POVRATAK NA MJESTO ZLOČINA

Povezani članci

• U susret Osmom martu
• Haški sud nije uspio, ali će ostati nešto pozitivno
• Analiza Istinomjera: BiH na sigurnom putu ka začelju međunarodnih statistika
• Ko to poziva na gašenje Veleža?
• Obilježavanje Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a
• Epidemiolog Erdin Alajbegović: Samo disciplinom i odgovornošću se možemo suprotstaviti virusu

Evo ih, odmah poslije Srebrenice, agresorski recidivi, negatori genocida i rasturači Bosne i Hercegovine, krenuli su putem za Mostar.

Šta li to oni trebaju da traže u ovom gradu „slučaja„, kojega su svojim nacionalističkim i osvajačkim ideologijama, devastirali i uništili, a njegovim građanima, ne daju smiraja.

Kakva li je razlika među njima, pitanje je za bolje poznavaoce njihovog lika i nedjela? Činjenice govore, da su „jarani“ iz agresorskih sfera, sa genima Vožda i Poglavnika, sa brojnim zajedničkim manama i sa velikom boljkom, zvanom OHOLOST.

Svakako je riječ o Draganu Čoviću, velikohrvatskom i drugom Miloradu Dodiku, velikosrpskom nacionalisti. Njihov nacionalizam, kao i prisutna oholost, svakako je i najgora vrsta duhovnog oboljenja, u ovom agresorskom i postdejtonskom periodu.

Druga im je karakteristika, da su zajednički orkestralni sastav, orguljaško – guslarske svirke, Milorad kao guslar iz Laktaša i Dragan kao orguljaš iz mostarskih Bara. Da ne bi smetali, komšijama i susjedima, sa „junačkim„ pjesmama i muzikom na raštimovanim instrumentima, obezbjedili su svoje, znojem stečene „hacijende„, na Dedinju i Barama, sa državnom policijom i domaćim psima- ovčarima, da ih čuvaju za svaki slučaj.

U svojoj oholosti, ova dvojica „jarana„ prelaze i sve granice i mjere, smatrajući se i Bogom datim, „čistokrvnim„ i ekskluzivnim predstavnicima svoga roda, vrijednijim nemjerljivo više od svih drugih, koji ih vrijednuju i podržavaju.

Umjesto svoje poniznosti, kako ne bi svoj lični ego stavljali na uzvišeni pijedestal savršenstva, stavili se u službu i dobra i Boga i svoga naroda, u svojoj državi, ako je i priznaju, oni postaju najobičnije ulizice, upravo, kako ih je i naš veliki pisac Meša Selimović, definisao u romanu „Tvrđava„.

Karakteristika im je, da su obojica „lažni jarani„, koji se tapšu po ramenima i tepaju, jedan drugome „hajde sokole„, veličajući svoje genocidne tvorevine, Republiku Srpsku i fantomsku Herceg Bosnu. Posjeduju iskonsku čežnju, da zauzmu mjesto Boga, uz pomoć Vladike Grigorija i Sv. Oca Pape, kako bi postali predsjednici ovih  „paratvorevina„ ili budućih državica, u rastočenoj nam domovini Bosni i Hercegovini.

Poštovani građani i narodi, da li smo mi istinski svjesni, ko nas to predstavlja u vlasti, ovako oholi čimbenici? Kao pojedinci, koji su „ugroženi„, pa ih trebamo stalno da tetošimo i ugađamo im, te im se trebamo i moramo diviti i hvaliti ih.

Da li su nam potrebni, poput hobotnice sa otrovnim pipcima, od Laktaša, preko „Teherana„ i do grada „slučaja„ Mostara, da nam kroje sudbinu sa međusobnom lažnom i smišljenom podrškom, u kreiranju Ustavnih promjena, prijedlozima izbornog zakona ili iznalaženju statusa, ovoga grada „slučaja„.

Sačuvaj nas Bože i Sv. Trojica i Oče Papa, njihovog susreta i dolaska u Mostar, jer smo već osluhnuli njihove razgovore i dogovore, nedavno u Banja Luci. To su grobari i glodari, našeg državnog sistema i ustrojstva, agitatori srbočetničkih i ustaških recidiva i nakana, te od njihovih susreta i dogovora, ništa dobro ne očekivati. U svakom slučaju, treba ih proglasiti za nepoželjne osobe, u ovim gradovima i okoline, Sarajeva i Mostara, jer nam njihova ideologija, niti recidivi, nisu niti poželjni, niti potrebni.

Hobotnički pipci „dodikovaca„ već poodavno su doprli do Mostara i njegovih Srba, upravo i zahvaljujući podršci crkvenih vjerodostojnika, koji su i sami ortodoksni „dodikovci„. Uz, dobru saradnju svoga mentora iz Laktaša i njegovog „jarana„ iz mostarskih Bara, smišljaju i planiraju zajedničke aktivnosti u gradu Mostaru, ali na štetu i svojih komšija Bošnjaka.

Dakle, nažalost, u velikoj su zabludi ovi „dodikovci„ jer ih je njihov guslar iz Banja Luke, naveo na veoma perfidne i lukave nakane, njihovih dokazanih neistomišljenika, niko ih niti bilo šta pita, o ravnopravnosti njihovoj u ovome gradu ni govora, upitna im je i konstitutivnost, a radna mjesta za njihove sunarodnjake može biti samo misaona imenica. Očito je, da im je guslar u svome školovanju, malo izučavao istoriju iz prošlih ratnih dešavanja u ovome gradu i sa ovih prostora, kako bi svi zajednički spoznali sve nakane i principe te njihove „latinske„ lukave politike i saradnje.

Uostalom i njegova fašistoidna ideologija i politika, koju primjenjuje u svojoj genocidnoj tvorevini, neka do daljnjeg ostane u granicama te genocidne enklave, a nama normalnim Srbima u Federaciji i Mostaru, neka prepusti svu brigu i dobre međukomšijske odnose.

Neka, zajednički, sa svojim ideološkim istomišljenicima ZA DOM SPREMNI, budu uvijek na istim talasima, do nekog njihovog sudnjeg dana.