Pravda za zločin u Grabovici nije zadovoljena: VOJNI I POLITIČKI VRH IZ SARAJEVA MORA ODGOVARATI!!!

Povezani članci

• Republika Ustaška
• Anti Jelaviću potvrđena optužnica za ratno profiterstvo
• Viktor Ivančić: Kosti bande
• Euro Tesla
• 80 DULUMA NA ČULAMA Poduzeću iz Prozora izdane nelegalne dozvole za solare, čik pogodi tko ih je potpisao
• Glasanje za gradonačelnika Mostara je moralo biti tajno, da li će OHR reagovati?

Foto: Dona Cleveland

Pravda za zločin počinjen u Grabovici neće biti zadovoljena dok za taj masakr ne budu odgovarali oni koji su ga i naredili. Čim prije dođe do otkrivanja potpune istine to će se bar donekle oprati užasna krvava mrlja s imena Armije BiH. Bude li se i dalje šutilo i prikrivalo, odnosno ne kazne li se nalogodavci ovog zločina, krv nedužnog četverogodišnjeg dijeteta iz Grabovice opominjat će i upozoravati da zločinu nije presuđeno.

Piše: Nermin Bise

Među najteže ratne zločine počinjene na područjima koje je u ratu kontrolisala Armija BiH spadaju brutalna i monstruozna ubistva 33 civila hrvatske nacionalnosti u selu Grabovica na sjeveru Hercegovine, koje se nalazi između Mostara i Jablanice. Četverogodišnje dijete Mladenka Zadro najmlađa je žrtva ovog svirepog masakra kojeg su počinili vojnici iz sastava Prvog korpusa Armije BiH. Mladenkina majka Ljubica koja je tada imala 37 godina također je likvidirana.

Pet pripadnika sarajevskog Prvog korpusa Armije BiH osuđeni su na zatvorske kazne u rasponu od devet do trinaest godina zbog sudjelovanja u ovom zločinu: Nihad Vlahovljak, Sead Karagić, Haris Rajkić, Mustafa Hota i Enes Šakrak.

Šta zna Bakir Alispahić?

Međutim, presudom njima petorici pravda je samo djelomično zadovoljena, budući da ni dvadeset godina od stravičnog zločina još nije utvrđeno ko je imao odgovornost po osnovu komandovanja i ko je izdao naređenje da se izvrši zločin. Nekadašnji komandant Generalštaba Armije BiH general Sefer Halilović pred Haškim sudom proglašen je nevinim za ovaj zločin. Upravo je on po svom oslobađanju iz pritvora u Hagu izjavio kako je vojni i politički vrh u Sarajevu odgovoran za ovaj zločin.

Alija Izetbegović, Rasim Delić i Bakir Alispahić su prema tvrdnjama Sefera Halilovića krivi za zločine koje su pripadnici Armije BiH počinili u septembru 1993.godine u Grabovici.

”Plan o masakru u Grabovici morao je biti osmišljen u glavama ili Izetbegovića ili Alispahića, a Delić je naknadno uveden”, rekao je Sefer Halilović u intervjuu haškom tužilaštvu datom 2001.godine. Neki od osuđenih izvršilaca zločina u Grabovici su bili i svjedoci tokom suđenja generalu Seferu Haliloviću u Hagu. Oni su tada posvjedočili da je postojalo naređenje iz samog vrha u Sarajevu da se likvidiraju hrvatski civili u Grabovici, ali nikada nisu spomenuli poimenično o čijem se naređenju radi, odnosno ko je naredio izvršenje pokolja.

Naređenje i izvršioci došli iz Sarajeva

Zločin u Grabovici desio se u zoni odgovornosti IV Korpusa Armije BiH, ali nijedan vojnik Armije BiH iz tog korpusa nije sudjelovao u tom zločinu. To dakako nimalo ne umanjuje brutalnost i svirepost počinjenog zločina, niti skida odgovornost i sramotnu mrlju s imena Armije BiH koja je odgovorna za zločin u Grabovici, ali je važno naglasiti kako je ideja, namjera s ciljem likvidiranja hrvatskih civila nastala u Sarajevu, realizovana na terenu u Hercegovini, s izvršiocima iz sarajevskog korpusa Armije BiH.

Vrijedi se prisjetiti da su početkom jeseni 1993.godine uoči masakra u Grabovici, jedinice 9.brigade, 10.brigade i 2.nezavisnog bataljona, sve podređene Prvom korpusu Armije BiH poslane iz Sarajeva u sektor Jablanice, s ciljem izvođenja borbene operacije u Hercegovini kako bi se istočni dio grada Mostara oslobodio opsade HVO-a i Hrvatske vojske.  Međutim, nikakva vojna operacija nije urađena, niti je uspjela bilo kakva vojna akcija s ciljem deblokade Mostara. Jedino što jeste urađeno bio je taj monstruozni zločin nad civilima u Grabovici.

Po izvršenju pokolja u Grabovici, general Vehbija Karić izdao je naredbu Zulfikaru Ališpagi – Zuki da se blokira cijelo područje Grabovice kako se ne bi saznalo za učinjeno zlodjelo, na način da se postave punktovi ispred i iza Grabovice, da se ne može saznati ništa o masakru, ni policija, ni UNPROFOR, ni mediji, tako da nitko nije mogao ući u Grabovicu. Zločin se pokušalo sakriti bacanjem leševa u Neretvu, tako da je hrvatskoj strani pri jednoj razmjeni predano samo 11 tijela.

Ni danas, 20 godina od izvršenog zločina, nisu pronađena tijela svih žrtava masakra u Grabovici.

Sramota na imenu Armije BiH ostaje

Na ovaj se zločin mora podsjećati i konačno se mora neko i obavezati kako bi se rasvjetlila politička i komandna odgovornost za zločin u Grabovici. Neki od tadašnjih glavnih protagonista politike iz Sarajeva su još uvijek živi, dok je neke smrt pretekla i tako spriječila da odgovaraju za ovaj zločin.

Pravda za zločin počinjen u Grabovici neće biti zadovoljena dok za taj masakr ne budu odgovarali oni koji su ga i naredili. Čim prije dođe do otkrivanja potpune istine to će se bar donekle oprati užasna krvava mrlja s imena Armije BiH. Bude li se i dalje šutilo i prikrivalo, odnosno ne kazne li se nalogodavci ovog zločina, krv nedužnog četverogodišnjeg dijeteta iz Grabovice opominjat će i upozoravati da zločinu nije presuđeno.