Izložba “Dodir” fotografa Gorana Kukića u Zvonu

Autor/ica 👤tačno.net 6.3.2018. u 10:05

Povezani članci

Udruženje za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono organizira otvaranje izložbe fotografija pod nazivom „Dodir“ autora Gorana Kukića.

Izložba će biti otvorena u srijedu, 7. marta u 21:00 u galeriji Zvono (Obala Maka Dizdara 10).

Baveći se temom otuđenja i našom posvećenosti uređajima za savremenu komunikaciju, fotograf Goran Kukić preispituje transformaciju dodira u sve prisutno touch vezano za mobilne komunikacije i donosi nam seriju fotografija aktova u zagljaju. Isprepletena tijela na njegovim fotografijama stvaraju kontrapunkt bestjelesnoj i bezdodirnoj realnosti i podsjećaju da bez dodira ne bi bilo ni nas, te da ćemo u savremenoj reduciranoj nježnosti ostajati bez dijela sebe i svjesno učestvovati u kreiranju robotizirane stvarnosti.

Umjesto dodira, pristali smo na touch. Što bolji touchscreen naš je imperativ. Tastature, čiji je zvuk djelimično oponašao pisaće mašine i uticao na dinamiku misli tokom pisanja, zamijenilo je bešumno tipkanje po zaslonu. Emoticons je postao zamjena za riječ, a naša ljubav uskoro će trajati koliko i vrijeme potrebno da se utipkaju dva simbola koja uz enter tvore srce. Što su nam zasloni osjetljiviji na dodir, na njega postajemo u realnosti imuniji. Početak ovog stoljeća donio nam je povratak učenju elementarnog. Nakon što smo „pokvarili“ vlastiti život, počeli su nas učiti kako da ga popravimo. Kreirali smo i nova zanimanja, poput trenera životnih vještina. Polako odlazimo i korak dalje, radionice učenja zagrljaja i dodira postaju posjećenije od dodatnih časova matematike i hemije.

Sve je to jasno Goranu Kukiću, koji izvrsno spaja vrhunsko fotografsko umijeće i angažovani pristup društvenoj realnosti. Kroz ogoljena tijela u čvrstom isprepletenom zagrljaju, vraća nas samima sebi ili barem motiviše da zastanemo, pogledamo i zapitamo se koliko nježnosti imamo u sebi, koliko smo spremni da je pružimo, koliko je za sebe tražimo i koliko smo spremni da je prihvatimo.

Kukićeve fotografije postavljene u galeriji „Zvono“ vraćaju nas izvoru i suštini. Ljubavi i ljepoti. Onom zaboravljenom koje se valjda još uvijek nalazi u nama i podsjeća na važnost dodira. Od kog sve počinje. I kad se upoznajemo putem uređaja za savremeno komuniciranje, prilikom „stvarnog“ susreta komunikaciju započinjemo rukovanjem. Kasnije se naše čaše dodirnu. U ovom slučaju ih trebamo podići visoko i nazdraviti umjetničkoj potrebi za podsjećanjem na suštinske vrijednosti.

O autoru:

Goran Kukić je rođen 1956. godine u Sarajevu, gde je i diplomirao na Ekonomskom fakultetu. Godine 1980. postaje član Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Bosne i Hercegovine (ULUPUBIH). Sa 28 godina dobija status slobodnog umetnika. Godine 1992. preselio se u Beograd i iste godine postaje član Udruženje likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije (ULUPUDS). Iza sebe ima niz samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu i te je izlagao na većini grupnih izložbi ULUPUBIH-a i ULUPUDS-a. Kao član putujuće izložbe “Putovanja 3 objektiva” zajedno sa kolegama Tomislavom Peternekom i Igorom Mandićem izlagao u 16 gradova Srbije.

Značajnije nagrade:

1985. Krakow, Poljska, Zlatna medalja za kolor fotografiju

2003. Sarajevo, Aprilski salon ULUPUBIH-a, nagrada za nove medije