Velikosrpski „blesimetar“ iz Mostara zakucava do kraja

Povezani članci

• Ivo Goldstein: Želeći ostvariti shizofreni san o Herceg-Bosni, Tuđman se nije ustezao uraditi bilo što
• TERRA INCOGNITA
• Sjećanje na genija: Mostar kojem je do Mostara stalo neće zaboraviti prijatelja Predraga Lucića
• KLERO-ETNIZACIJA SVIJESTI I PITANJE GRAĐANSKOG MORALA
• Međunarodni dan mira: Mir se ne može stvoriti “na terenu”, treba ga najprije probuditi u ljudima
• Neka budem i pod šatorom, samo da nisam pored nasilnika

Evo danas u novinama čitam neki ogranak SNSD–a iz Mostara, reaguje na izjave gospodina Incka u vezi 09. januara, kao nelegalnog datuma u RS-u.

Priupitah se, a ko je taj SNSD i šta on treba da traži u gradu Mostaru. Nisu li se možda prisjetili i svojih agresorskih nasrtaja na grad i njegove građane, da li su se dosjetili i svojih zlodjela u jami Uborka i ubistava preko stotinu Bošnjaka i ponekog Hrvata ili žele kao recidivi nacionalističko–četničke ideologije, da dokrajče svoje krvave i zle nakane iz nedovršenog scenarija svojih akademika ili onih „stanovnika“ Haga?

Inače se ovih dana veoma uzburkala pomahnitala velikosrpska nacionalistička svita, od Podgorice preko Beograda, Banja Luke, pa evo sve do Mostara i hrama Sv. Trojice.

Dirigent orkestra i guslar, despot i diktator u entitetu Republika Srpska, svinjogojac i ovčar Milorad Dodik, želi svojim ogavnim istupima i bljuvotinama, da konačno i na ove prostore grada Mostara, prenese svoje zarazne klice njihove već odavno viđene i preživljene velikosrpske nacionalističke ideologije. Našao je dobrog saučesnika iza crnih mantija velikosrpskih crkvenih vjerodostojnika, od mostarskih popova, paroha, vladike Grigorija i sve do patrijarha Irineja i svetoga Sinoda, koji obilatno dijeli neka metalna odlikovanja, ovim zaslužnim „dodikovcima„, „vučićevcima„ i raznim drugim  neljudskim isanima, životinjskoga korijena.

Nije li nam i previše njihovog četničkoga terora po Republici Srpskoj, od Laktaša, preko Višegrada i Srebrenice, od Prijedora do Bileće i prkosnog polaganja cvijeća na spomenik njihovog fašističkog  i najvećeg velikosrpskog izdajnika, Draže Mihajlovića. Spomenik je, kako to reče neki umjetnik Risto Bokić, koji ga je i radio u ateljeu u Trebinju, veliko njegovo remek djelo, možda i jeste ali na sramotu i crni njegov obraz veliko srpstva, upravo ovoga povampirenoga.

Nije niti čudno, da su upravo Milorad Dodik i mostarski vladika Grigorije, zvanično na TV emisijama izjavljivali, da smo mi svi Srbi, koji smo ostali u Mostaru i Federaciji, ne učestvujući u njihovim genocidnim  pokoljima, ubistvima i progonima, uglavnom Bošnjaka, njihovi „rezervni„ Srbi.

Mogli su oni zagospodariti i cjelovitom srpskom zajednicom i njihovim materijalnim vrijednostima u gradu Mostaru, formirati svoju „Prosvjetu sa Guslama„ i započeti izgradnju hrama Sv. Trojice, sve za svoje „dodikovce„ koji se i bez obraza i trunke srama za svoja nedjela i granatiranja sa Čobanovog polja i Podveležja mogu danas tako licemjerno da se oglašavaju iz istoga grada Mostara, kojeg su granatirali i urušavali.

U interesu tobožnjeg zajedništva i lažnih najava ponovnog „bratstva i jedinstva„ kako je nekada i bilo, moguće su i takve licemjerne i nakaradne scene, zajedničkog ispijanja kafe u hotel „Bristol„ mostarskog muftije Salema Dedovića i pravoslavnog novog vladike Dimitrija.

Idola i ideala, nema više jer oni koji su istinski znali i poštovali to isto bratstvo i jedinstvo njih nema više među nama.

Poslije agresorskih djelovanja, naših susjeda i komšija, sa istoka i zapada, ostala je i individualna odgovornost za činjena nedjela, svakako, ali je ostala i kolektivna mržnja među narodima, bar na ovim prostorima.

Moramo se priupitati da li su zaista ovim „dodikovcima„ u Mostaru skloni prijatni neobično nužni ovakvi susreti i istupi kod Bošnjaka, bio to muftija Dedović i slični njemu u Bošnjaka, ako se u Mostaru ignorišu i odbacuju ili svrstavaju ovi naši Srbi tzv. po njima „rezervni Srbi“ , jer su cijelo vrijeme agresije ostali u gradu uz svoje komšije, braneći što se i moglo odbraniti, od ovih istih  „pobratima„ iz zajedničkoga roda.

U takvoj borbi za „jedinstveni Mostar„ kao Srbin i birani vijećnik dva puta u Gradsko vijeće grada Mostara, kao predsjednik/potpredsjednik tog istog saziva Gradskog vijeća, trebao sam platiti i svojom glavom, od HDZ-ovaca, današnjih velikih jarana i istomišljenika, istoga guslarsko-orguljaškoga orkestra, Dragana Čovića i Milorada Dodika.

Da li se Bošnjaci ovoga grada Mostara i njihov muftija Salem Dedović, ikada priupitaše i da li imaju osjećaja za takvu nenormalnu i vještačku ljubav stranačkih lidera SNSD-a i HDZ-a, odnosno Milorada Dodika i Dragana Čovića imajući u vidu njihove ideološke, agresorske i nacionalističke ispoljene aktivnosti nad ovim gradom i njihovim građanima?

Dakle, treba se znati da su mnogi povratnici kod „dodikovaca„ ostali nadojeni u izbjeglištvu njihovom nacionalističkom ideologijom, nedovoljno upućeni u sva saznanja nasrtaja, progona i zatvaranja, uglavnom Bošnjaka, od strane HDZ-ovaca, da su dana sve zaboravljajući, postali tako prisni partneri u svim svojim istupima i politikantskim aktivnostima.

Nije li Milorad Dodik i lično izdao i svoj srpski rod u sopstvenom interesu bogaćenja i pljačke po Dedinju i „vučkovog režima„ kao i urušavanja, kriminala i pljačke bankarskog sistema Republike Srpske?

Sve njegove nakane i klice „svinjske kuge„ koja se želi raširiti po Hercegovini i gradu Mostaru, sa njegovim ograncima SNSD-a, nužno je u temelju uništiti i ne dozvoliti im širenje van granica, njegove genocidne tvorevine Republike Srpske.

Moraju to što prije shvatiti i predstavnici kod Bošnjaka, da ne primjenjuju svoju podaničku i ulizivačku politiku, a mi normalni bosanski Srbi, koji volimo svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, to smo već odavno shvatili i prihvatili.