Video: Dejtonska BiH je neprijatelj lijevih stranaka

tačno.net
Autor 3.3.2015. u 18:23

Video: Dejtonska BiH je neprijatelj lijevih stranaka

Foto: tacno.net

U organizaciji Centra za kritičko mišljenje i portala tacno.net, u prepunoj kongresnoj sali hotela Bristol u Mostaru, održana je tribina na temu “Treba li Bosni i Hercegovini ujedinjena ljevica?”. Na tribini su sudjelovali predsjednici Demokratske fronte (DF) Željko Komšić, Socijaldemokratske partije (SDP) BiH Nermin Nikšić i Naše stranke Dennis Gratz te ugledni profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu prof. dr. Nerzuk Ćurak. Moderator je bio mr. Nerin Dizdar.

leva2

Prof. dr. sc. Nerzuk Ćurak (dio izlaganja)

curak1

Dejtonska BiH je neprijatelj lijevih stranaka

Za razliku od pjesme Vladimira Majakovskog koju smo imali priliku čuti, nažalost ovom zemljom puno više desna noga stupa i dominira javnim prostorom. Ali, puno je argumenata koji nas upućuju na važnost političke promjene. Zašto? Ove godine će biti dvadeset godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog ugovora za Bosnu i Hercegovinu i u ovih dvadeset godina naš život je defacto jedna vrsta svođenja cjeline ljudskih odnosa na političku dimenziju i robovanja Dejtonskom ugovoru i njegovom Ustavu na način koji nije uspio da proizvede samoodrživu političku zajednicu. Ne možemo kazati da je Bosna i Hercegovina, danas u 2015. godini, država koja ima riješen državni razlog, da je država za sve njene ljude na svakom pedlju njene teritorije, da je država socijalne pravde, građanske i nacionalne jednakosti, itd. A u tih dvadeset godina, dominirajući faktori političke vlasti u Bosni i Hercegovini bile su nacionalne i nacionalističke stranke. Imali smo nekoliko ekskurzija u kojima su učestvovale i stranke koje nominalno ili stvarno možemo definirati kao lijeve stranke, ali je upravo angažman lijevih političkih opcija unutar dejtonskog političkog polja potvdio da je dejtonska Bosna i Hercegovina neprijatelj lijevih stranaka. Ona svojom organizacijom favorizira nacionalne i nacionalističke stranke, i u svakim izborima i općenito u načinu reprodukcije političkih i društvenih odnosa, dejtonska država je saveznik nacionalnih stranaka i protivnik ljevice. To je veliki hendikep s kojim se lijeve stranke suočavaju jer i kada pobjede na izborima, zbog užasavajućih limita ovog šizofrenog političkog koncepta, mnoge te stranke ili se ne snađu ili zbog same prirode političkog sistema, ponekad kliznu u ono u što ne bi trebale da kliznu: ili u neku vrstu nacionalizma ili u neku vrstu samo dnevne politike koja melje, melje, melje; a onda vi zaboravite ili ne možete da realizirate ključne postulate ljevičarskog pogleda na svijet. Budući da se sabralo toliko mnogo argumenata da je potrebna jedna vrsta uspostavljanja šire koalicije između stranaka lijevog političkog spektra koje imaju više ili manje slične programe, ili se dodiruju u nekim elementima prema političkoj i socijalnoj stvarnosti; gotovo da se kao ultimatum postavlja uvjerenje da je konačno došlo vrijeme da se te stranke pogledaju, da se njihovi vodeći ljudi pogledaju oči u oči na način da ti razgovori dovedu do jednog ozbiljnijeg konsenzusa o zajedničkom djelovanju.

Dennis Gratz, predsjednik Naše stranke (dio izlaganja)

gratz

Ova ideja treba prerasti u političku snagu, u jednu alternativu etno-nacionalnim strankama

Večeras bih želio poslati nekoliko poruka koje će, prije svega, biti vrlo apolitične. Osjećam veliku privilegiju što mogu ovdje razgovarati i što sam pozvan na ovu tribinu. Zahvalan sam i portalu Tačno.net i Centru za kritičku misao što su uopće otvorili ovakvu diskusiju, što su ovu ideju vratili u javni prostor i vidim da ta ideja nailazi na interes i da ona uopšte nije tako utopijska, usudio bih se reći, kao što je možda teorija i akademija doživljava. (…) Naša stranka ne može u velikoj mjeri uticati na političke procese na način kao što to mogu stranke kao što su DF ili SDP. Međutim, zaista bih želio da s pozicije Naše stranke moje kolege mogu očekivati svaki vid podrške i konsultivnost u ovom procesu, u nadi da će ova ideja prerasti u političku snagu, u jednu alternativu etno-nacionalnim strankama, a koja bi prije svega trebala biti okupljena oko vrijednosti antifašizma i onoga što se njegovalo decenijama, i što je zapravo proizvod Narodno-oslobodilačke borbe. U tom smislu, Našu stanku kao socijal-liberalnu stranku, kao stranku lijevog centra, doživljavam suborcem u tom procesu i spreman sam učestvovati u svim daljnjim aktivnostima koje bi trebale, nadam se već 2016. godine, uspostaviti ozbiljnu političku alternativu modelu etno-nacionalnih stranaka koje sebi uzimaju za pravu da predstavljaju kolektive. (…) Politika u Bosni i Hercegovini pretvorila se prije svega u politiku interesa, a manje u politiku ideologija ili politiku vrijednosti, i prečesto smo bili u situacijama da su političke stranke koje su učestvovale i činile vlast u posljenjih dvadeset godina svodile svoje ideološke profile na partikularne interese, da tako kažem, njenih lidera. Upravo su ti partikularni interesi u velikoj mjeri doveli do pucanja na različite načine i različitim intenzitetom sve pokušaje da se uozbilji ljevica u Bosni i Hercegovini. Iskreno se nadam, zapravo – uvjeren sam, poznavajući svoje kolege, kako smo te neke boljke prevazišli i kako imam jedan vrlo pozitivan i ohrabrujući osjećaj da bi se večeras nakon ovog skupa sve stranke koje su do sada krojile sudbinu ove zemlje dobro trebale uplašiti i da je došlo vrijeme za jednu malo pošteniju politiku.

Željko Komšić, predsjednik Demokratske fronte (dio izlaganja)

komsic1

Dok smo god mi podijeljeni na ovoj lijevoj strani, oni će vladati.

Mislim da ujedinjena ljevica, ne samo da je moguća, već je neophodna. (…) Ako pogledamo od završetka rata pa do danas, vidjet ćete da raste broj ljudi koji su skloni da kažu „Ne isključivo etničkim politikama u Bosni i Hercegovini“. To otvara pitanje šta je zapravo danas ljevica u Bosni i Hercegovini. (…) Bosna i Hercegovina nije zemlja koja je osuđena na etničku politiku.

Uvjeren sam da od 45 posto građana koji nisu izašli na protekle izbore, većina njih su ljevičari. Problem stranaka koje se kreću lijevo od centra je taj što nismo našli način kako izaći pred te ljude i natjerati ih da izađu na izbore.

Ja vjerujem da ono o čemu mi večeras pričamo sigurno će se završiti u jednom trenutku jer mislim da ovi ljudi koji sjede pred vama su svjesni da ostanemo li podijeljeni, nećemo mi izgubiti samo, već će početi da gubi zemlja i naša djeca će početi da gube. Zato je pred nama težak zadatak. Dok smo god mi podijeljeni na ovoj lijevoj strani, oni će vladati. Kad će se to desiti? Ne možemo znati, ali se mora desiti. (…) Mi jesmo za ujedinjnenje raspoloženi, ali da bi se to desilo moraju se neke stvari posložiti. Vanjske prilike i politički život u BiH iziskuje da se to dogodi, ali moramo vidjeti da li u našim strankama postoji ta vrsta dinamike, da li u našim strankama postoji spremnost ljudi da se u ovo ide.

Nermin Nikšić, predsjednik SDP-a (dio izlaganja)

tribina7

Ljevica, kao što je uvijek bila, mora biti predvodnik antifašizma

Cijenim kako je ujedinjavanje ljevice u BiH istorijska obaveza i odgovornost, prije svega ljudi koji vode partije koje baštine tu ideju. Mi se, nažalost, danas moramo okupljati prije svega kao antifašisti. To nam je dužnost. Duboko vjerujem da je i pravac u kojem će ići BiH u direktnoj vezi sa smjerom u kojem će krenuti ljevica i partije koje baštine ideje socijaldemokratije. Zajedništvo nam treba odmah, a ovdje ne govorim o nekom formalnom ujedinjavanju partija. Govorim o konsenzusu lijevih partija i svih koji se osjećaju ljevičarima, a nisu partijski angažovani oko ključnih stvari. Mi to nemamo danas. A ja mislim da nam je to nužno.

Ako postignemo zajedništvo na ključnim pitanjima o budućnosti BiH, onakve kakvu je mi vidimo onda će priča o nekom ujedinjavanju partija postati tema koja više neće biti dominantna. Tada će to biti jedna tehnička stvar. Tada ćemo imati i šansu da zaista i dođemo do tog formalnog ujedinjenja. Ako zaista postignemo zajedništvo, ako se dogovorimo oko nekih ključnih stvari za koje ćemo se svi zalagati, onda smo ljevici otvorili nove perspektive, a time i BiH. Često govorim da jačanje ljevice ne vidim toliko u pukom ujedinjavanju partija, koliko u privlačenju novih ljudi u te partije. Prirodno tu mislim prvo na SDP kojem trebaju mladi ljudi, ali i oni sa iskustvom koji se nisu do sada politički aktivirali. Cijenim kako je snaga ljevice i snaga obnove ljevice u tim ljudima i tim snagama. Te ljude možemo privući. Kada govorim o tome, onda postojanje više partija i nije loša stvar. Ako neko ne nađe sebe u SDP-u, možda hoće u DF-u, Našoj stranci ili obrnuto. Mislim da svi trebamo prevazići neku sebičnost i shvatiti da svaki novi član bilo koje od ovih stranaka, bilo koji novi simpatizer bilo koje od njih je zapravo dobitak za sve nas. Ja to želim tako gledati.

Da bismo njih privukli treba nam zajedništvo oko ideje. Evo za početak, ja vjerujem da se možemo za nekoliko sati dogovoriti oko toga kakvu BiH želimo i za kakvu BiH ćemo se boriti. Na tom zajedništvu možemo privući mnogo ljudi. U to sam siguran. Svjedoci smo stavova iznesenih na sjednici Hrvatskog narodnog sabora ovdje u Mostaru prije dva dana. Govorim tu prije svega o prijedlogu za etnički utemeljenu federalizaciju BiH. To je ništa drugo do projekat daljnjeg slabljenja i podjele BiH. To je pokušaj da se nešto, što se nije uspjelo provesti od 1992. do 1995. godine sa tenkovima i topovima provede sada 20 godina poslije papirom i govorom.

Ljevica mora tome odlučno reći ne. Nećemo daljnje podjele. Nećemo da se stvori sistem u kojem ćemo imati na izborima četiri glasačke kutije. Po jednu za Srbe, Hrvate i Bošnjake i jednu za sve ostale, koji će u suštini biti građani drugog reda. Neću da kada odem na izbore tražim zelenu, crvenu, plavu ili bijelu kutiju u koju treba da ubacim svoj listić. To je za mene fašizam, a ljevica, kao što je uvijek bila, mora biti predvodnik antifašizma. Ja znam da mi svi u to vjerujemo. Ali dajte da to artikuliramo kao zajedničku vrijednost za koju se borimo. Dajte da to bude crvena linija ispod koje niko od nas ne smije ići. Možemo to i dužni smo to uraditi.

Činjenica je da naše partije najveći dio svog glasačkog tijela imaju među Bošnjacima odnosno na područjima gdje su Bošnjaci u BiH većina. To je fakt. Ne volim govoriti u takvim kategorijama, ali je to činjenica. Od toga ne treba bježati. Ono što želim reći jeste da platforma ujedinjavanja ljevice mora pokušati otvoriti njeno širenje i na područja gdje su većinski nastanjeni Hrvati te na područja RS-a.
Moramo pokušati dati odgovor na nazovimo to nacionalno pitanje. To nije lako, to će trajati dugo, ali mi taj proces moramo otvoriti. Ima dovoljno pameti, a vjerujem i volje da se to počne raditi. Strahove koji postoje, koji nisu utemeljeni, ali su prisutni više ne možemo negirati. Oni su tu.

tribina3

Još jednu bitnu stvar želim reći kada govorimo o ujedinjavanju ljevice, jer smatram to bitnim za taj proces. Stranke koje se vole predstavljati kao ekskluzivni predstavnici naroda sa tim strahovima sjajno manipuliraju i na njima grade svoje kampanje i svoj rad. Dajte, da probamo odgovoriti na te strahove. Hajde da pošteno o tome progovorimo i da probamo napraviti neku platformu, neku novu formulu temeljenu na onome što je ustanovio ZAVNOBIH, a što se pokazalo da može funkcionisati. Mislim da ljevica u BiH nakon rata to nikada nije probala uraditi i time je napravila veliku grešku. Hajde da tu grešku ispravimo. Mislim da takva platforma može doći jedino sa naše strane.
Umjesto da trošimo vrijeme i energiju na priču oko ujedinjavanja stranaka, jer će uvijek i u svim strankama biti onih koji će se zbog toga osjećati ugroženim, pa i prevarenim, u varijanti da se ujedinjuju dvije ili više stranaka/partija od kojih je jedna pozicija, a druga ili druge opozicija, puno je, po meni, mudrije i svrsishodnije u ovom trenutku pokušati doći do konsenzusa oko ključnih stvari koje se tiču uređenja BiH i njenog ekonomskog razvoja. Kada to budemo imali, postaćemo privlačni za nove ljude. U tim ljudima vidim snagu koja će povući ljevicu naprijed. Istovremeno moramo otvoriti debatu o nacionalnom pitanju. Moramo se odrediti i postaviti prema tim stvarima kako bismo prešli tu neku liniju koja objektivno postoji. Ja sam spreman na tome raditi. SDP je spreman u tome učestvovati i dati maksimalan doprinos. Vjerujem da su i svi drugi na to spremni, i ako je moje uvjerenje tačno onda hajde da to zajedno radimo.

 

Video uredio i montirao: Đani Böhm

tačno.net
Autor 3.3.2015. u 18:23