KO BRANI BIVŠE PRIPADNIKE OVK?

Husnija Bitić
Autor 15.11.2020. u 11:48

Izdvajamo

  • Prema slovu zakona optuženik je nevin dok se ne dokaže suprotno tj. dok osuđujuća presuda ne postane pravosnažna. Ako se stvarno ne osećaju krivima, zašto onda angažuju belosvetske skupe advokate? Ako su patrioti i borili su se za dobrobit naroda Kosova, zašto bez potrebe troše novac iz budžeta, koji se puni iz džepova kosovskih građana?

Povezani članci

KO BRANI BIVŠE PRIPADNIKE OVK?

Mudar čovjek uči na tuđim greškama

Piše: dr Husnija Bitić

Pod velikim pritiskom međunarodne zajednice, Skupština Kosova je 2015. godine bila primorana da usvaja amandman na Ustav, radi donošenja Zakona kojim se omogućuje osnivanje specijalnih vijeća kosovskog sudstva sa sjedištem u Hagu, u Holandiji.

Istorijat ovih specijalnih vijeća je veoma dug, dvadeset godina. Tribunal u Hagu, koji su osnovale Ujedinjene Nacije sa ciljem da sudi okrivljenima za ratne zločine počinjene na području bivše SFRJ, dolazio je do velikih poteškoća pa i nemogućnosti da rasvijetli eventualne zločine počinjene na Kosovu. Bivši javni tužilac Tribunala, Carla Del Ponte svojevremeno je izjavila kako u prikupljanju dokaza i obezbjeđenju svjedoka, što se Kosova tiče, nailaze na velike poteškoće. Skoro je i nemoguće obezbijediti svjedoke jer ljudi ne žele da posvedoče ili su povezani rodbinskim i plemenskim vezama pa se ne žele pojaviti pred sudom ili se plaše osvete, a ima i zastrašivanja svjedoka pa je situacija bezizlazna, rekla je.

Ipak, bilo je par slučajeva okrivljenih sa Kosova kojima se bavio Tribunal u Hagu. Procesuirano je nekih pet, šest pojedinaca. Sud je izrekao par osuđujućih presuda, ali nijedan od rukovodioca – komandanata OVK nije proglašen krivim. Ratni komandant, Fatmir Limaj, oslobođen je zbog nedostatka dokaza. Jedan drugi komandant, Ramuš Haradinaj čak je dva puta izlazio pred lice pravde u Hagu. Prva oslobađajuća presuda bila je oborena od strane žalbenog vijeća, tako da je suđenje ponovljeno, ali je i drugi put, zbog nedostatka dokaza, donijeta oslobađajuća presuda.

Interesantno je napomenuti jedan detalj sa drugog suđenja. Svjedok, koji je svojovremeno dao izjavu pred tužiocima Tribunala kao svjedok optužnice,  prezime mu je Gashi, a imena se ne mogu sjetiti, došao je iz Njujorka gdje živi. Pred sudskim vijećem je izjavio: „Kaznite me koliko hoćete, ja neću govoriti nijednu riječ. Hoću ostatak života da provedem u miru. Mnogi potencijalni svjedoci za ovo suđenje danas nisu među živima“. Sud ga je osudio na dva mjeseca zatvora. Izdržao je 60 dana zatvora i otišao kući. Što se tiče opasnosti da mu se netko osveti, sigurno je da mirno živi, ali šta je sa njegovom savješću, možemo samo da nagađamo.

Kako se Tribunalu u Hagu približio kraj mandata, nije više prihvaćao nove optužnice i suđenja, a očigledno je da je i na Kosovu bilo ratnih krivičnih djela, a kosovsko sudstvo nije u mogućnosti da to rasvijetli. Zato je Evropski parlament odredio švajcarskog političara i bivšeg državnog tužioca kantona Tičino, Dika Martija da istražuje eventualne ratne zločine na tlu Kosova i Sjeverne Albanije.

14. decembra 2010. godine, Dik Marti je podnio izveštaj Savjetu Evrope u kojem se navodi nehumano postupanje sa ljudima i ubijanje zatvorenika u svrhu ilegalne trgovine ljudskim organima na Kosovu u koje su bili uključeni i Hašim Tači, kosovski premijer, kao i drugi bivši vojni rukovodioci i sadašnji politički vođe. Vodeći kosovski političari oštro su reagirali na Martijev izvještaj. Vršilac dužnosti kosovskog predsjednika, Jakup Krasnići nazvao je izvještaj „rasističkim prema Albancima“. Premijer Tači optužio je Martija da je „protivnik nezavisnosti Kosova“ i nazvao izvještaj „politički motiviranim“, „ne zasnovanim na činjenicama“, sa „ciljem da ošteti novostvorenu državu Kosovo, imidž Kosova, da dovede u pitanje izborni proces, stvaranje institucija i evropsku budućnost Kosova“. Tači je zaprijetio da će objaviti spisak Albanaca koji su sarađivali u pružanju informacija Diku Martiju za ovaj izvještaj. Čak je zaprijetio da će podnijeti tužbu protiv Martija.Savjet Evrope je 25. januara 2011. godine odobrio izvještaj i pozvao na potpunu i ozbiljnu istragu njegovog sadržaja.

Poslije svih ovih događaja, Kosovski parlament je doveden u mat poziciju da osniva specijalna vijeća kosovskog sudstva sa sjedištem u Holandiji ili da se suoči sa činjenicom da specijalni sud osniva Savjet Bezbjednosti OUN. Prevladao je strah da, ukoliko takav sud osnivaju UN, da bi u njegovom sastavu mogli biti i sudije iz Rusije i Kine, te odlučuju da je ipak bolje za Kosovo da osniva specijalna vijeća iako u njima ne učestvuju kosovske sudije.

Skupština Kosova, poslije promjene Ustava i donošenja Zakona o specijalnim vijećima, donosi i zakon o odbrani eventualnih optuženika. Dakle, svi koji budu optuženi pred specijalnim vijećem suda u Hagu, mogu da računaju da će iz budžeta Kosova biti podmireni troškovi obrane i troškovi članova porodica koji budu išli da posjete zatvorene optuženike. Za godinu 2020. odobrena su finansijska sredstva u iznosu od 7.000.000 eura, a za 2021. godinu 6.700.000 eura, međutim, te cifre nisu fiksne. Sredstva se mogu povećavati ovisno o potrebi.

Ovih dana su i objavljene prve optužnice. Salih Mustafa, bivši komandant OVK, Hashim Tači, sadašnji predsjednik republike i nekadašnji politički rukovodilac OVK pod pseudonimom “Gjarpni” (Zmija), Jakup Krasnići, glasnogovornik OVK i bivši predsjednik Skupštine Kosova, Kadri Veselji nekadašnji komandant Ljulji i biši predsjednik Skupštine Kosova, kao i Redžep Seljimi član Glavnog štaba bivše OVK. Četvorica od njih (svi osim Saliha Mustafe) se od petog novembra nalaze u pritvoru u Holandiji.  U pratnji svojih branioca već su izlazili pred sud gdje im je i pročitana optužnica. Svi su negirali optužnicu, izjavili da se ne osjećaju krivima po svim tačkama optužnice. Salih Mustafa tamo boravi već puna dva mjeseca.

Posebno je zanimljivo koga su angažovali za svoju odbranu ovi bivši oslobodioci i sadašnji rukovodioci Kosova pred kosovskim sudom.

  1. Hasim Tači – Pijer Ričard Prosper, advokat iz SAD, Dejvid Huper iz Ujedinjenog Kraljevstva i Dastin Palaska, kosovski advokat navodno stručnjak za financijska pitanja
  2. Kadri Veselji – Ben Emerson, advokat iz Ujedinjenog Kraljevstva
  3. Jakup Krasnići – Venkatesvari Alagendra, poznata po tome što je branila sina bivšeg vođe Libije, Moamera el Gadafija
  4. Redžep Seljimi – Dejvid Jang, advokat iz Ujedinjenog Kraljevstva
  5. Salih Mustafa, Julius Von Bon, advokat iz Holandije

Prema slovu zakona optuženik je nevin dok se ne dokaže suprotno tj. dok osuđujuća presuda ne postane pravosnažna. Ako se stvarno ne osećaju krivima, zašto onda angažuju belosvetske skupe advokate? Ako su patrioti i borili su se za dobrobit naroda Kosova, zašto bez potrebe troše novac iz budžeta, koji se puni iz džepova kosovskih građana?

Advokatska komora Kosova u ovom trenutku ima 1095 registrovanih advokata. Veliki broj ima i licencu za pojavljivanje pred tim sudom ravnopravno sa advokatima koje je izabrala sadašnja petorka optuženika. Veliki broj kosovskih advokata ima i veliko iskustvo, branili su na stotine optuženih po sudovima Kosova i Srbije u težim vremenima od ovoga. Branili su na stotine pripadnika OVK 1999. i 2000. godine za minimalne honorare ili sasvim besplatno. Tada nikome nije palo na pamet da angažuje stranog advokata, tako nešto bilo je nezamislivo. Zašto danas nekadašnji patrioti, koji se busaju u prsa da vole Kosovo i koji su se borili za nezavisno Kosovo, okreću leđa kosovskoj advokaturi? Potrebe za stranim advokatima nema, to je svima jasno, ali to je postalo pomodno. Ako troškove obrane plaća narod, zašto se onda ne bi takmičili tko ima skupljeg advokata kao da je taj i vrjedniji.

Mi koji smo pratili suđenja Haškog Tribunala, vidjeli smo da je bilo optuženika koje su branili strani branioci, kao i onih koje su branili domaći, a bilo je i onih bez branioca. Donesene su oslobađajuće presude i onima sa stranim i onima sa domaćim braniocima pa i onima bez branioca. Isto je tako bilo osuđujućih presuda sa obje strane, i sa domaćim i sa stranim braniocima pa i bez njih. Vojislav Šešelj je štrajkovo glađu kad su mu postavili branioca po službenoj dužnosti. On je to odbio i izborio pravo da se sam brani.

Stari Rimljani su govorili da je istorija učiteljica života. Ako je tako, onda od istorije treba nešto i naučiti. Mudar čovjek uči na greškama drugih. Iz sudskih procesa Tribunala u Hagu trebalo je vidjeti da strani i domaći branioci imaju isti tretman i postižu iste rezultate. Razlikuju se jedino po tome što su strani deseterostruko više plaćeni.

Husnija Bitić
Autor 15.11.2020. u 11:48

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija