Prijatna i nezaboravna prisjećanja

Povezani članci

• Sutra počinje 14. Međunarodni festival komedije “Mostarska liska”
• U DRŽAVI APSURDA I DRŽAVNI REVIZORI RASIPAJU JAVNI NOVAC: Za Vrankića limuzina od 90.000 KM!
• SERGIO ŠOTRIĆ: OTVORENO PISMO AUSTRIJSKOM PRIJATELJU – AMBASADORU EU U BOSNI I HERCEGOVINI – JOHANN-u SATTLER-u
• Alhemija sa biodizelom
• Nakon puštanja Kordića na slobodu, u Mostaru postavljen transparent „Zločinac, ne heroj – 116“
• Goran Marković: Prvi maj, nove okolnosti, nove mogućnosti

Ogledalce, sa licem i naličjem, u našoj svakodnevnici, Bosanskohercegovačkoj, u kojoj se čovjek, dolaskom u pozne godine, okrene i osvrne, radi svojih prisjećanja, na lijepe godine svoga života i djelovanja, u svim proteklim godinama, do današnjih, veoma ružnih dana. Priča je to veoma duga i sadržajna o  kojoj se može podosta reći i napisati, kako bi i za mlađe generacije, sopstvenoga roda, bila interesantna i u mnogo čemu poučna.

Kako je lijepo bilo, kao građanin i stanovnik, živjeti , raditi i stvarati, u predivnoj državi, a zvala se Jugoslavija. Roditi se u njenom srcu i Bosanskome biću, kao rođeni Sarajlija, te nastaviti raditi, kao diplomirani inžinjer elektrotehnike, Beogradskog Univerziteta.

Graditi velike industrijske objekte, širom Juge, kao što su; Aluminij u Mostaru, Rudnik i Termoelektrana u Gacku, Elektroliza i Zlatara u Rudarsko topioničarskom bazenu u Boru, Metalurški kombinat sa visokim pećima, čeličanom i valjaonicom u Smederevu. Svakako je to jedinstvena i izuzetna prilika i pogodnost za svakog inžinjera, da u svome radnom i aktivnom vijeku, bude neposredni graditelj, ovakvih  objekata. Vrijedno svake pažnje i poštovanja, za sve generacije, koje istinski, budu imale takve mogućnosti ličnog angažovanja, u struci i prilici, u ovim ili sličnim domenima, privredne djelatnosti.

Međutim, trebalo se roditi, školovati se i usavršavati, uz primjenu svih svojih saznanja i intelektualnih sposobnosti, u državi, kakva je bila naša Juga, uz sve društvene mogućnosti, prirodna bogatstva u resursima, te ličnom odabranom radnom putu, sa stečenim radnim navikama i intelektualnom potencijalu.

Svakako je bitno u startu naglasiti, da je pozadina i podloga, cjelovite lične uspješnosti, ne samo u domaćim, već i svjetskim razmjerama, putujući u  veliki Sovjetski Savez, Francusku, Njemačku, Italiju  i druge Evropske zemlje, sa tadašnjim pasošem, velike i cijenjene Jugoslavije i njenog lidera, Josipa Broza Tita, kao i pod znakom, moćnog i velikog, našeg privrednog giganta „Energoinvest „-a iz Sarajeva.

Doći u Moskvu ili Pariz ili Berlin ili Rim ili u mnoge druge svjetske destinacije i firme, uz poznavanje i ovih  jezika, a imati u pozadini logo „Energoinvest„-a i Jugoslovenski pasoš, dovoljna je bila garancija uspješnosti putovanja, radnih dogovora i tehničkog usavršavanja, upravo, u proizvodnji; aluminija, proizvoda crne ili obojene metalurgije, proizvodnji električne energije, sa izborom adekvatne tehničke opreme i postrojenja, uz neposrednu i tehničku pomoć isporučioca, bilo opreme ili projektnih rješenja.

Zašto ne priznati, da smo bili „mala„ ili druga Švicarska, po ljepotama svakog našeg krajolika, po bogatstvu prirodnih resursa, po šumama i rijekama, po vrijednim i pametnim, brojnim kadrovima, sa gigantom, zvanim „Energoinvest„, koji je imao lični univerzalni i brojni projektantski kadar stručnjaka i projektnih biroa, sa brojnom infrastrukturom i mnogim proizvodnim kapacitetima, u oblasti energetike i industrijske proizvodnje.

Njegov tvorac, veliki vizionar i strateg, ne samo sopstvenog stasanja i podizanja, već i vizionar izgradnje i mnogih industrijskih kapaciteta, nadaleko poznati i čuveni, gospodin Emerik Blum, bio je dovoljna garancija, u svim  potrebnim komunikacijama i otvaranju vrata, širom  svijeta, nužnih susreta, razgovora i dogovora, u cilju izgradnje konkretnih industrijskih objekata i angažovanju stručnih kadrova.

Tako su nam projektna rješenja, sa  opremom iz „Energoinvesta“, uz inostranu isporuku i tehničku pomoć, iz Pechiney-a u Francuskoj, kada je u pitanju aluminijski kompleks u Mostaru, ili iz Rusije, kod  izgradnje Rudnika i termoelktrane u Gacku i niza drugih objekata, u zemlji, bili od suštinskog značaja..

Nužno je napomenuti, da je brojna elektro-energetska oprema, sa cjelovitim trafo stanicama, dalekovodnim sistemima i dr. uz projektnu dokumentaciju iz „Energoinvesta“, njihovog stručnog nadzora i brojnih  stručnih kadrova u izvođenju radova, širom  zemalja Evrope, Azije ili Afrike, djela domaćeg „Energoinvestovog „ potencijala.

Dakle, bili su to genijalni ljudi, velike i veoma privlačne države Jugoslavije sa drugom Titom, vizionari i stvaraoci, sa genijalnim Emerikom Blumom, njegovim „Energoinvest„-om i sopstvenim stručnim kadrom, za ponos i poštovanje, uz neposredna prijatna prisjećanja.

Svakako, mnogi dobri ljudi, genijalci svoga doba, vizionari i stratezi, sa brojnim stručnim kadrovima, dali su svoj neizmjerni doprinos u izgradnji velikih industrijskih objekata, poput aluminijskog kompleksa, Termoelektrane Gacko i mnogih drugih, te ih ne smijemo zaboravljati, a lično sam imao čast, pripadati ovim elitnim kadrovima.

Rođeni Mostarac, naša dika i ponos, u tadašnjoj  izvršnoj vlasti države,  kao premijer Vlade naše bivše Jugoslavije, naš Džemal Bijedić, osim što je bio značajna  politička i izvršna figura u tadašnjoj vlasti, on je zdušno i konkretno podržao  ideje i viziju umnog Emerika Bluma, kako bi se odobrilo i pristupilo izgradnji ovih objekata. Mostarci to veoma cijene i s razlogom poštuju nezaboravni lik i djelo našeg sugrađanina, rahmetli Džemala Bijedića, čovjeka od vizije i djela.

Svakako da ideja stvaranja velikog aluminijskoga kompleksa na ovim prostorima u Mostaru ne bi bila ostvariva, bez pomoći tadašnje vlasti u zemlji i bez političkog i ljudskog udjela Džemala Bijedića, koji je u ta vremena obnašao,  veoma odgovornu političku i izvršnu funkciju, premijera Vlade moćne i velike Juge.

Naš drugi Mostarac, koji je isto tako značajan i voljen, kao prava “mostarska raja“, učestvovao je u neposrednoj realizaciji izgradnje kombinata na terenu Baćevića, u Mostaru. To je naš, pokojni Josip-Jole Musa, kao dugogodišnji generalni direktor ovoga Kombinata.

Bio i veliki  čovjek ili kako bi to naši stari govorili “ljudina“. On je,  kao prvi   čovjek ovoga Kombinata,  ostavio iza sebe veliko djelo, na  ponos i dobrobit svih radnika i njihovih porodica,  kao i građana ovoga napaćenog grada Mostara. O njegovim ljudskim vrlinama, organizacionim sposobnostima i prisnim i poznatim odnosima sa našom “mostarskom rajom“ suvišno je govoriti i pisati, jer je njegova ljudska gromada,  dobrota u srcu i duši došla posebno do izražaja u teškim zloćudnim, agresorskim vremenima na naš grad, na naš Kombinat i na naše građane, posebno na naše komšije Bošnjake, zbog čega je i on bio meta svojih “sunarodnjaka“ koji su ga u njegovom vlastitom domu nastojali upucati.

Kao njegov bliski komšija iz naselja, zvanog DUM-a,  u ta vremena, usuđujem se meritorno kazati naš se Jole pokazao kao čestiti i pravi susjed prema Božijem kazivanju. Bio je normalan,  mostarski Hrvat, ali i bosanskohercegovački patriota, bez predrasuda, bez “čistokrvnih“ nacionalističkih poriva,  kojima su bili skloni drugi,  koji su se pokazali svojim nedjelima od onog 9. maja 1993. godine.

Ljudi,  poput Jole Muse, stvarali su i izgradili Aluminijski kombinat, za sve građane i narode ovog podneblja, u smislu da mogu ravnopravno i znalački raditi,  proizvoditi ali i zapošljavati nove kadrove, svih zanimanja i profila,  potrebnih za uspješno vođenje tehnološkog procesa, bez obzira na nacionalnu pripadnost.

Radi mojih čitalaca napominjem da je Kombinat izgrađen na zemlji srpskih građana, iz Baćevića i njihove djedovine, ali u post dejtonskom periodu,  niti jedan njihov potomak Srbin nije mogao kročiti u ovu firmu,  baš zbog svoje nacionalne pripadnosti.

No, za razliku od nama znanih i nezaboravnih ljudskih veličina, poznatih po uspješnim djelima u ukupnom privrednom i društvenom razvoju,  pojavit će se krajem 20. vijeka,  idejno zloćudni scenarij i memorandumi,  sa agresorskim nakanama,  koji su imali svoga Vožda i svoga Poglavnika, što je značilo za ove prostore, ovaj grad i za ovu Zemlju da,  upravo, zli dolaze. Sa agresorskim nakanama i njihovom realizacijom uzurpirali su naša i državna materijalna dobra, ostvarujući zacrtane strateške ciljeve, među kojima se našao i Aluminij. Svojim tajnim radnjama i postupcima, bez uticaja i uvida javnosti, a posebno državnih institucija i njihovih nadležnih organa, prema zakonima Herceg-Bosne, vrše totalnu uzurpaciju, prisvajanje i svojatanje ovog Kombinata, uz eliminaciju i ignorisanje svih radnika, pogotovo Bošnjaka i Srba, do nepodobnih Hrvata..

Dakle, ovi novi su bili ti koji su, u svojim nacionalističkim odorama, sa velikohrvatskim prohtjevima,  igrali za ideju Poglavnika Franje Tuđmana, koji se nije libio da javno u Mostaru kaže da je ovaj Kombinat, zaista, bio strateški cilj Hrvatske, tj. “njegove lijepe“ fašizoidne tvorevine,  koja se u onom drugom Svjetskom ratu zvala NDH.

Nažalost, taj ešalon, izuzetno brojan, činili su komunistički kadrovi, iz pritajene prizemne nacionalističke „komunjarske„ mafije, od kojih su neki bili sa mnom u istoj partijskoj organizaciji Aluminija,  busali se u prsa pa su ispod košulja i danas od tog busanja crveni,  jer su busanjem dokazivali svoju komunističku pripadnost,  u suštini su bili prikriveni velikohrvatski nacionalisti. Jedan od njih je dogurao i do generala. No, svi su oni,  poput pacova i krtica, bivši sistem iznutra rovarili i rasturali radi stvaranja svoje nacionalističke  “lijepe domovine“ ili velike banovine  NDH.

Sve su to akteri i likovi, sa druge strane ogledala, koje nas upućuje i govori o njima. U post agresorskom periodu, nažalost, priključilu su im se, kao karike velikog kriminalnog  aluminijskog lanca, domaći vlastodršci, uglavnom, u domaćoj vlasti Federacije; od redom svih premijera Vlade Federacije i njihovih ministara, od Edhema Bičakčića, Nedžada Brankovića, rah. Hadžipašića, preko Nermina Nikšića do, današnjeg aktuelnog, Fadila Novalića.

Veoma su lukavo, tajnovito i sa krajnjim cinizmom, rasturili državnu imovinu u firmi Aluminij, a radnike Bošnjake i Srbe, su na diskriminatorski način, odstranili iz firme, uz transparentni grafit, od „zaslužnih„ bojovnika i hdz-ovaca, kao uzurpatora i osvajača, ispisali su ,“Bošnjacima, Srbima i psima„ ulaz u firmu je zabranjen, što se istinski i ostvarivalo, sve do  mjeseca Novembra 2013 godine, kada je prva noga, zvaničnog državnog službenika, kročila u ovu firmu.

Svakako su „ulizicama„ iz redova Bošnjaka, u vlsti, obilatno pomagali, „bojovnici„ iz HDZ- a sa Draganom Čovićem, „čistokrvnim„ Hrvatom!

Aktuelni premijer Vlade, gospodin Fadil Novalić, sa svojim ministrima, je i konačno sva upravljačka prava, prepustio ,agresorima i pljačkašima, iz HDZ-a, po sistemu dogovora koalicionih partnera, sa SDA, po sistemu „ko je šta jamio, jamio je„ ili po međusobnoj stranačkoj raspodjeli javnih i državnih dobara, u cijeloj Federaciji.

Upravo, poseban osvrt u uvodu, na velikog našeg giganta „Energoinvest“-a u Sarajevu, je sa namjernom ilustracijom zločinačkog ustroja vlasti i njihovog poduhvata, u konačnom uništavanju i ove firme i svega dobrog, što smo godinama stvarali i svijetu prezentirali.

Tako se, ovih dana, ova Vlada Federacije, sa Fadilom Novalićem i njegovim ministrima, konačno, uzurpirala i uselila u prostorije, ovoga zdanja, iz vremena Emerika Bluma.

Kako saznajemo iz medija, ovom prilikom se naš premijer, pokazao „velikodušnim„ izvršiocem HDZ-a, pa je u cilju zadovoljenja sujete i ministarki finansija, gospođi Jelki Miličević, svoju namjenjenu i opremljenu kancelariju, prepustio na korištenje. Da nije žalosno, svakako je smiješno i tragikomično, u našoj svakodnevnoj zbilji, poimanja vlasti i rasturanja, naših zajedničkih vrijednosti, stvaranih godinama.