprinos, bivšeg premijera Vlade Federacije, borca „za čovjeka i državu„ i čelnika SDP-a, Nermina Nikšića.

Sve ono, što je uradila ili nije ništa uradila, plejada premijera u Vladama Federacije, od Edhema Bičakčića, Nedžada Brankovića, rah. Hadžipašića i drugih, do Fadila Novalića, svojim nerazumnim činom i djelovanjem, zloćudno je to uradio Nermin Nikšić. Zna se, da je on i njegov ministar Trhulj, dodjelili su Miji Brajkoviću, finansijski dio kapitala od 44%, namjenjen obeštećenju svih radnika, a isti je dodjeljen samo Hrvatima i Bošnjacima. Ovim su činom, Srbi apsolutno eleminisani i kao dioničari, sa svojim radničkim pravima daljeg učešća u upravljačkoj strukturi firme Aluminij, a direktno su ostali bez bilo kakvog obeštećenja, što ih svakako pripada.

Svakako je ovo, veliko nedjelo i doprinos premijera Nermina Nikšića, tako da se njegovi susreti i ispijanje kafe, ili bilo kakvi razgovori sa drugim razbijačem države i stvorenjem, koje anatemiše, sve ove tzv. „rezervne„ Srbe, po njegovim istupima, koji se nisu na vrijeme priklonili njegovoj agresorskoj i genocidnoj ideologiji, po uputama i dejstvima, psihijatra Radovana i krvnika, Ratka Mladića.

Evidentan je, odbojni i neprihvatljivi stav,  guslara iz Laktaša, kada su generalno problemi i pitanja statusa Srba, u Mostaru i dijelovima Hercegovine, za čiju se konstitutivnost, kakve li ironije i neviđenog cinizma, upravo zalaže SDP i njegov čelnik, putem, nekih svojih predstavnika u Kantonalnom parlamentu.

Inače, sve dobro znane „srpske ikebane„ u redovima SDP-a, od Lazovića, Pudara, Šućura, Pejanovića i inih, koje nikada nisu reagovali, te kod svojih šefova, ranije narcisoidnog Zlatka, do ovoga Nermina, nisu ni postavljala pitanja, statusa Srba, ugroženih i odstranjenih iz firme Aluminij, upravo, potezima i djelovanjem, njihovog premijera i lažnog borca, „za čovjeka i državu„. Da li im je, bilo jasno da se mutnoetnička koncepcija u SDP-u i Federaciji, latentno podržava, bez ravnopravnog položaja Srba, ma u kojim institucima to bilo ili prostorima, zajedničke nam države.

Zar im nije jasno, da ni guslar iz Laktaša, velikosrpski nacionalista i sumanuti predstavnik, tamo nekih Srba, ali ne i Bosanskih Srba, u lažnjom i lukavom ozračju, svojih neposrednih odnosa sa orguljašem iz mostarskih Bara, Draganom Čovićem, kao eto i sa Nerminom Nikšićem, može ispijati te kafe, kako ih naši stari nazivaju „sikteruše„ ali pozitivnog pomaka, u statusu i ravnopravnom odnosu, ovih hercegovačkih i mostarskih Srba, nema na vidiku.

Daj Bože, kako bi to govorili istinski vjernici, ili zahvaljujući bistrini naših ljudi, da se do oktobra 2018. godine, svi dozovemo potrebnoj pameti, da promjenimo svoje moždane čipove, kako bi se i konačno oslobodili nepoželjnih stvorova, kao što su i guslar iz Laktaša, gangaš i orguljaš iz Mostarskih Bara i ovaj, blijedo crvenkasti „borac za čovjeka„ i mutnoetničku zajednicu, sa svojim „ikebanama„???

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija