Rodio se građanin, ljuljajmo ga!

Povezani članci

• Plenković i Medved financiraju muzej HVO-a na mjestu zloglasnog logora za Bošnjake u Mostaru
• Započeo Festival mlade publike ‘Korzo’: Suvremen, živ i moderan teatar!
• Naša stranka Mostar: Da kulturi, ne gradonačelniku
• Protiv govora mržnje i fašističke ikonografije u Mostaru
• Na današnji dan prije 27 godina srušen je Stari most
• Neka vječno žive naši zaraćeni narodi!

Piše: Mr Milan Jovičić, građanin iz grada „slučaja„

Naši stari su govorili:„Pijetao, koji rano kukuriječe, brzo će u supeni lonac„.

Nije daleko od istine, na šta sam ukazivao, kada je mladi Reuf Bajrović bio imenovan za ministra energetike, industrije i rudarstva u Vladi Federacije. Istina je neosporna, da mladi i pametni, civilizovani i demokratski nastrojen i školovan politolog, prema svojim kvalifikacijama bio je predodređen za  ambasadora u Americi ili nekoj od Evropskih zemalja, više mu je priličilo od  ponuđene ministarske fotelje.

Istina je, poput i ovoga pijevca, rano je zakukurikao i po nesreći, onako mlad, neupućen i dobronamjerno i ne savjetovan od svog šefa „boljševika” Željka Komšića, zaputio se direktno u osinje gnijezdo ili najveću jazbinu kriminala i diskriminacije, u hercegovačke firme Aluminij, Soko, EPHB i gdje još ne.

Gle čuda velikog, njegova dobra nakana i deviza pristupanja depolitizaciji ovih firmi, kao agresorskom plijenu i velike nacionalističke stranke HDZ-u i njihovom neprikoslovenom i ekskluzivnom „čistokrvnom Hrvatu„ Draganu Čoviću,  nasljedniku ideološke zablude Poglavnika Tuđmana, ne znajući nagazio je odmah na „neizliječivi„ žulj, što se našem mladom, iskrenom i pametnom demokrati, Reufu Bajroviću, nije moglo nikako oprostiti.

Veoma brzo iza ove pozorišne mostarske farse, odigravala se scena iza zavjesa, prema scenariju te iste nacionalističke stranke HDZ-a i njihovih čimbenika, u Vladi Federacije uz „ulizničku„ potporu premijera Novalića i njegovih ministara, po dekretu Marinka Čavare, naš Reuf se eleminiše sa svoje pozicije, uz izdaju i „boljševičkim„ metodama od svoga šefa i stranke DF-a, isključuje se galopirajuće i iz stranke kojoj je bio privržen. Vlast i upravljanje u Aluminiju i drugim navedenim firmama u Mostaru, odmah se prepušta u cjelosti stranci HDZ-a, a od depolitizacije firmi, ostao je samo film o nastavku kriminala i diskriminacije, kakvu smo mi obespravljeni radnici ove firme pratili i ukazivali od Dejtona do današnjih dana.

U međuvremenu sam pisao mnoge kolumne na ovu temu, po sadržaju i istinitim detaljima i događajima neposredno iskazivao našoj javnosti, ali koga je to sve interesovalo, u ovoj nam surogat državi, koju su upravo opljačkali i osiromašili domaći vlastodršci u vlasti ili kao „ulizice„ Meše Selimovića ili kao „bojovnici„ ideološke agresorske armade svoga Poglavnika, nije ni bitno.

Evo, upravo i naš civilizovani demokrata, Reuf Bajrović izlazi sa istinom u javnost, da mu je šef „boljševik„ pucao u leđa, što za nas Mostarce i nije čudno i neznano, jer je isti taj Željko Komšić i nama pucao direktno u lice, u naš ponos i moral, kao članove Glavnog odbora DF-a za Mostar i po metodama KBB-a, svojih „boljševika„ Munje i drugih, dolaskom u Mostar činio je što je učinio, uostalom kao i drugim svojim saradnicima od Reufa, Emira i dr.

Istina je, da je Željko dolazio u Mostar na ispijanje kafica sa svojim mentorom Čovićem, u cilju strateških rješenja, kako da i dalje Bošnjake prevode žedne preko vode, valjda sa iskustvom svojih prethodnih obmana i dobijenih glasova tih istih Bošnjaka, kako i dalje nastaviti takvu licemjernu tragikomičnu tradiciju.

Dakle,  naš je mladi Reuf, nakon prakse i gorkoga iskustva, boravka i rada u  „boljševičkom„ sistemu kvazi socijaldemokratije, uz skute svojih licemjernih i narcisoidnih šefića, Zlaje i Željka, konačno i shvatio ulogu građanina i svih njihovih građanskih civilizovanih i demokratskih prava i načela, te se i odlučio na formiranje Građanskog saveza. Istina je, da je svjestan činjenica da se dalje ne može u našem sistemu i ovoj državi, sa nakaradnim postojećim postulatima vladavine nacionalno- nacionalističkih struktura, već se mora prikloniti isključivo građanskoj opciji. Svjestan je i trenutka i prostora nastajanja i djelovanja, ali bolje ikada nego nikada, da bi nekada i zaživio osnovni demokratski aksiom, jednog građanina i njegovog glasa.

Mnogi naši građani, to mogu u našim realnim uslovima i smatrati utopijskim i nerealnim činom, jednog novog i moćnog pijetla, koji će zakurikati do neba i besvjesti, kako se i jednoga dana svi zajedno ne bi našli u velikom paklenom loncu.

Na nama je svima, dobronamjernim i patriotski orijentisanim građanima da to prepoznamo i da podržimo istinski građanina koji se rodio među nama, ljuljajmo ga i podržimo da odraste..