Što li je to tvoj izbor!

tačno.net
Autor 30.4.2014. u 14:18

Što li je to tvoj izbor!

Kažu da istoriju pišu živi, da se ona ponavlja i da je ona učiteljica života. Dakle, tačno i istinito i pametno definisano, te ako se ista temelji na vjerodostojnim i istinitim pokazateljima opisanih događaja, treba to prihvatiti bez pogovora i bar nešto naučiti od svega toga. To bi naši Dalmatinci rekli „pogodak u sridu„ koji će vjerujem svakoga umnoga, čestitoga, razboritoga i pametnoga obradovati i veseliti.

Svjestan sam činjenice, da je potrebno dušu otvoriti ali sa dozom određene mudrosti izreći ponešto što mislim, sa apsolutnom kontrolom svega izgovorenoga. Ponešto bih svakako i sanjario, ponekad bih zastajao u svojim snovima, ali bih uvijek i nastavljao tamo dok drugi spavaju.

Teško se prisjećati i vraćati u neka prošla vremena, osjećati žal za prošlim i neku nostalgiju za nečim boljim i propuštenim, ali teško objašnjivim i dokazanim. Sjetih se samo dva manja epizodna događaja, koja mogu donekle čitaocu ovih mojih redova i oslikati dio realnosti življenja u vremenu i mjestu dešavanja događaja.

Kao rođeni Sarajlija, 8-godišnjak, sa vremenom okončanja Drugoga svjetskoga rata, znao bih na Baščaršiji ispred radnje za prodaju voća i povrća prenoćiti noć, od 7 časova navečer do 7 časova sutradan, kako bih došao na red i kupio kilo krompira, kupusa ili šta je još bilo ponuđeno. Dakle, sušta realnost i istinitost i vremena i događaja, u vremenima opšte neimaštine u poslijeratnome periodu. Druga epizoda, sa mojim malodobnim angažovanjem u tim teškim vremenima, svakako je moje angažovanje u redovnim društvenim aktivnostima toga vremena. Naime, u raznim organizacijama, bilo da je udruženje žena ili socijalistička fronta ili neko treće udruženje, svakodnevno su bile organizovane radne akcije, uglavnom na izgradnji grada Sarajeva, od Grbavice, Čengić vile I i Čengić vile II i Švrakinoga sela, kao i niza drugih akcija i aktivnosti. Istina je, da je moja pokojna tetka, koja me je i odgojila kao radna i umorna žena, nije se mogla i redovno odazivati na ove akcije, tako sam je često mijenjao i ako ništa drugo, kao pionir od 8 godina, mogao sam sve aktiviste akcije snabdjevati vodom i potrebnim alatima, što je meni, odnosno mojoj tetki osiguravalo u knjižicu određeni broj radnih sati i na kraju dodjeli određene zlatne značke, kao priznanje za određeni broj angažovanih sati na radnim akcijama ovoga tipa.

Suština ovih epizoda je dokazivanje teškoga vremena, velike neimaštine, ali istovremeno postojanje kod građana velikoga i neprimjerenoga entuzijazma, velike podrške i ljubavi u akcijama i druženjima, tako nam ništa nije bilo teško i lakše smo podnosili opštu neimaštinu.. Redovno smo odlazili i vraćali se sa pjesmom i osmjesima na licima svih učesnika akcije.

To je bilo vrijeme, poslije izvojevane pobjede u višegodišnjoj borbi protiv fašističkoga neprijatelja i njegovih sluga, u zajedničkoj borbi i zajedničkim i stradanjima i uspjesima.

Današnje vrijeme karakterišu neki sasvim drugi pokazatelji i aršini, vjerovatno za mnoge i teško uporedivi ili shvatljivi za prošlim vremenom i sličnim događajima. Čemu skrivene i tajne misli, koje je potrebno izgovoriti, zato i treba smoći snage i ličnoga dostojanstva, pa izreći i opisati neka saznanja i događaje, što se nekima i neće dopasti, neka to i zadrže u svojim memorijama ili  neka karakterišu sve to prohujalo sa vremenom. „Uvijek postoji jedno jutro i život nam nudi jednu drugu priliku da napravimo sve bolje…, ali što ako se varam i da je Danas to sve što nam je ostalo„ / citat G.G.Marquez /.

Činjenice događanja i stanja u našoj svakodnevnici, u našoj državi i našem cjelovitom okruženju ukazuju jednu nepobitnu posljedicu, kako bi se dobro svi podsjetili 18. novembra 1990. godine / da li je to tačan datum / naših opštih izbora i dolazak na vlast naših nacionalnih stranaka i nažalost, klero- nacionalističkih poput HDZ-a i SDS-a. Dobro se sjećam iz toga perioda, pred kraj moga mandata u Saveznoj skupštini u Beogradu, dolazak u Skupštinu i HDZ-ovaca  sa Branimirom Glavašem na čelu, koji istovremeno i odlaže svoj lični pištolj  na ulazu u službi obezbjeđenja. Isto tako, prisjećam se odmah i njegovoga jasrtrebovskoga  nastupa za govornicom Skupštine, tada sam i prvi puta čuo za neke jame poput Jadovke ili slično tome, više se i ne sjećam, dakle počele su se odmah iskopavati  te neke jame i podsjećanja na ratna dešavanja iz Drugoga svjetskoga rata, što nam je odmah nagovještavalo neko novo vrijeme i sasvim druge vjetrove i nepoželjne istupe, rekao bih nacionalistički obojene i za nas nenaviknute u prošlosti. Sasvim normalno, ubrzano se pojavljuje i tematika tzv. „balvan revolucije„ kao i svi daljni u kontinuitetu Voždovi i Poglavnikovi inserti iz njihovih već pripremljenih scenarija. U mome Sarajevu, dolazi do pogrešnoga vezivanja zastava, što se docnije vjerodostojno očitovalo u dešavanjima u Mostaru, sa datumom 09. maja 1993. godine i što se istinski akterima vratilo kao bumerang njihovih nepromišljenih odnosa. Dakle, uslijedili su u kontinuitetu i brojni nemili i agresorski događaji i na našu državu i njeno sveukupno stanovništvo, kako sa istoka isto tako i sa zapada, da bi nas donekle pomirio Dejton i sporazum, koji nam je istinski donio i današnju surogat državu, sa neželjenim  porivima  i njihovim akterima u luđačkoj košulji.

 

 *Sl. Da se nikada ne zaboravi

Dakle, bilo je što je bilo, što je od svega toga ostalo i prošlo, da bi nam sadašnjost alimentirala  neke bolje elemente i osnove za neku sadržajniju i bolju budućnost i države, njenih građana i njenih naroda. Nalazimo se u bezvazdušnome prostoru, kada su nam građani u oskudici mnogo toga, osiromašeni, ojađeni, bezvoljni, anemični, isfrustrirani sa postojećom vlasti, a suštinski nemoćni ad hoc to sve promjeniti. Kome su nužne bilo kakve analize, ganjanje vještica i iznalaženje krivaca i uzročnika ovakvoga bijednoga stanja, kada se već sve zna, na sceni je kriminal, korupcija i nepotizam neviđenih razmjera. Klero-nacionalističke snage podržavaju tenziju, prebrojavajući krvna zrnca i zagovarajući neposredno i ekskluzivno pravo da samo oni mogu predstavljati svoj narod u institucijama vlasti, sa narednim izborima, te na taj način pribojavajući se izmicanja veoma unosnih fotelja, održavajući paklenu i huškašku retoriku, pronalazeći neprijatelje gdje ih i nema. Bez ikakvih položenih i transparetnih računa svome biračkom korpusu, bez ikakve odgovornosti, bez  moralnoga dostojanstva, sa neprimjernim  bezobrazlukom sa enormnim finansijskim primanjima, za svoj nerad i cjelokupno loše stanje u zemlji. Svakako su prethodnica ili „crni ovnovi“  svoga stada, danas dvije isključive klero-nacionalističke stranke HDZ u Federaciji i SNSD u Republici Srpskoj, sa njihovim čelnicima Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem. Suvišno je i ogavno više bilo šta reći ili pisati o njima i njihovim strankama i ne treba im davati nikakvoga medijskoga prostora i njihovoga  postojanja, kako bi poput furije odletili sa naše politikantske scene i nikada nam se povratili, kao dokazani rušitelji domovine, neprimjerni trovači i mračnjaci iz doba inkvizicije. Od nekadašnje multietničke i socijaldemokratske stranačke opcije, ostao je SDP, kao „mutnoetnička„ i kvazisocijaldemokratska stranka, koja svojim postupcima i laviranjima u vlasti,  ista totalno gubila svoj kompas, svoje vrijednosti i gubi totalno poverenje građana i svojih birača. Njihov slogan „za državu i čovjeka„ vrlo brzo će se transformisati u slogan „za sopstveni interes i vlastite džepove„. Kao jaka nacionalna stranka u svome korpusu SDA je svakako evoluirala u svojim određenim stavovima i pogledima, anulirajući i neke svoje pogrešne poteze u koaliranju sa nepodobnima platformašima, vjerujući da će i dalje zadržati svoj imidž i određeni rejting među glasačima. Sa druge strane, stranka SDS u srpskome korpusu od izrazito nacionalističke stranke, posebno u ratnome periodu i sa Haškim stanovnicima, znatno je izmjenila i svoju nacionalističku retoriku i svoje ponašanje, ali po narodnoj „vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada„ teško je prognozirati i budući njen rejting među biračima u Republici Srpskoj. No, sa nekim udruženim opozicionim snagama, sa Ivanićem, Čavićem, Krsmanovićem i drugim, nadati se i zajedničkome uspjehu i SDS-u  u koaliciji sa njima.

Ozbiljno se i nameće pitanje našim građanima i svim potencijalnim biračima, da li se nazire „prozorsko izborno svjetlo„ i koji bi to trebao biti njihov izbor. Svakako je bez premca naša opcija civilizovane i demokratske države, ravnopravnih građana i naroda, sa socijalnom pravdom i prosperitetnom ekonomskom politikom cijele zemlje Bosne i Hercegovine. Uvažavajući već ranije zacrtane programske principe za ekonomski razvoj zemlje i pravednu socijalnu politiku, za zajedničku nam bolju i prosperitetniju budućnost, svakako je i dalje na tim zacrtanim stazama dobroga puta i  potencijalnoga opredjeljenja kao dobitnika,  stranka za Bolju budućnost / SBB /.

 Međutim, frontalni val u formi i obliku „cunamija„  približava nam se i jasno nam stoji na nužnom i željenome vidiku  naših želja, potreba i  opredjeljenja, sa svim svojim vrlinama i ponuđenim programskim sadržajima, uz garanciju čestitosti i poštenja i njihovoga djelovanja u interesu svih građana i naroda sasvim ravnopravno, u imenu je i liku Demokratske fronte Bosne i Hercegovine. Normalno bi bilo i poželjno i za građane i za državu u cjelini, da građani to sasvim prepoznaju i da svojim razumnim stavom i svojim glasovima daju svoj doprinos radi postizanja određenoga izbornoga rejtinga, kako bi ove dvije stranke u koaliciji sa još nekim strankama, preuzeli  kormilo zakonodavne i izvršne vlasti u zemlji i tako normalno pristupili  nesmetano nužnim i očekivanim Ustavnim promjenama, svakako na bolje. U ovim mojim sanjarenjima i razmišljanjima, nisu se našle i neke manje stranke, koje istinski prema konceptu i sadržaju  svojih programa mogu i naći svoj udio u pristupu određenoj koaliciji, no u svakome slučaju sve je u izbornome nadahnuću i glasu naših građana i u postizanju odgovarajućeg rejtinga, koji može garantovati takav uspjeh u formiranju i obnašanju vlasti, na novim, savremenim i poštenim principima koji se ne samo obećavaju biračima, već i imperativno primjenjljivim i sprovodljivim. Kako bi se to i reklo u narodu;  da ovo što osjećamo i da napravimo što mislimo, bez laži, obećanja i obmana.

Nalazimo se u vremenu predizbornih aktivnosti i kampanje, gdje se već naziru određeni paušalni i neprincipijelni sadržaji, koji imaju za cilj, diskriditacije drugoga, omalovažavanjem, blaćenjem,  te drugim neprihvatljivim metodama i načinima, koje nisu niti civilizovane a niti demokratske. Svim  prethodnicima  nužno je reći da im njihova djela ili nedjela, njihovo činjenje ili nečinjenje u vlasti o njima samima sve govori, a nužno je dozvoliti građanima i narodu da sami donose sud i formiraju svoje mišljenje  da  učine svoj izbor, za nešto novo i bolje i njima i njihovim generacijama. Da se oslobodimo floskula i demagoških konstatacija da na mlađima svijet ostaje, ako tim mladima i zaista ne poklonimo krila, kako bi sami i poletjeli i konačno istinski  bili tvorci svoje sudbine i svih narednih generacija, koje na našu sreću neće biti nikakve ratne ili poratne generacije, kakvi smo to mi bili i sve osjetili na svojoj sopstvenoj koži.

„Naučio sam da cijeli svijet žuri  k vrhu brda da bi živjeli, bez da znaju da prava sreća leži u silasku s brda„ /Gabriel Garcia Marquez /

Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el

tačno.net
Autor 30.4.2014. u 14:18

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija