Praljak popio otrov: ‘Kamo sreće da je to uradio ’93’

Izdvajamo

• Žrtve Praljkovih zločina tako su pale u drugi plan. Međutim potez Slobodana Praljka pokazao je da postoje stvari oko kojih postoji konsenzus između Bošnjaka i Hrvata barem u Mostaru. Slobodanu Praljku svi žele dug život i brz oporavak.

Povezani članci

• KOLEKTIVNA PSIHODRAMA
• Amir Hrnjičević: Oda prokletosti
• BOSNI i HERCEGOVINI
• Odlazi nam raja
• Šatorašima čitao 15 sati bez rezultata
• Tomislav Marković: Put do pomirenja, nestvaran i jedini moguć

foto: The Sun

Ponovo donosimo tekst Predraga Blagovčanina povodom godišnjice izricanja presude za UZP Haškoj šestorci 

“Slobodan Praljak nije ratni zločinac s prijezirom odbacujem vašu presudu”

Nakon ovih riječi književnik, režiser i potvrđeni ratni zločinac Slobodan Praljak je popio bočicu sa otrovom. Očigledno isplaniran, dramski komad za one željne nacionalnog populizma u režiji Slobodana Praljka naravno za cilj ima skrenuti fokus sa drugostepene presude kojom je taj isti režiser zajedno sa Jadrankom Prlićem i ostatkom čelnika hrvatske zajednice Herceg Bosne osuđen za udruženi zločinački poduhvat i etničko čišćenja dijelova BiH.

Logorašima Heliodroma, Dretelja, Gabele, stanovnicima istočnog dijela Mostara, hiljadama žrtvama upravo Praljka i ostatka “hrvatskih uznika” teatarski performans nažalost ukrao je dio satisfakcije koja je potvrđena drugostepenom presudom Haškog tribunala.

A za šta je kriv ispijač otrova, a na osnovu performansa prikazanog na daskama Haškog tribunala i najvjerovatnije dobitnik posthumnog priznanja „hrvatski mučenik“?

General Slobodan Praljak udruženom zločinačkom poduhvatu doprinio je kao posrednik između Hrvatske i HRHB jer je imao efektivnu kontrolu nad svim jedinicama HVO-a kao zapovjednik glavnog stožera. Praljak je dakle znao za zločine ali ništa nije poduzeo kako bi ih spriječio smatrajući valjda kako cilj opravdava sredstvo.

A kako to u praksi izgleda krivica Praljka, možda najbolje pokazuju snimci iz Stupnog Dola, Ahmića i dokumentovane ispovjesti Enise Ahmić kojoj je u “48 sati pepela i dima” ubijeno i masakrirano 48 članova porodice od kojih je najmlađa žrtva imala tri mjeseca. Dakle, Praljak je kriv  zbog aktivnog doprinosa u režiji  Ahmića, Gabele, Dretelja.

I mi svog Goeringa za trku imamo. Teatralno ispijanje otrova u konačnici predstavlja paralelu sa jednim od kreatora holokausta Hermannom Goeringom. Naravno, Praljak i Goering  mogu se porediti jedino i isključivo po zločinima za koje su i jedan i drugi osuđeni.

Velika je razlika između Goeringa i Praljka. Za razliku od Slobodana Praljka njemački ratni zločinac svoje samoubistvo nije ostavio kao zaostavštinu vlastitom narodu. Taj isti Goering svoje zločine  i zasluženu kaznu nije podijelio sa  njemačkim narodom gutajući cijanid pred Tribunalom u Nirnbergu.

Praljak je tim potezom stavio tačku na rad Haškog tribunala ali bez obzira na medijski spektakl, presuda ljudima osuđenim za ratne zločine je potvrđena. Haška šestorka osuđena je na ukupno 111 godina. Naravno izrečenim presudama za udruženi zločinački poduhvat nije osuđen hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, osuđeni su pojedinci sa imenom i prezimenom.

Međutim, kukavički čin Slobodana Praljka, tu suicidalnu egzibiciju zvanična hrvatska politika u Bosni i Hercegovini kao i pojedinci u Hrvatskoj nesumnjivo će iskoristi za glorificiranje samog ratnog zločinca kao i politike koja je danas u drugostepenom postupku osuđena i poslana na smetljište istorije, a koja hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini definitivno nije ništa dobro donijela.

I sve dok zvanična hrvatska politika  potez Slobodana Praljka naziva moralnim činom hrvatskog domoljuba, mit o Herceg Bosni, imaginarnom entitetu u kojem je Slobodan Praljak mučenik hrvatskog naroda, a Jadranko Prlić na pravdi boga osuđen samo zato što je Hrvat, neće biti raspršen.

Ilustracija: Šukrija Meholjić