Radnici Aluminija, najavili štrajk

Autor/ica 👤Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija / bivši inžinjer Aluminija / 23.10.2017. u 11:11

Povezani članci

Kako, ovih dana prenose mnogi mediji, nezavisni sindikat zaposlenika “Aluminija” d.d. Mostar na svojoj vanrednoj Skupštini donio je odluku o održavanju jednosatnog štrajka upozorenja, zakazan za 26. 10. (četvrtak) u vremenu od 10.00 – 11.00 sati.

Njihov generalni direktor Aluminija, Mario Gadžić nedavno je u intervjuu za bh. izdanje Večernjeg lista kazao da se mostarski Aluminij “i dalje se nalazi u izuzetno složenoj situaciji, te se, kao nužnost opstanka kompanije nameće se dokapitalizacija”.

Čudna li jada, iz Mostara grada, mogla bi se sada zapjevati slična pjesma, ovoga stila i sadržaja.

Međutim, kako bi to naši dobri stari i običaji znali reći, svojim prefinjenim žargonom: „Zakucala maca, na vratanca“. No, vremena su drugačija, poslije agresije i neviđene pljačke i kriminala, u ovoj istoj firmi, zvanoj Aluminij, sada je prikladnije ovom vremenu i događajima, reći „Zločinac se vraća, na mjesto svoje žrtve„.

Godinama se, u našoj javnosti slušaju priče, da je u firmi Aluminij izvršena stoljetna pljačka državne imovine, praćena sa velikom diskriminacijom radnika, nehrvata.

Kako je to plastično, neposredno i istinito lijepo opisao, ugledni novinar „DANI„, Senad Pećanin, 21. septembra 2001. godine, pod naslovom;

„Posljednji čin najveće poslijeratne pljačke u BiH“, čime želim ponoviti, samo mali insert, u podnaslovu teksta:

„Da savršen zločin postoji, to je jasno, baš kao što je jasno da takvog djela nema bez savršenog plana. Priča o Aluminiju, mostarskom kombinatu i mogućem temelju oporavka bosanskohercegovačke privrede, pokazuje šta savršen plan ne dovodi do savršenog zločina: bahatost i bezobrazluk realizatora. Da Mijo Brajković nije ratnom retorikom tumačio ustroj kompanije čija je struktura promijenjena puškom, da njemačke kompanije i danas ne isplaćuju nadoknade zatočenicima koncentracionih logora dok bi današnje vodstvo Aluminija najradije zaboravilo na Bošnjake koji su sa Heliodroma dovođeni na prinudni rad u kombinat, da je Edhem Bičakčić barem pokušao prikriti kako ne vidi ništa sporno u pomaganju otetog… dugo bi ostalo tajnom kako je hercegovački gigant sa skromnom šibenskom investicijom napravio čudo. Dugo, ali ne i zauvijek: pa tu su stranci, Ured visokog predstavnika prije svih, čijim je službenicima u opisu posla zaustavljanje klepto-nacionalista! E, to je lekcija za naivne, u kojoj se dešava još jedan dramski obrt. Upravo službenici Ureda visokog predstavnika čine sve da se savršen zločin dogodi, razmišljajući, svakako, i o vlastitoj zaradi u cijeloj priči. Petritschev je kabinet okupio gomilu korumpiranih stranaca, spremnih da sa pozicije moći legaliziraju nemoguće, podijele što se podijeliti da, zadovolje vlastite nalogodavce i bogato nagrade saučesnike. To što svi ti likovi u skupim odijelima sve vrijeme djeluju ozbiljnije i uglađenije od ergele lokalnih tajkuna ne govori ništa drugo sem da balkanski sindrom lopovluka, kao i talenat uostalom, ne bira onoga ko će ga nositi. Tek, talenat za pljačku kod petričevaca je razvijeniji.

U ekskluzivnom dosjeu Dani donose shemu prema kojoj je Aluminij, sinonim sprege kriminala i rasizma, trebao završiti daleko od onih koji su ga pravili, onih što su u njemu radili, daleko od uticaja države na čijem se tlu nalazi. Ko je ko u pljački stoljeća? Ko je za koga radio? Iza kakvih su se zvučnih titula krili međunarodni eksperti za iskorištavanje nesretnika u tranziciji? Kakva je veza Sarajevo – Mostar? Koliko je Ustav važan? I šta sve (ne) zna, a šta (ne) smiju federalni premijeri“?

Upravo je, važno naglasiti i ovom prilikom, što sam i lično godinama pisao i govorio, da su u ovome zajedničkom kriminalnom lancu i neviđenoj pljački Aluminija, veliku ulogu odigrali i domaći predstavnici u vlasti u Bošnjaka, od premijera Edhema Bičakčića, Nedžada Brankovića, preko rah. Hadžipašića, Nermina Nikšića i do današnjeg premijera Fadila Novalića. Svakako su im, u tome bili skloni i njohovi ministri za industriju i enrgetiku, poput Heće, Trhulja i Džindića.

Naš književnik, slavni Meša Selimović lijepo je definisao ovu kategoriju ljudi. Mogu se mijenjati vremena i društveni sistemi, ali ulizica je bilo i biti će… Danas ih ima u ogromnim količinama. Zato nam je i sreća i pravda- sve dalje !!!

Svakako, veliku grešku čini premijer Nermin Nikšić i njegov ministar Erdal Trhulj, kada tzv. „radnički kapital„ od 44% finansijke vrijednosti, procjenjenog ukupnog kapitala, namijenjen za obeštećenje radnika Aluminija, stavlja na raspolaganje, najvećem lopovu, kriminalcu i ustaši Miji Brajkoviću i njegovim saradnicima, da ga oni krčme po svojim aršinima, kako su krčmili i cjelokupnu državnu imovinu ove firme.

SDP-ove su obmane, laži i demagoške floskule, „Za državu i čovjeka“, borba protiv korupcije i kriminala, borba za bratstvo i jedinstvo, ali bez Srba!

Njegova je filozofija, kao premijera i čelnika SDP-a!

Ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da svaka zvjerka pokaže svoj trag, govorili su naši stari pametni i mudri, ali ne i lukavi poput ovih.

Upravo je primjer kriminala i korupcije, diskriminacije i otuđenja materijalnih i radničkih prava došao do izražaja u ovoj firmi, gdje su SDP-ovci svojim djelovanjem, po devizi za državu i čovjeka, obeščastili svoje stavove, učinivši ih demagoškim. Činjenice ukazuju da su državnu imovinu raščerupali i obezvrijedili a obespravljenim radnicima, Bošnjacima dali mrvice od dionica, radnike Hrvate obilato nagradili a radnike srpske nacionalnosti su izbacili sa spiskova, kao da nisu nikada ni postojali u ovoj firmi.

Domaće ulizice iz vlasti Federacije i kriminalci firme Aluminija iz Mostara na zajedničkom su zadatku pljačke državne imovine i diskriminacije radnika na nacionalnoj osnovi. Podijelili su kapital firme u omjerima 44%: 44% : 12 %, od čega su Hrvatima dodjelili obilate dionice, Bošnjacima po mizernih 7 dionica a Srbima upravo “duplo golo“ po domino efektu.

Drskosti i bezobrazlucima, praćenim kriminalnim radnjama, kraja nema.

Premijeru Vlade Federacije, Fadil Novalić i njegovi ministri, upravo su nastavili kriminalnom stazom svih prethodnika i ulizica, bivših premijera Vlade Federacije, saučesnika i čuvara kriminalaca iz Aluminija, Brajkovića, Bradvice i inih.

Konačno su i prepustili, cjelovito upravljanje firmom, osvajačkom i agresorskom čimbeniku, stranci HDZ-a, a njihov tj. državni dio kapitala od 44%, kao da ih više i ne interesuje.

Premijer Fadil Novalić, kao veliki hadžija, obilazi svoju nahiju po Tuzlanskom kantonu, rješava probleme njihovih firmi i obespravljenih radnika, a južnu transverzalu, je apsolutno prepustio tvorcima „virtuelne Herceg Bosne„, jer po ranijoj definiciji „oca nacije„, agresora Franje Tuđmana, to je svakako strateški intres svih Hrvata.

Šta nam to sada ukazuje i štrajk ovih radnika, koji su ostvarili sva svoja prava, ali je nužna „dokapitalizacija u cilju opstanka Aluminija„ kako to ističe njihov direktor. Drugim riječima, to bi konačno i značilo, našoj uspavanoj i korumpiranoj Vladi i premijeru Novaliću, daje se do znanja, da je nužno istima predati i preostali dio kapitala od 44%, kako bi oni dalje i konačno realizirali svoju „jamadžiju„ u stilu svih prethodnih lopovsko kriminalnih radnji.

Dakle, odgovorite im definitivno, premijeru Fadile Novaliću, ukoliko imate vremena, jer se oslobodite ljubakanja sa Željkom i zajedničke pljačke i Elektroprenosa, Telekoma, Elektroprivreda i inih javnih firmi i resursa.