Svjetski dan teatra za djecu i mlade

tačno.net
Autor/ica 18.3.2016. u 10:37

Svjetski dan teatra za djecu i mlade

Svjetski dan teatra za djecu i mlade je 20. mart. U svim teatrima koji rade za djecu i mlade tog dana odvijaće se brojne aktivnosti sa namjerom da svako dijete osjeti čaroliju umjetnosti. Tim povodom upućene su i dvije poruke koje će biti čitane prije svih aktivnosti, a koje objašnjavaju suštinu ovog važnog dana.

Umjetnički direktor, Graeae Theatre Company, kodirektor Paraolimpijskih igara 2012. u Londonu..

Poruka Jenny Sealy povodom Svjetskog dana 2016

Jednostavno ne mogu zamisliti svijet bez teatra ili umjetnosti. Za malu gluhu djevočicu poput mene, satovi baleta bili su sigurno mjesto gdje sam mogla biti svoja. Bio je to vizualni svijet, onaj u kojem sam mogla sudjelovati gledajući, a olakšanje što nisam morala čitati s usana bilo je oslobađajuće. Zanijela bih se u vježbanje i jako sam voljela kreiranje baletnih priča i nastupe. Balet je bio moje prvo iskustvo pričanja priča i kad sam porasla, uključila sam se u teatar, a što je najvažnije u Teatar mladih. Kakvo izuzetno vježbalište za bilo kojeg glumca, a tek prilika da se podijeli kreativni prostor s djecom i mladima: slušati njihove životne priče,  pretočiti ih u dramske igre i dati njihovim doživljajima, životnim kušnjama i nevoljama podij da ih se čuje.

U vrijeme dok ovo pišem, režiram Kamenje odrastanja (Stepping Stones) Mike Kennya koje sam pred 18 godina režirala zajedno s Jon Palmerom za  Interplay. Ta je produkcija bila (kao što je i ova nova s novim Graeae glumačkim ansamblom od kojih su svi izvođači gluhi i s invaliditetom, u dobi između 20-22 godina) namijenjena mladim ljudima s teškim i višestrukim invaliditetom, za mlade gluho-slijepe, osobe s invaliditetom i bez invaliditeta. Radost u radu, imajući na umu kreativnu dostupnost uz znakovni jezik, zvučni opis, zvuk i atmosferu, duboko je ukorijenjena u vjerovanju da SVIM mladima teatar treba biti potpuno i jednako dostupno.

Sve me više frustrira što se još uvijek potpuno ne prepoznaje ni financira važnost stvaranja djela za mlade i od mladih. Slama mi srce spoznaja da se mnoga djeca s invaliditetom ne smatraju dostojnom obrazovanja u mnogo, mnogo zemalja, ALI moja putovanja po svijetu podsjećaju da gorljivost vas koji vodite ovaj rad  znači da nećemo imati svijet bez teatra i da je teatar odgoj za život.

Budući da 2016. godina obilježava desetogodišnjicu otkad su Ujedinjeni narodi usvojili Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, ovo je sjajna prilika da se podržimo i ohrabrimo širom svijeta kako bi kontinuirano održali tu gorljivost i djelovali kao zajednica te osigurali da možemo činiti, stvarati i dijeliti teatar koji nam je važan, od onih i za one koji su nam važni.

i

Poruka Yvette Hardie, Predsjednice ASSITEJ-a

Ima već pet godina otkako smo započeli kampanju „Povedite dijete danas u teatar“ koja se slavi širom svijeta na sam dan i oko datuma Svjetskog dana teatra za djecu i mlade, 20. marta. Ta je kampanja članicama ASSITEJ-a otvorila moćni prostor zagovaranja, a sa kampanjom je pristiglo mnogo uvjerljivih razloga, sadržanih u porukama, govorima i člancima, s argumentima zašto bi djeca i mladi trebali biti izloženi teatru.

Ti razlozi uključuju: prava djece kao građana kulture; činjenicu da teatar obrazuje holistički kroz stimuliranje višestrukih inteligencija; važnost njegovanja radoznalosti, imaginacije i radosti u djece; potrebu djece da zadrže nadu u često zbunjujućem i očajničkom svijetu; važnost estetičke svijesti i sposobnost prihvaćanja različitih jezika umjetnosti; potrebu za zajednicom, povezivanjem i empatijom; svekoliku sadašnjost teatra koja nam omogućava da se suočimo sa svijetom i propitujemo ga u trenutku njegovog doživljavanja; nužnost prihvaćanja raznolikosti mišljenja …

No pitam se, ne postoji li još jedan, bitniji, razlog zašto umjetnici stvaraju djela za mladu publiku, a koji ide dalje od rečenih namjera.

Taj bi razlog mogao biti daleko osobniji. Stvaranjem djela za djecu i mlade, možemo njegovati, ozdravljati i ojačati dijete u sebi.

Kad je grupa južnoafričkih mladih iz gradskih sredina počela raditi na predstavi za vrlo malu djecu, otkrili su da kroz taj rad njeguju, ponovno otkrivaju,  a u nekim slučajevima i po prvi put otkrivaju … bezazlenost, nježnost, ranjivost i potencijalni integritet u sebi samima. To je u tim mladim umjetnicima pokrenulo korjenit ozdravljujući proces koji ih se duboko dojmio i motivirao ih da dalje istražuju u ovom području.

Iz te duboko osobne potrebe, mi s naše strane možemo utjecati na druge. Odgajajući svoj jači integritet, možemo ući u potpuniji odnos s našom publikom. Isto tako možemo roditeljima i djeci, obiteljima, učiteljima, njegovateljima i  njihovim štićenicima, ponuditi prilike da vide svijet očima najmlađih među nama.

Tako sam često na izlasku iz teatra čula roditelja kako kaže nešto poput „Ne mogu vjerovati da je moje dijete moglo sjediti toliko dugo ”, ili „da je moje dijete otkrilo toliko humora u toj predstavi ”… u tim trenucima otkrivanja tko je to dijete zapravo, teatarski umjetnici mogu sa svoje strane doprinijeti većoj potpunosti u tim temeljno važnim odnosima.

Možda je najveći dar koji nam teatar za djecu i mlade može dati – bilo da smo umjetnik, dio publike, roditelj, učitelj ili dijete – je dar nalaženja integriteta u slomljenosti, i ponovnog otkrivanja tko smo oduvijek trebali biti.

tačno.net
Autor/ica 18.3.2016. u 10:37