Promocija knjiga Marsele Šunjić: “Good night city” i “Greetings from the moon”

Povezani članci

• ELEMENTI SIGURNOG UMIRANJA URBANOG
• Mostar: Borba za grad
• Postjugoslovenski prokletnik
• Priča o dobrim mostarskim ljudima (14): Zijo Žuljević
• JUŽNA ESPLANADA
• Marianne

Vesna i Zdravko Šunjić i Izdavačka kuća Dobra knjiga Vas pozivaju na predstavljanje knjiga rano preminule autorice Marsele Šunjić koje će se održati u Narodnom pozorištu Mostar, u utorak, 5. marta/ožujka 2019. godine sa početkom u 18 sati.

Promotori:
– Bogić Bogičević
– Hadžem Hajdarević
– Elbisa Ustamujić
– Dragan Marjanović
– Goran Karanović

U muzičkom dijelu programa učestvuju:
– Hanka Paldum,
– Mustafa Šantić,
– solisti opere Narodnog pozorišta u Sarajevu Melisa Hajrulahović Tomić i Jasmin Bašić.

Moderator programa: Aida Krehić.

Nakon promocije pozivamo Vas na prigodno druženje uz koktel u foajeu Narodnog pozorišta.

Iz biografije autorice:

Marsela Šunjić je rođena u Ljubljani. Njeni roditelji, mama Vesna, popularna modna kreatorica osamdesetih, i tata Zdravko, bivši doktor, doveli su je sa 17 dana djedu i baki u Mostar, gdje je provela veći dio svog života. Još za vrijeme studija Ekonomskog fakulteta u Mostaru, gdje je diplomirala 1986. godine, počela je raditi kao freelance novinarka. Iako se školovala za ekonomisticu, Marsela Šunjić oduvijek je željela pisati. Magistrirala je kreativno pisanje na Sarah Lawrence Collegu u New Yorku.

Prvi roman „Laku noć, grade“, a poslije i „Puno pozdrava s Mjeseca“ oda su njenom Mostaru, onom iz dobrih, ali i priče o zlim ratnim vremenima i opakim ljudima. Februara 2009. godine, mnoge je zatekla vijest da je nakon teške bolesti preminula Marsela Šunjić, mostarska spisateljica, novinarka i publicistkinja, koja se bavila i manekenstvom, jer mnogi nisu znali ni da je bolesna.

„U Mostaru sam voljela i proljeće. Na uranak išli svakog Prvog maja. Na Hum se čak penjali. A poslije janjce okretali na ražnju bosonogi hodajući po žaru. Na ringišpilu se vrtjeli. Makove puhali. Cvjetove lipe sakupljali. Grane behara kidali. Zubima otkidali grozdove žutog grožđa u ljeto. Grleno se smijali. Na trešnje se peli. Neretvu preplivavali. Pastrmke lovili. Jegulje jeli. Kupali se na Buni. Punoglavce hvatali. Čudili se gundeljima. Kornjače hranili. Ruže “raspuhače” krali. Skakali “laste” sa Starog mosta. U Jadranka Finka se kleli. Emir Balić nam bješe “zakon”. Na Fortici ispisali “Tito volimo te.” Smokvama se gađali. Mandarine brali. Koštice od kajsija sušili. Breskve na obraze stavljali. U kadi ‘ladili lubenicu. Žuti pipun parali. Alvom se umazivali. Žilavkom opijali. Pod košćelama se ljubili. A ispod murve u hladovini odmarali. U japankama hodali. Na rojšulama se vozali. Korzom šetali. Na radost mirisali. Na stijenama se sunčali. Šupljirali danima. O vrapcu pričali satima. I vazda ponavljali: “Niđe ove have nema”.“ – citat iz knjige „Laku noć grade“

ULAZ BESPLATAN!
DOBRODOŠLI!