Uspavanim sugrađanima Federacije

Povezani članci

• Pismo podrške Ivanu Viliboru Sinčiću
• Muamer Brekalo: (R)evolucija u nama
• Apel Ambasadi Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini
• Drago Bojić: Čovjek i njegovi bogovi
• Nerzuk Ćurak: Tamo gdje se cilja raj, promašuje se zemlja
• 57 godina poslije: Proboj u novi život

Aferim, naši dragi sugrađani, dolazi „maca„ i na vaša vrata.

Ništa niste znali, a niste ni vjerovali, niste nas ni na koji način podržavali, u našoj višegodišnjoj borbi, preko 22 godine, kada smo ukazivali, na planetarnu pljačku i kriminal firme Aluminij i diskriminaciju, nas obespravljenih radnika, nehrvata.

Kakve li veze ima ova informacija, sa Elektroprivredom Bosne i Hercegovine i našom strujom, nemojte razmišljati, jer će to i vaši budžeti domaćinstava i džepovi, uskoro, veoma osjetiti.

Ovakva najava je očita i vjerodostojno, te se nadajte, upravo, dolasku raznih maca i mačora i na vaša vrata, sa porukom, ovom jasnom i udarnom..

Nažalost, narodi i građani trebali su mnogo toga da znaju, da na vrijeme reaguju, kako bi počistili sve tajkune, kriminalce i nesposobnu stranačku vlast. Krajnje je  vrijeme da se pitamo nisu li stranke HDZ i SDA, kao oligrhijska pljačkaška svita, već poodavno poklopile ili rasturile državnu imovinu, javnih firmi, recimo Aluminija, Elektroprivreda, Telekoma i dr.? Zašto se mi pravimo veći Englezi od njih samih, da li bolje razumijemo engleski jezik ili nam sve to odgovara da nas mnogi ne razumiju?

Nije li HDZ već imenovao sve “čistokrvne“ Hrvate u budući Nadzorni odbor Aluminija i neće li uskoro i ozvaničiti oživljavanje njihove a nama normalnim ogavne ratno-agresorske tvorevine na ovim prostorima,  tj. Herceg Bosne.

Nisu li se naši Bošnjaci uljuljkali i uspavali od vremena vezivanja “bratskih zastava“ na stadionu Koševo sa svojim susjedima, koji  im po svom vraćaju sa svojim nakanama i zlokobnim, podmuklim napadima, još od zore 9. maja 1993. godine? Šta to još, naši Bošnjaci,  trebaju da očekuju kao protivuslugu od svojih susjeda, izuzev Telekoma i Elektroprivrede ili možda Igmana iz Konjica, a možda ni toga, kako bi uspjeli zaposliti svoju rodbinu, babiće, dajdžiće i tetiće, sinove i kćeri, poneku suprugu i dr.?

Po svoj prilici, kako je krenuo premijer Novalić, da rješava mnoge nagomilane probleme,  očito srlja u propast i apriori sebi veže omču oko vrata, ili će mu je veoma brzo i građanstvo ove siromašne i napaćene zemlje  vezati o neku od bandera njegovog rodnoga kraja. Očito je,  da Novalić nema veze sa realnim sektorom, iako nam je u startu prodavao  “m.da za bubrege”, jer se već deklariše kao totalno nerealan čovjek ili  iskazani “čimbenik“ u vlasti. U ovako teškom vremenu, kada građani, posebno naši penzioneri, jedva sastavljaju kraj sa krajem, njemu na pamet padaju lude ideje, njegovih stranačkih kadrovskih usidrenih foteljaša,  o poskupljenju ektrične energije, vjerovatno građanima ali ne i njegovim “kriminalcima“ iz Aluminija i HDZ-a. Kako vidimo, on već svojim pogrešnim potezima dozvoljava tim istim diskriminatorima na nacionalnoj osnovi, koji su protjerali Srbe iz Aluminija, da konačno i definitivno zagospodare, ostatkom državne imovine u firmi, koju su svi njegovi prethodnici svjesno rasturili.

Neće to moći tako, premijeru Novaliću, otrijezni se i na vrijeme se vrati u  automobilsku industiju,  koju si definisao kao realni sektor i vozikaj se na četiri točka kako si naučio, bolje je to od trenutnog buncanja po ulicama glavnog grada Sarajeva,  jer bi te neki od tih tvojih  „točkaša„  mogao i nesvjesno pokupiti sa ulice.

Premijeru Novaliću, prije svega, izdaj naloge da se pokupe svi kriminalci iz Aluminija i da se vrati pokradena imovina, kako bi se i mi obespravljeni radnici  mogli konačno,  na neki način, obeštetiti. Kako vidimo,  veoma ste angažovani oko Bosnalijeka, Feroelektra i inih drugih firmi u zemlji, ali morate znati da je u Aluminiju u Mostaru dugogodišnji kriminal mnogo veći, jer traje preko 20 godina. Sada nastojite tako perfidno, laički ili mudro da sve posušite ili zataškate, jednostavno prepuštanjem u cjelini Aluminij, agresorskim strukturama HDZ-a, koje su učinile i još uvijek čine da dovrše svoju nedovršenu agresorsku nakanu, kao mračni recidiv cjelovitog scenarija njihovog Poglavnika Franje Tuđmana. Uz vašu pomoć, možda to i  ostvare, ukoliko i dalje vaše stranke HDZ i SDA budu još čvršće vezivale svoje zajedničke zastave na tribinama stadiona Koševa ili u vašoj neposrednoj vlasti u rezidenciji Vlade Federacije.

Vaše su očite, zle nakane, da im redovno isporučujete i električnu energiju, iz vašeg „babinog„ resursa, uz pomoć vaših udomljenih kadrovskih foteljaša. Aferim i uz sabur, jer vas , naši sugrađani, nisu dovoljno osjetili, u zlim nakanama.

Kada će konačno strujni osigurači odigrati svoju funkcionalnu ulogu,  da se jednom i  konačno  prekine ovo sramno strujno kolo, da li to zavisi od nas urazumljenih građana, naših izrabljivanih radnika, bijednih penzionera ili od njihovog zajedničkog pristupa i djelovanja na pravi način ???

Još jedan od primjera,  u nizu naše tmurne i tegobne svakodnevnice, da su za našu vlast i uskostranačke interese bitne “zlatne koke“ i da su u blizini njihovog gnijezda. Da li je to Elektroprivreda ili Telekom ili neka treća ili ina, ali je suština u intresnoj vlasti i vladanju nad  jedino  pouzdanim i finansijskim resursima.

Da li još nekoga u ovoj našoj zemlji  interesuje  razvojna energetska politika, da li će se investirati i graditi mnogi veoma pouzdani i efikasni energetski objekti, da li će se ulagati i razvijati rudarski kapaciteti, da li će se ekonomski opravdano koristiti i prodavati proizvedena električna energija, da li će se graditi industrijski kapaciteti u cilju konkretne  valorizacije utroška  zlatna vrijedne energetske strujne žice,  i tome slično??? Da li??? Pitanja bezbroj jer ih nameće neizvjesna svakodnevnica.

Gospodo, iz naše učmale i j….e vlasti, pa, zar je nama obespravljenim radnicima iz firme Aluminij d.d. Mostar i sličnih širom Federacije,  sasvim svejedno, što će Elektroprivreda i dalje blagonaklono gledati i pomagati u isporukama  električne energije, uzurpatore i uveliko dokazane diskriminatore na nacionalnoj osnovi, prije svega  radnika nehrvata, što će  pljačkati ovu državu preko leđa svih njenih građana, ali uz vašu obilatu pomoć, kao da je to sve vaša babovina ??!

Na djelu je još jedna velika bosanskohercegovačka obmana, ovoga puta pod okriljem HDZ-a i njenog “čistokrvnog“ Hrvata,  gangaša iz mostarskih Bara. Naivnima je jasno šta to znači da se “fol“ Aluminij d.d. Mostar,  baci na koljena, jer je,  po, istome pitanju, država BiH već davno bačena na koljena, sa svojom otuđenom i opljačkanom imovinom. Zato, ništa čudno, nepoznato ili već neviđeno,  što se i istinski tzv. “Hercegovački div“, samoproglašen u slavopojkama njegovih kriminalnih i mafijaških menadžera, od Mije do Ive i drugih, već odavno svrstao u “patuljka na staklenim nogama“,   sa gubicima od preko 250 miliona maraka.

Da li ga možete očuvati, „STRUJOM IZ SARAJEVA, DO HRVATSKOG ALUMINIJA“, pitamo se?

U životnom i radnom vijeku čovjeka, postoji vrijeme i prostor, kojih se često prisjećamo ili nas oni podsjećaju na naše radosne ili neke ružičaste trenutke bitisanja.

Kao sarajevski gimnazijalac, u ona lijepa, nezaboravna i mladalačka vremena, u rodnome gradu Sarajevu, upravo sam i naučio iz hemije o postojanju lakih, teških, plemenitih, ovih ili onih metala, da bih u ovim suludim i zločestim vremenima spoznao i postojanje hrvatskog aluminija, recimo u Mostaru, ili srpske struje, možda u Gacku ili plemenitih metala, negdje u hacijendama kod našim mafijaša i tajkuna u vlasti i menadžmenta u firmama, od mostarskih Bara, preko Poljina, do Laktaša, Dedinja, Pantovčaka ili duž jadranske obale, oko Čiova i Šibenika do Maksimira.

Upravo, čitajući na internetu, da se strujom iz Sarajeva snabdijeva hrvatski Aluminij, kao i da je već potpisan ugovor o isporuci struje iz Elektroprivrede BiH, za 2017. godinu, nisam mogao ostati ravnodušan, iz više razloga.

Prije svega, kao inžinjer i stručnjak iz domena automatizacije tehnoloških procesa, učestvovao sam kao neposredni graditelj i odgovorni rukovodilac u fazama izgradnje i probne proizvodnje, velikih privrednih giganata naše privrede, Aluminija (tvornica glinice u Mostaru) i Rudnika i Termoelektrane u Gacku. Nažalost, danas su to postali isključivi nacionalistički privredni objekti, jedan velikosrpski i drugi velikohrvatski, sa diskriminatorskom kadrovskom politikom i totalnim progonom Bošnjaka iz obje firme i Srba iz Aluminija. Njihovi radnici, nehrvati iz Aluminija i nesrbi iz Termoelektrane, doživjeli su apsolutnu diskriminaciju svih svojih ljudskih i radničkih prava, a uzurpatori, osvajači i kriminalci su poput paunova, ostali da se šepure i lažno predstavljaju sa svojim uspjesima u daljoj proizvodnji aluminija i struje.

Svakako se ne smiju zaboraviti i udjeli Bošnjaka iz vlasti Federacije, svojim radom ili neradom, često i namjernim činjenjem nepromišljenih radnji, u podršci hrvatskim diskriminatorima u firmi Aluminij, nad radnicima nehrvatima, a ponajveći stradalnici su radnici srpske nacionalnosti, koji su na kraju i dobili po „nula” dionica ili duplo golo. Što bi naš narod govorio, svakom prema zaslugama, Hrvati i Srbi su bili agresori i uzurpatori, a Bošnjaci su bili najveći stradalnici, u firmama u Gacku i Mostaru.

Danas bih bio srećan, da nisam bio graditelj niti jednog, niti drugog privrednog objekta, Aluminija u Mostaru i Termoelektrane u Gacku, ne sluteći o suludim vremenima i agresorskim nakanama na ovim prostorima. Međutim, vremena dešavanja su iza nas, zaboravi su aktuelni u cilju nečeg boljeg, od čega nam je živjeti, posebno izražena kod Bošnjaka. Kao najveći stradalnici u oba slučaja, proganjani, zatvarani, ubijani i na kraju prognani iz svojih domova, iz svoga grada i iz svojih firmi, koje su zajednički gradili i stvarali, sa nakanama njihovih dželata da ih otisnu poput ribica niz Neretvu, do Jadrana i u svijet, danas pronalaze snage i moći, uz zaborav i praštanje, da vrše i isporuku svoje električne energije za snabdijevanje, kako stoji u naslovu: „Strujom iz Sarajeva do hrvatskog Aluminija”. Aferim, moji dragi i vrli Bošnjaci, jer je i dragi Allah i Bog, usvojio samo praštanje i pomirenje, u zajedničkom interesu, ali ne i zaborav.

Dok brižni „ugroženi” čistokrvni Hrvati, poput Dragana Čovića, Marinka Čavare i inih HDZ-ovaca, vlastodržaca, brižno posjećuju svoju uzurpiranu firmu, kao strateški interes i njihovog oca nacije, zahvaljujući premijeru Fadilu Novaliću i drugim Bošnjacima, apsolutno su zavladali sa svim upravljačkim strukturama Aluminija, a Bošnjaci se okreću sopstvenim interesima u „fildžan” državici, svojim građanima i narodu, prodajući šarene laže ili „m..a, za bubrege„?

Guslar Mića, po Gatačkom polju može i dalje igrati narodno kolo, jer ih je sada sa Kinezima preko 300 miliona, a sa Dedinja ubirati dolare, za vilu darovanu od firme ČEZ, sa kojom je i sklapao lažni ugovor. Bitno je, da Izraelski dolari liježu u njegov džep, a suludi građani Gacka, neka i dalje podržavaju njegovu politiku, do svoje propasti, ukoli8ko ih istinski i Kinezi ne spase..
Dotle,  gangaš  Dragan iz mostarskih Bara, ljubeći ruku svoga Pape, izigravajući „ugroženog„ ali čistokrvnog Hrvata, mimo svih ljudskih i vjerskih običaja, tlači nas i pljačka, od Sokola i Aluminija,do mnogih gradskih objekata i vrijednosti, sa željom i nastojanjem da i grad Mostar proglasi stolnim gradom svih „ugroženih” Hrvata, na ovim hrvatskim hercegovačkim prostorima.
Tako nam, guslar i gangaš, čekajući i svoje vrijeme i priliku, trebaju na sred Rondoa u Mostaru da zaigraju zajedničko  „osvajačko kolo„ u sred Herceg Bosne. I pod zvonima katedrale i crkve, sv. Trojice.

Nisu li bošnjački predstavnici u vlasti u kontinuitetu, od Edhema Bičakčića, Neđada Brankovića, rah. Hadžipašića, preko Nermina Nikšića i do Fadila Novalića, sve radili ili neradili, kako bi zadovoljili interese nacionalističke HDZ i njenog kriminiziranog rukovodstva, a na očitu štetu države i radnika nehrvata firme  Aluminij. Sasvim je poznato i normalno bilo, da su oni plitkoga mozga i uma i nisu se mogli nositi, niti shvatiti, lukave ideje i nakane, koalicionih partnera u vlasti i diskriminatora u hercegovačkim područjima, većinske vladavine.

Svojevremeno sam odmah reagovao i ukazivao na perfidnu i lukavu igru, ovih susjeda, što naši blećci iz vlasti i Elektroprivrede BiH i nisu mogli shvatiti, čemu Ugovor i žurna prodaja električne energije u 2017. godini, takvoj propaloj, diskriminatorskoj firmi Aluminij, velikom i dokazanom leglu kriminala, još većem gubitniku, upravo radi kriminalnih radnji u poslovanju firme i neposrednoj krađi njihovog hvalisavog „najmenadžera„ Mije Brajkovića, dokazanog kriminalca, sa Ustaškim pedigreom. Ovi silni gubici, preko 300 miliona, dugovanja i EPHB, preko 100 miliona i mnogim drugim dobavljačima, nije bio sasvim dovoljan i pouzdan alarm, našoj vlasti, ulizica i podanika, da shvate sa kime imaju posla i da ne zaključuju takve ugovore. Dakle, lukavci su ih upravo i nategli, vlast i EPBiH, kao što se to čini u javnim kućama sa osobljem p……..ki ???

Sada su upravo i došli u situaciju, da im trebaju i neke dodatne količine električne enrgije, te su ma koliko to skrivali od saznanja šire javnosti, potegli i za uništenjem okoliša i ekologije Jablaničkog jezera.

„Kada je sredinom novembra protekle godine, potpisan Ugovor o isporuci električne energije između Elektroprivrede BiH i Aluminija Mostar, direktor mostarske firme Mario Gadžić oduševljeno je u javnom saopćenju naveo kako je sklopljen “povijesni ugovor”.

Ništa u tom ugovoru nije povijesno osim povijesno niske cijene po kojoj je EPBiH prodala struju mostarskom kombinatu, a zbog čega je prvih šest mjeseci 2017. godine poslovala s rekordnim gubitkom od oko 23 miliona KM! Taj gubitak izravna je posljedica skandaloznog ugovora koji je EPBiH potpisala s Aluminijskim kombinatom za prvi i drugi kvartal 2017. godine.

Najveće zasluge za ovaj ugovor, koji je EP BiH odveo u gubitak, pripadaju Džemi Borovini, izvršnom direktoru u EP BiH za trgovinu i snabdijevanje, koji je na tu funkciju došao kao kadar Radončićevog SBB-a, te Mariju Gadžiću, direktoru Aluminijskog kombinata Mostar, koji se tu obreo kao kadar Čovićevog HDZ-a.

Ugovor sa Aluminijskim kombinatom Mostar, sklopljen u novembru protekle godine, odnosi se na prvi i drugi kvartal ove godine. Za prvi kvartal ugovorena je cijena od 37 eura po megavat-satu (MWH), a za drugi kvartal od 33 eura po megavat-satu. I u prvom i u drugom slučaju prodajna cijana je niža od prozvodne koja izosi oko 44 eura po megavat-satu, pa je već tada bilo jasno da će EPBiH potonuti u gubitak.

Naravno, niko u EP BiH nije prije potpisivanja tog ugovora pogledao dugoročne vremenske prilike i razmišljao o niskim temperaturama i iznimno lošoj hidrologiji te stabilnoj anticikloni u Njemačkoj, bez vjetra. Nepovoljne vremenske prilike za posljedicu su imala povećanje cijena na berzi za nekoliko puta. Cijena električne energije na mađarskoj berzi HUPEX za januar 2017. godine je bila u prosjeku preko 90 eura za megavat-sat a kasnije i 140 eura! Dakle, cijene po kojima je EP BiH prodala struju Aluminiju višestruko su niže od tržišnih!

Milionske gubitke EPBiH su trebali građani platiti: Kako je kadar SBB-a Džemo Borovina prodavao struju Aluminiju po 33, a kupovao na berzi po 120 eura!

Elektroprivreda BiH namjeravala je šestomjesečni gubitak od 23 miliona KM pokriti povećanjem cijena struje domaćinstvima, a “Slobodna Bosna” otkriva kako je EPBiH umjesto dobiti od oko 40 miliona KM potonula u gubitak od oko 23 miliona KM „./citat portala Faktor /

Poštovani, naši sugrađani, da li se pitate, dokle će nas ovi sudari oligarhijskih interesa, stranaka HDZ-a i SDA, u kadrovskoj feminističkoj  „je..di„ u javnim firmama, te njihova privatizacijska pljačka javnih resursa, još dugo dovoditi do ludila i upita naše, neke, ljudske egzistencije. Odrešite vaše kese i plaćajte nesebično, cjeloviti kupleraj, za potrošnju električne energije, rađanje gubitaka, kao i visoke cijene telekomunikacionih usluga, ili se promjenom sopstvenih čipova u vašim glavama, konačno i dozovite pameti ???