”20 kruna za čovjeka” od ”dobrije” ljudi

Edin Osmančević
Autor 13.3.2019. u 09:37

”20 kruna za čovjeka” od ”dobrije” ljudi

Foto: oslonac.org

Emira i članovi grupe ”20 kruna za čovjeka” spoznali su što je smisao ljudskog života, biti čovjek, biti human, pružiti ruku onima kojima je pomoć potrebna, … jednostavno širiti ljubav i razumijevanje.                    

”Od Kulin bana i dobrije dana”

Svaki ljudski život ima svoj smisao. Vremena, kroz koja prolazimo, kao nijemi svjedoci našeg bitisanja, nas stavljaju u iskušenja da se u čovjeku prepozna čovjek i čovjek odvoji od nečovjeka. Baš taj simbolični smisao ljudskog postojanja je na najbolji način osmišljen u  facegrupi bh. građana u Švedskoj „20 kruna za čovjeka“! 20 kruna je mali iznos novca, konvertiran u konvertibilnu marku iznosi oko 4 KM ali dovoljno velik da pokrene veliko srce  naših ljudi, svjesnih da zajedno možemo uraditi toliko puno.

Zato kad govorim o bh. dijaspori govorim sa velikim poštovanjem. Prateći njen razvoj posljednju deceniju sa pravom mogu reći da je ova populacija ljudi, koja je jednom izgubila sve i poput feniksa se digla iz pepela, danas najveći bh. resurs. Razasuta po cijelom svijetu, sa Bosnom i Hercegovinom u srcu, uvijek je bila značajan faktor onima kojima je pomoć najpotrebnija. I ne samo to, bh. dijaspora je danas brend poštovan širom svijeta kao vrijedan i kvalitetan ljudski resurs koji daje nemjerljiv značaj u razvoju zajednica u kojima  žive.

Humanitarne akcije nemaju svoj smisao samo da pomognu unesrećenima i bolesnima. One su tu da nas povežu kao mobilizatori pozitivne energije koji opravdavaju smisao našeg postojanja.  Kad me je moj dobri prijatelj Bedrudin Gušić iz dalekog Bostona kontaktirao da organizujemo humanitarnu akciju u liječenju našeg istaknutog filmskog i pozorišnog umjetnika Josipa Pejakovića nisam ni slutio da će me ona dalje voditi, preko isto tako dobrog prijatelja Mehe Kape, do 7 800 članova ove facegrupe i njihovog koordinatora i predstavnika gđe. Emire Hadžiavdić Ćof, rođene Tuzlanke koja danas živi i radi u Vesterosu (Västerås), u Švedskoj. Do sada je ova grupa pomogla 40 porodica i poslala 1,8 milion švedskih kruna. Pomagale su se samohrane majke, gradile kuće, uvodila struja i voda, pravila kupatila, kupovali multikultivatori, stada ovaca, krave, pomagali bolesni. Kako Emira ističe ”najljepše od svega je da se ostaje u kontaktu sa ovim ljudima. O tome im svjedoče poslate slike i informacije o njihovim uspjesima, slike stada ovaca, proizvedenih sireva, uzoranih njiva, pristiglih jaganjaca, izgrađenih kuća, nove stolarije…

Sve je počelo spontano

Emira je 13 godina radila kao inžinjer za kontrolu kvaliteta u Westinghouse Electric Sweden. Danas je šef projekta u Hjälpmedelscentrum Region Västmanland čiji je cilj efektifizacija i digitalizacija radnih procesa u oblasti zdravstvene zaštite starije populacije. I kako sama kaže suđeno joj je da pomaže. Grupu je osnovala sasvim spontano i ne sluteći da će se pretvoriti u ovako lijepu priču. Sve je počelo 27 decembra 2015. godine kad je došla u kontakt sa starim prijateljem iz Tuzle, Draganom Tešićem, koji je na svom facebook profilu objavio apel za pomoć jednoj povratničkoj familiji u Bijeljini.

”Moj tata živi u Tuzli i ima karticu od moje banke na koju mu sestra i ja mjesečno šaljemo novac. Nazvala sam ga odmah i rekla da sam prebacila nešto novca za ovu porodicu. Kontaktirala sam prijatelja i zamolila ga da svrati kod mog tate i uzme taj novac kada krene u posjetu toj porodici a koja je bila planirana za srijedu, 30. decembra. On mi je rekao da su uspjeli skupiti nešto hrane i dječije garderobe i da će im on to odnijeti. Počela sam razmišljati kako bi se toj porodici moglo pomoći više. Oni nisu bukvalno ništa imali. Ni hranu, ni ugalj za grijanje, kuća je bila stara preko 100 godina, ni vode ni struje. Onda sam počela prebrojavati svoje prijatelje na FB koji su Bosanci a koji žive u Västeråsu kao i ja. Te ljude sam lično poznavala. Počela sam definisati grupu na fb i stala, kako dalje, šta da napišem, odakle mi pravo da tražim od drugih ljudi pare. Onda sam pomislila kako i na poslu swishamo po 20 kr kada je nekome rođendan pa zašto i nas 44 ne bi skupili po 20 kruna tj. 880 plus ono što sam ja poslala pa možda bi mogli kupiti i dvije-tri tone uglja. Misli i ideje su mi same navirale svjetlosnom brzinom. Onda sam skontala, OK, grupa se može zvati ’20 kruna za čovjeka’. Prvi post koji sam napisala glasio je otprilike ovako: hajde da skupimo po 20 kruna za ovu porodicu. Swishajte na moj broj a ja ću tati prebaciti novac u utorak. Moj prijatelj ide u posjetu ovoj porodici u srijedu 30. decembra pa će im ponijeti taj novac. Ja sam poslala već tati nešto novca i ako i vi date po 20 kruna biće dovoljno za par tona uglja. Napokon se usudim sve to publicirati i onda se dešava čudo. Grupa se širi nevjerovatnom brzinom, novi članovi samo pristižu, swish se ne smiruje. Muž me pita šta se dešava. Mene hvata panika, šta sad da radim. Muž kaže šta si to uradila, ti nisi normalna. Hoćeš li da te banka prijavi policiji, hoćeš li da ti blokiraju račun u banci. Cijelu noć nisam oka skopila. Ujutro odmah zovem banku sva u panici i ispričam im sta se desilo. Žena me pažljivo sluša i samo što ne plače, kaže to je zaista divno. U roku od 48 sati skupili smo 10 000 km. I tako je krenula cijela priča. Članovi grupe su bili oduševljeni povratnom informacijom. Ta porodica nam je stalno slala divne poruke zahvalnosti, nisu mogli da vjeruju da će dobiti sav taj novac. Zajedno sa nama pratili su tok akcije u grupi i sve divne komentare naših članova. Kada sam zatvorila akciju u utorak 29. decembra u 12:00 sati i objavila sumu koju smo skupili, sreći nije bilo kraja. Iza mene su bile dvije neprospavane noći ali adrenalin je radio do maximuma. Kada mi je, nakon objave sume koju smo skupili, otac te porodice poslao poruku u kojoj me sa strahom pitao, Emira jeste li sigurni da je ovaj novac što ste skupili samo za nas, e tu su popustili svi ventili. Počela sam plakati i grcati u  suzama. Jednostavno nisam mogla zaustaviti tu bujicu emocija.“ 

Vizija je jasna

Emira ističe da je glavna svrha grupe ”kvalitetno pomoći socijalno ugroženim porodicama i pojedincima u Bosni i obezbijediti normalne uslove za život kao i mogućnosti da se dalje sami bore i svojoj djeci obezbijede bolju svakodnevnicu. Radimo uglavnom po jednu akciju mjesečno sa pauzom u toku ljeta. Emina Isović je jedna od administratorica grupe koja mi je prva pritekla u pomoc oko vođenja akcija već od samog početka. Naši članovi šalju prijedloge za pomoć u našu grupu što mi administratori redovno pregledamo i odrađujemo jednu po jednu porodicu. Naravno prijedloga je mnogo više nego što mi možemo stići odraditi. Trenutno imamo preko 300 pristiglih prijedloga u grupu. Povjerenje je broj 1. Bankovni račun naše grupe je transparentan za sve administratore. Status računa kao i svaka uplata se redovno prikazuju u toku i po završetku svake akcije. Naš princip rada je da novac uplaćujemo uvijek i samo na ime osobe kojoj pomažemo i nikako drugačije. Jedini naš uslov porodicama kojima pomažemo je da nam moraju poslati povratnu informaciju da su novac uredno primili”.

Vizija administratora ove grupe je jasna. Nastaviti sa kvalitetnom pomoći i obezbijediti ljudima mogućnost samoizdržavanja. Pomoglo se dosta povratničkih porodica a želja je pomoći  jednom cijelom selu da stane na noge.

”20 kruna za čovjeka” dobija internacionalni karakter 

Nakon akcije pomoći liječenja Josipa Pejakovića kojom je prikupljeno blizu 35 hiljada eura, po prvi put grupi su se priključili ljude iz drugih zemalja. Odaziv na tu akciju je bio ogroman. Administratori žele povezati sve naše ljude iz svih zemalja koji su spremni mjesečno dati 2 eura za pomoć ugroženima u Bosni. Već imaju članove iz Australije, Njemačke, Amerike koji putem Paypal računa šalju novac za akcije.

Posljednjom akcijom priklupljeno je 18 hiljada KM za kupovinu proteze 18-godišnjeg Jajčanina Ermina Omerovića, momka koji je samo 3 mjeseca nakon srednje škole počeo da radi i nesretnim slučajem ostao bez desne ruke. Njegova majka je bila presretna nakon akcije.

”Sinoć smo zajedno plakale. Erminova majka je do juče bila sabrana i jaka, a sinoć kada je vidjela da smo blizu cilja i da smo i dalje uz nju popustili su svi ventili. Počela se gušiti od plača! Nisam cijelu noć oka sklopila. Elvir iz pomozi.ba mi je obećao da će nastaviti akciju i da će se pobrinuti za njen smještaj u Sarajevu prilikom ljekarskih kontrola. Ona je do sada spavala na dvije stolice dok je bdjela nad svojim dijetetom. Strašno!”

Na kraju ove lijepe priče ponovo se vraćam na uvod mog teksta. Emira i članovi grupe ”20 kruna za čovjeka” spoznali su što je smisao ljudskog života, biti čovjek, biti human, pružiti ruku onima kojima je pomoć potrebna, … jednostavno širiti ljubav i razumijevanje.

Zato volim Bosnu i Herceovinu, zbog njenih ”dobrije” ljudi!

Edin Osmančević
Autor 13.3.2019. u 09:37

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija